Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-125/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu tog suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.d., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica u Z., protiv ovršenika A. K. iz K., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnik I. B. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & B. u R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-51/2021-29 od 17. svibnja 2023., dana 17. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja B. K. d.d., V., ukida se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne služba u Krku, poslovni broj Ovr-51/2021-29 od 17. svibnja 2023. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak te se ostavlja da se o troškovima nastalim strankama u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu na ½ dijela nekretnine ovršenika oznake k.č.br. …, kuća i dvor površine 451 m2, koja je upisana u z.k.ul. … k.o. K. (točka I. izreke), obustavljena je ovrha te su ukinute sve provede ovršne radnje u ovom postupku (točka II. izreke) i naloženo je ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 12.933,21 euro (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 15/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak ili da preinači pobijano rješenje i da odredi zatraženu ovrhu i da trošak ovrhe prizna ovrhovoditelju, a zahtjeva i naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu ovršenik osporava osnovanost žalbe ovrhovoditelja i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu odluku te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja odlučio je kao pod točkom I. izreke pobijanog rješenja pozivom na čl. 41. st. 3. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (Nar. nov. broj 29/18., 32/19., 18/23., dalje: ZOPG) uz obrazloženje: (1.) da se radi o nekretnini koja je suvlasništvo ovršenika u ½ dijela, (2.) da ista služi za život njega i obitelji (3.) te da se suvlasnički dio tužitelja ne može izdvojiti jer da nekretnina čini funkcionalnu cjelinu( obiteljska kuća površine 451 m2), koju koristi zajedno sa svojom obitelji (3 djece i supruge) i koja je kao takva nužna za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i njegove obitelji. Također smatra da činjenica da ovršenik ne uzdržava suprugu i djecu nije odlučna okolnost upravo jer nekretnina predstavlja funkcionalnu cjelinu potrebnu za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te jer bi se prodajom iste radi namirenja predmetne tražbine onemogućilo stanovanje supruzi i djeci ovršenika. Zaključno obrazlaže da okolnost da ovršenik ima u vlasništvu još jednu nekretninu nije odlučna jer da iz elaborata koji je priložen proizlazi da se radi o nekretnini poslovne namjene, a ne o nekretnini koja se koristi za stanovanje.

6. Prema čl. 41. st. 3. ZOPG ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv nositelja OPG-a i članova OPG-a ne može se provesti na nekretnini koja je u vlasništvu nositelja OPG-a i članova OPG-a, a u kojoj ovršenik stanuje i to u opsegu nužnom za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovršenik suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela i da tamo stanuje sa svojom obitelji (suprugom i troje djece). Međutim, kako se pravilno ističe navodima žalbe, pobijana odluka ne sadrži jasne i valjane razloge zbog čega je cijela nekretnina potrebna za nužno zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje s njim žive. Ovo osobito jer nije sporno da se radi o osobama koje je ovršenik nije dužan uzdržavati po zakonu. U tom smislu, odgovor na navedeno svakako nije sadržan u zaključku da se radi o nekretnini (u naravi dosta velikoj obiteljskoj kući, 451 m2) koja je funkcionalna i građevinska cjelina i koja je samom tom činjenicom u ukupnosti potrebna za zadovoljenje nužnih životnih potreba ovršenika i njegove obitelji.

8. Slijedom toga pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama – pretpostavkama propisanim citiranom zakonskom odredbom (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a) pa se stoga ne može ispitati niti pravilnost primjene prava iz čl. 72. st. 2. i čl. 91. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ).

9. Uz to valja reći da se razlozi kojima sud obrazlaže odluku pod točkom I. izreke svode na pružanje zaštite prava na dom u smislu čl. 80.b. OZ-a, na što se pravilno ukazuje i navodima žalbe. Međutim, ta odredba ne primjenjuje su u situaciji kada se odlučuje primjenom čl. 43. st. 3. ZOPG-a u vezi s čl. 75. st. 1. i 2. i čl. 91. OZ-a, a niti bi ovršenik s prigovorom istaknutim pozivom na čl. 80.b. OZ-a u konkretnom slučaju mogao uspjeti (ako bi se utvrdilo da se ne radi o predmetu koji je izuzet iz ovrhe) i to je se radi o dobrovoljnom založnom pravu pa se u takvoj situaciji založni dužnik ne može s uspjehom pozivati na zaštitu prava na dom.

10. Navedeno se ističe kako bi se sudu prilikom donošenja nove odluke ukazalo na potrebu razlikovanja ova dva instituta (institut zaštite prava na dom i institut izuzimanja od ovrhe).

11. Uz sve to, vezano uz primjenu čl. 43. st. 3. ZOPG-a u vezi s čl. 91. st. 2. OZ-a sud zanemaruje i propisano čl. 77. st. 1. OZ-a.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

12.a Sud će u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će donijeti novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.

13. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Zagrebu 17. rujna 2024.

Sudac:

Jadranka Matić, v.r.