Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-4/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB:…, iz K., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv 1. tuženice P. B.¹, OIB:…, iz O., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P. i 2. tuženice mlt. P. B.², OIB:…, iz O., koju zastupa majka i zakonska zastupnica K. Z., zastupana po punomoćniku D. P., odvjetniku u P., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbama 1. tuženice P. B.¹ i 2. tuženice mlt. P. B.² protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-181/2022-17 od 10. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženice P. B.¹ i 2. tuženice mlt. P. B.² kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-181/2022-17 od 10. studenoga 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II Odbija se zahtjev 1. tuženice P. B.¹ i 2. tuženice mlt. P. B.² za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđen prestanak uzdržavanja koje je tužiteljica M. B. dužna plaćati za P. B.¹ OIB:… i za mlt. P. B.² OIB:…, temeljem presude Općinskog suda u Kutini broj P-196/14 od 28.10.2014., s danom 26. veljače 2021.

U točki II. izreke je odlučeno da se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

Pod točkom III. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i III. izreke žale se 1. tuženica P. B.¹ i 2. tuženica mlt. P. B.² zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pa predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici naknaditi parnični trošak 1. i 2. tuženicama kao i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1. tuženice P. B.¹ i 2. tuženice mlt. P. B.² je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se pozivaju tuženice. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao bake 1. i 2. tuženice, za utvrđenjem prestanka uzdržavanja 1. tuženice P. B.¹ i 2. tuženice mlt. P. B.², s danom 12. rujna 2019.

7. Polazeći od utvrđenja:

- da je presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj P Ob 196/2014 odlučeno da je tužiteljica dužna doprinositi za uzdržavanje tada mlt. P. B.¹ iznos od 1.088,00 kn i za uzdržavanje mlt. P. B.² iznos od 925,00 kn počev od 31. ožujka 2021. te je time nastala obveza tužiteljice za plaćanje, a koju obvezu tužiteljica sada u ovom postupku predlaže ukinuti, odnosno utvrditi prestanak obveze uzdržavanja,

- da je temeljem presude Općinskog suda u Kutini broj P Ob-86/2019-8 od 12. travnja 2019. smanjen iznos uzdržavanja koji A. B., otac 1. i 2. tuženica, trebao plaćati za uzdržavanje, na način da za mlt. P.¹ umjesto dotadašnjih 1.088,00 kn treba plaćati 700,00 kn, a za mlt. P. B.² umjesto dosadašnjih 925,00 kn treba plaćati novčani iznos od 600,00 kn mjesečno, počev od 12. travnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti,

- da je tijekom postupka utvrđeno je da je 1. tuženica P. B.¹ postala punoljetna 1. kolovoza 2021. te je u nastavku postupka tužiteljica i nadalje ustrajala s tužbom u odnosu na 1. tuženicu,

- da prema nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka nepodmireni iznos za P. B.¹ na dan 12. travnja 2019. iznosio sveukupno 61.954,31 kn., na dan 26. veljače 2021. je iznosio 62.002,27 kn., a na dan 28. veljače 2022. sveukupni iznos dugovanja je 62.614,96 kn,

- da je dugovanje u odnosu na P. B.² na dan 12. travnja 2019. iznosilo 52.925,66 kn, na dan 26. veljače 2021. je iznosilo 52.951,05 kn, a na dan 28. veljače 2022. je iznosilo 54.098,08 kn,

- da je otac 1. i 2. tuženica platio dospjelo uzdržavanje za siječanj 2021. i veljaču 2021. u iznosu od po 1.300,00 kn za određenu obvezu za P.¹ u iznosu od 700,00 kn, a za mlt. P.² 600,00 kn mjesečno što ukupno iznosi 1.300,00 kn te da je uvidom u ispis prometa po računu Z. K. od 4. ožujka 2022. (stranica 169 spisa) razvidno je da je dana 18. veljače 2021. uplaćena alimentacija u iznosu od 1.300,00 kn,

prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za prestanak tužiteljičine obveze uzdržavanja mlt. tuženica jer je otac ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja u vrijeme podnošenja tužbe.

8. Žaliteljice u bitnome ističu da izvršenim uplatama otac tuženica ne uplaćuje uzdržavanje za tuženice, već izvršenim uplatama podmiruje dugovanje na ime neplaćenih iznosa uzdržavanja te da je dugovanje u odnosu na 1. tuženicu P. B.¹ u vrijeme podnošenja tužbe iznosilo 62.002,27 kn, a u odnosu na 2. tuženicu 52.951,05 kn, a na dan 28. veljače 2022. je dugovanje prema 1. tuženici P. B.¹ iznosilo 62.614,96 kn, a u odnosu na 2. tuženicu P. B.² se povećalo na iznos od 54.098,08 kn. 8.1. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

8.2. Odredbom čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 i 98/19

– dalje: ObZ/15) je propisano da ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

8.3. Iz ispisa prometa po računu K. Z., majke 1. tuženice P. B.¹ i 2. tuženice mlt. P. B.² (list 158-179 spisa), vidljivo je da je J. B., u ime i za račun svog supruga A. B., oca 1. i 2. tuženica, za njihovo uzdržavanje uplatila 27. prosinca 2019. iznos od 1.250,00 kn, 21. siječnja 2020. iznos od 1.250,00 kn, 18. veljače 2020. iznos od 1.250,00 kn, 20. ožujka 2020. iznos od 1.250,00 kn, 22. travnja 2020. iznos od 1.200,00 kn, 25. svibnja 2020. iznos od 1.200,00 kn, 18. lipnja 2020. iznos od 1.250,00 kn, 17. srpnja 2020. iznos od 1.250,00 kn, 24. kolovoza 2020. iznos od 1.250,00 kn, 18. rujna 2020. iznos od 1.250,00 kn, 28. listopada 2020. iznos od 1.300,00 kn, 19. studenoga 2020. iznos od 1.300,00 kn, 22. prosinca 2020. iznos od 1.300,00 kn. Navedeni iznos od po 1.300,00 kn mjesečno je nastavila uplaćivati u razdoblju od 19. siječnja 2021. do 30. kolovoza 2021., a od 30. rujna 2021. (nakon što je 1. tuženica P. B.¹ postala punoljetna) pa do 28. veljače 2022. (do kojeg datuma postoji ispis prometa po računu) je uplaćivala mjesečno po 600,00 kn za uzdržavanje 2. tuženice mlt. P. B.².

8.4. Iz naprijed navedenog proizlazi da je otac 1. tuženice P. B.¹ i 2. tuženice mlt. P. B.² počeo redovito doprinositi za njihovo uzdržavanje u prosincu 2019. putem uplata koje je u njegovo ime i za njegov račun izvršavala njegova supruga J. B., zbog čega u vrijeme podnošenja tužbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, više nisu postojale pretpostavke iz odredbe čl. 288. st. 2. ObZ/15 da bi to uzdržavanje trebala plaćati tužiteljica kao baka 1. i 2. tuženice.

9. Tuženice se također pozivaju na presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-929/2020-2 od 22. siječnja 2021. u kojoj se navodi da kada tuženik prilikom uplate određenog novčanog iznosa ne naznači koju tražbinu tužitelja podmiruje tom uplatom, tada se smatra da je uplatio najstarije dospjelo nepodmireno dugovanje sukladno odredbi čl. 171. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22).

9.1. No, kako je iz isprava u spisu (list 21-27 spisa i 146-179 spisa) vidljivo da je kao svrha uplate navedena "alimentacija" ili "alimentacija za P.¹ i P.² B.", a ne dug za alimentaciju, očito je da je otac tuženica plaćao iznose uzdržavanja koji su dospijevali u mjesecu u kojem su uplate izvršene pa su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

10. Nadalje, žaliteljice ističu da je iz financijskog vještačenja vidljivo da se uzdržavanje ne uplaćuje od strane oca tuženica, radi čega je tužiteljica dužna uzdržavati tuženice, a u odnosu na taj žalbeni navod treba reći slijedeće.

10.1. Iz isprava u spisu (Izvješće kartica prometa za komitenta K. Z. u razdoblju od 06.02.2012.-20.05.2019., list 120-179 spisa) je vidljivo da je A. B., otac 1. i 2. tuženice, uplatio za njihovo uzdržavanje dana 29. siječnja 2014. iznos od 6.000,00 kn, dana 4. ožujka 2014. iznos od 2.000,00 kn; da je u razdoblju od 30. listopada 2015. do 1. travnja 2016. plaćao mjesečno po 1.200,00 kn; da je dana 3. svibnja 2016. uplatio iznos od 1.250,00 kn te dana 30. svibnja 2016. iznos od 1.200,00 kn; da je u razdoblju od 30. lipnja 2016. do 13. svibnja 2019. uplaćivao mjesečno po 1.250,00 kn, nakon čega je njegova supruga J. B. u razdoblju od 10. lipnja 2019. do 18. rujna 2020. u njegovo ime izvršavala uplate u iznosu od po 1.250,00 kn mjesečno, a od 28. listopada 2020. pa do 30. kolovoza 2021. je uplaćivala mjesečno po 1.300,00 kn, dok je od 30. rujna 2021. (nakon što je 1. tuženica P. B.¹, rođ. … 2003. /list 43 spisa/ postala punoljetna … 2021.) pa nadalje uplaćivala iznos od po 600,00 kn za uzdržavanje mlt. P. B.² (rođena … 2009.).

10.2. Imajući u vidu da je presudom Općinskog suda u Kutini P Ob-86/2019-8 od 12. travnja 2019. (list 28-32 spisa), koja je postala pravomoćna dana 29. travnja 2019. i ovršna 14. svibnja 2019. (list 33 spisa) smanjen iznos uzdržavanja koji je A. B., otac 1. i 2. tuženica, trebao plaćati za uzdržavanje, na način da za mlt. P.¹ umjesto dotadašnjih 1.088,00 kn treba plaćati 700,00 kn, a za mlt. P. B.² umjesto dosadašnjih 925,00 kn treba plaćati novčani iznos od 600,00 kn mjesečno, počev od 12. travnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, valja zaključiti da je od 20. listopada 2020. pa nadalje otac 1. i 2. tuženice doprinosio za njihovo uzdržavanje redovito i u punom iznosu koji je određen pravomoćnom sudskom odlukom, dok je za prethodnih 15 mjeseci (od 10. lipnja 2019. do 18. rujna 2020.) uplaćivao 1.250,00 kn, tj. neznatno niži iznos od onog koji je određen ovršnom ispravom (4% manji iznos od dosuđenog). Pritom činjenica da uplate mjesečnih iznosa uzdržavanja nije izvršavao A. B., otac 1. i 2. tuženica, već je u njegovo ime i za njegov račun to činila njegova supruga J. B., ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je otac u potpunosti plaćao dužni iznos alimentacije prije i u vrijeme podnošenja tužbe.

11. Prema odredbi čl. 284. st. 1. ObZ/15 ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima istodobnu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima. Stavkom 2. istog članka propisano je ako osoba koja je na temelju ObZ/15 dužna prije ostalih uzdržavati, nije u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoju obvezu, osoba koja ima pravo na uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih osoba koje su je prema odredbama ObZ/15 podredno dužne uzdržavati.

12. Dakle, citirane odredbe jasno i izrijekom propisuju pravo osobe koja ima pravo na uzdržavanje, da u slučaju ako osoba koja je primarno dužna davati joj uzdržavanje nije u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoju obvezu, razliku ostvari od drugih osoba koje su je podredno dužne uzdržavati (tako i u odluci VSRH broj Rev-975/2021 od 11. listopada 2023.). Međutim, u konkretnom slučaju je otac tuženica u razdoblju od 15 mjeseci prije podnošenja tužbe i u vrijeme podnošenja tužbe u cijelosti izvršavao svoju obvezu uzdržavanja pa nema mjesta primjeni niti naprijed citirane odredbe.

13. Nadalje, ovdje treba dodati da prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ/15 (uzdržavanje maloljetnog djeteta) u vezi s čl. 284. st. 2. ObZ/15 (uzdržavanje od strane više obveznika uzdržavanja), obveza bake i djeda po roditelju koji ne izvršava svoje obveze uzdržavanja u cijelosti ili djelomično, na plaćanje uzdržavanja kao i na plaćanje razlike iznosa potrebnog za uzdržavanje unučeta, nastaje samo u odnosu na maloljetno dijete, dok takva obveza bake i djeda ne nastaje u odnosu na punoljetno dijete jer nije propisana odredbom čl. 290. ObZ/15 (uzdržavanje punoljetnog djeteta), niti bilo kojom drugom odredbom ObZ/15 (tako i u odluci VSRH broj Rev-975/2021 od 11. listopada 2023.) Stoga činjenica da je otac 1. tuženice Patricije Batković prestao doprinositi za njezino uzdržavanje nakon što je postala punoljetna, pa čak i u situaciji da su eventualno postojale zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 290. st. 2. ObZ/15 za uzdržavanje punoljetnog djeteta od strane oca, ne može dovesti do obveze tužiteljice za plaćanjem uzdržavanja za 1. tuženicu P. B.¹ nakon njezine punoljetnosti.

14. S obzirom da je otac 1. tuženice Patricije Batković i 2. tuženice mlt. Petre Barković doprinosio za njihovo uzdržavanje u cijelosti iznos koji mu je naložen pravomoćnom sudskom presudom u vrijeme podnošenja tužbe 26. veljače 2021. kao i 15 mjeseci prije toga, da je to činio redovno i u punom iznosu do punoljetnosti 1. tuženice P. B.¹ dana … 2021., a nakon toga je nastavio plaćati puni iznos uzdržavanja za 2. tuženicu mlt. P. B.², ispunjene su pretpostavke za prestanak uzdržavanja od strane tužiteljice u skladu s odredbom i čl. 429. st. 1. ObZ/15 jer je prestala postojati zakonska pretpostavka za plaćanjem uzdržavanja od strane bake propisana u čl. 288. st. 2. ObZ/15 (neuzdržavanje od strane oca tuženica kao primarnog obveznika uzdržavanja), pri čemu je prvostupanjski sud pravilno odredio dan prestanka uzdržavanja s danom podnošenja tužbe 26. veljače 2021., u skladu s čl. 429. st. 2. ObZ/15. Pritom postojanje duga A. B., oca 1. i 2. tuženice, koje se odnosi na razdoblje prije nego je imenovani počeo redovito i u punom iznosu plaćati uzdržavanje 1. i 2. tuženice, predstavlja njegovu dospjelu obvezu koju žaliteljice trebaju naplatiti od njega.

15. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba 1. tuženice P. B.¹ i 2. tuženice mlt. P. B.² kao neosnovana i odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

16. Budući da 1. tuženica P. B.¹ i 2. tuženica mlt. P. B.² nisu uspjele u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke).

U Zagrebu 17. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.