Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Kv-243/2024-4

K-342/2019.

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Marine Bušbaher Oberkirš, predsjednice vijeća, i sudaca Ivane Špigel i Davora Vukušića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog T. P., OIB ...., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za obnovu postupka, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Na temelju članka 506. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP/08.) odbacuje se zahtjev osuđenog T. P. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-342/2019-29 od 28. prosinca 2021. i presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-112/2022-6 od 12. rujna 2023.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-342/2019-29 od 28. prosinca 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-112/2022-6 od 12. rujna 2023., osuđeni T. P. je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, time da mu je na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina i posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. da u roku od 3 (tri) mjeseca isplati oštećenom B. L. iznos od 7.431,00 kn.

2. Osuđenik je 11. lipnja 2024. podnio ovom sudu zahtjev za obnovu postupka dovršenog citiranom presudom i to iz zakonske osnove iz članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08. (u zahtjevu pogrešno navedeno za ovu točku 3. da se radi o stavku), odnosno zbog novih činjenica i novih dokaza koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje.

3. Osuđenik u zahtjevu navodi da je u postupku u kojem je donesena citirana presuda održana samo jedna rasprava, da je sutkinja odbila ispitati sve njegove dokaze, odnosno provesti knjigovodstveno vještačenje dokumentacije njegove tvrtke „A. a.“ j.d.o.o., da nije imao odvjetnika i da se branio sam te da je rasprava održana iako je on obavijestio sutkinju da se ne sjeća je li dobio optužnicu, pa da je stoga presuđen, a da uopće nije dobio optužnicu. Vezano za optužnicu naveo je da je puno kasnije, odnosno nakon podnošenja žalbe na prvostupanjsku presudu i žalbe Ustavnom sudu RH, putem odvjetnika iz O. dobio dokaz, odnosno dostavnicu o primitku optužnice na kojoj nije njegov potpis i da mu je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku u odgovoru na njegov e-mail priznalo da mu nisu slali optužnicu. Osuđenik je nadalje naveo kao novi dokaz, odnosno činjenicu okolnost da je oštećenik potpuno neosnovano raskinuo ugovor koji je zaključio s njegovom tvrtkom, jer si nije mogao organizirati istovar i da zbog toga nije došlo do isporuke robe oštećeniku, a da je on zbog zdravstvenog stanja bio spriječen u trenutku slanja predračuna oštećeniku provjeriti je li sva roba koja je na skladištu u ispravnom stanju.

3.1. Osuđenik je nadalje naveo da je za slično djelo oslobođen u drugom kaznenom predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Koprivnici te se poziva na tu presudu koju spominje kao novi dokaz, zatim navodi da je učinio sve da se oštećeniku vrati uplaćeni novac, pa da je tako pokušao prodati robu rezerviranu za oštećenika, ali da nije uspio, da je pokušao dobiti kredit, ali da mu banka nije odobrila, da je napravio cesije s tvrtkama P. d.o.o. K. i Z. o. za svoja potraživanja od tih tvrtki kako bi iznose na ime tih potraživanja ove tvrtke isplatile na račun oštećenika, time da je o cesiji s tvrtkom Z. o. putem e-maila obavijestio i oštećenika i dostavio mu ugovor o cesiji koji je trebao potpisati, ali da oštećenik nije odgovorio na e-mail niti je vratio potpisani primjerak ugovora o cesiji, da je zbog raskida ugovora od strane oštećenika tvrtka „A. a.“ j.d.o.o. imala značajne troškove zbog čega je on od oštećenika tražio plaćanje iznosa od 7.500,00 kn, da je tvrtka „A. a.“ j.d.o.o. brisana iz registra bez ikakve obavijesti prema njemu kao direktoru i unatoč tome što su potraživanja tvrtke iznosila 82.996,94 kn i bila veća od dugovanja, da od te tvrtke nije uzeo niti jedne lipe i da je s oštećenikom sklopio sporazum po kojem će mu od svoje plaće isplatiti dug koji prema njemu ima njegova bivša tvrtka, a da taj podatak nije spomenut u presudi.

3.2. Osuđenik na koncu navodi u zahtjevu da je dug oštećeniku vraćen i da zbog toga više nema nikakve koristi od ovog kaznenog predmeta, kao ni kaznenog djela. Iz svih iznesenih razloga predlaže da se presuda ukine i obnovi postupak. 3.3. Zahtjev osuđenika sadrži kao nove dokaze presliku poleđine dostavnice s datumom primitka „8. mart 2019.“ i potpisom primatelja, zatim podnesak ODO u Osijeku broj KO-DO-780/2020-13 od 17. veljače 2022. kojim je ovom sudu na predmetni spis broj K-342/2019. proslijeđen e-mail osuđenika na daljnje postupanje s napomenom u podnesku da osuđeniku nisu dostavljali optužnicu, kao ni presudu, zatim otpusno pismo KBC, od 8. veljače 2018. na ime osuđenika, podatke o elektroničkom potpisu dokumenta Općinskog suda u Koprivnici, račun tvrtke „A. a.“ j.d.o.o. od 8. listopada 2018., e-mail upućen oštećeniku od strane osuđenika ispred tvrtke „A. a.“ j.d.o.o., Ugovor o cesiji zaključen 18. siječnja 2019. između tvrtki A. a. j.d.o.o. i Z. o. i T. od 30. siječnja 2019. kojim tvrtka A. a. j.d.o.o. tereti oštećenika za troškove skladištenja robe u iznosu od 7.500,00 kn

4. Nakon razmatranja spisa predmeta broj K-342/2019. i zahtjeva osuđenika, utvrđeno je da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka.

5. Naime, osuđenik je predmetnom presudom broj K-342/2019-29 od 28. prosinca 2021. proglašen krivim što je u kolovozu 2018. kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva A. a. j.d.o.o. P., u nakani da navedenom društvu pribavi imovinsku korist, nakon što ga je u cilju kupnje drvene građe za kuću kontaktirao oštećeni B. L., u ime društva dao mu ponudu za kupnju drvene građe u iznosu od 16.431,00 kuna s rokom isporuke od 5 dana, pa kada je oštećeni B. L. povjerovao u ozbiljnost ponude i pristao kupiti građu da je zatražio od njega da avansno uplati navedeni novčani iznos na račun trgovačkog društva A. a. j.d.o.o. P., a što je oštećeni B. L. i učinio 8. kolovoza 2018., a nakon čega mu naručenu drvenu građu nije isporučio u dogovorenom roku, pa nakon što je oštećeni B. L. zatražio vraćanje uplaćenog predujma da mu novac nije vratio, čime je za TD A. a. j.d.o.o. P. pribavio imovinsku korist u iznosu od 16.431,00 kunu, a na štetu B. L.,

5.1. Protiv ove prvostupanjske presude osuđenik je podnio žalbu u kojoj je naveo da u postupku nikada nije dobio optužnicu, da nije provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje dokumentacije njegove tvrtke „A. a.“ j.d.o.o. za 2018. godinu kako bi se utvrdilo stanje zaliha robe u vrijeme kada je oštećeniku radio ponudu i da tvrtka nije mogla vratiti novce oštećeniku, zatim je naveo da on osobno od tvrtke nije podigao novac, već da je tvrtka od novca koji je uplatio oštećenik nabavljala novu robu za skladište, da do isporuke robe oštećeniku u roku nije došlo zato što je on (osuđenik) naknadno utvrdio nedostatke na robi i tražio od oštećenika da se odgodi isporuka, ali da mu je oštećenik otkazao narudžbu i zatražio povrat uplate, da je on radi povrata novca oštećeniku pokušavao dići kredit i uzeti pozajmice i naplatiti dospjela potraživanja, ali da ništa od toga nije uspio, da je kontaktirao oštećenika više puta, ali da je oštećenik prestao s njim kontaktirati kada je podnio kaznenu prijavu, da je sačinio cesiju s poduzećem „P.“ K. za predmetnu robu kako bi ova tvrtka nakon prodaje robe izvršila uplatu prema oštećeniku, da nije uspio naplatiti potraživanja od 82.996,94 kn koja je imala tvrtka „A. a.“ i da je unatoč tim potraživanjima otvoren i zatvoren stečaj nad tom tvrtkom, a da on ne odgovara svojom imovinom za dugove tvrtke.

5.2. Ovu je žalbu osuđenika drugostupanjski Županijski sud u Varaždinu presudom broj Kž-112/2022-6 od 12. rujna 2023. odbio i potvrdio citiranu prvostupanjsku presudu.

6. Kada se usporede predmetni zahtjev okrivljenika za obnovu postupka i njegova žalba protiv prvostupanjske presude, kao i prijašnji postupak, vidljivo je da on u predmetnom zahtjevu samo ponavlja tvrdnje i prigovore iz navedene žalbe i prijašnjeg postupka, a koje je već razmatrao drugostupanjski sud. Tako u predmetnom zahtjevu ponovno ističe da nije nikada primio optužnicu, da u postupku nije provedeno financijsko knjigovodstvno vještačenje, da je učinio sve da se vrati novac oštećeniku, odnosno zaključivao cesije i pokušavao dobiti kredit, da novac nije uzeo za sebe i da je njegova tvrtka otišla u stečaj, iako su potraživanja bila veća od dugovanja.

7. Dakle, osuđenik predmetnim zahtjevom zapravo izražava nezadovoljstvo pravomoćnom presudom i traži ponovno preispitivanje i ocjenu izvedenih dokaza, odnosno preispitivanje utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda iz kojih proizlazi njegova kaznenopravna odgovornosti bez navođenja konkretnih činjenica i dokaza koje bi dovele u pitanje ova utvrđenja.

7.1. Tako se osuđenik vezano za ponovljenu tvrdnju da nije nikada dobio optužnicu poziva na dostavnicu koju je nakon pravomoćnosti presude dobio putem odvjetnika iz O., a za koju tvrdi da nema njegov potpis, i na dopis ODO u Osijeku kojim je ovom sudu na broj K-342/2019. proslijeđen njegov e-mail na daljnje postupanje s napomenom u podnesku da osuđeniku nisu dostavljali optužnicu. Ova dostavnica na koju se poziva osuđenik i čiju je fotografiju prikazao u zahtjevu, a za koju dostavnicu tvrdi da je nije potpisao, nalazi se u spisu i odnosi se na uručenje optužnice trgovačkom društvu „A. a.“ j.d.o.o., a ne osuđeniku, a u spisu se nalazi i druga dostavnica iz koje proizlazi da je optužnica osobno uručena osuđeniku 8. ožujka 2019., a potpis na toj dostavnici je istovjetan potpisu osuđenika na zapisniku o njegovom prvom ispitivanju u ODO u Osijeku od 18. prosinca 2018., kao i na dostavnici o uručenju rješenja o potvrđivanju optužnice osuđeniku. Prema tome, jasno je da je osuđeniku optužnica uredno i pravovremeno uručena, što su zaključili i prvostupanjski i drugostupanjski sud, a ta okolnost proizlazi i iz njegovog podneska od 5. listopada 2021. koji je tijekom prijašnjeg postupka dostavio sudu putem elektroničke pošte, a u kojem se osvrnuo na optužnicu i naveo da je ona neosnovana, što ukazuje da je prije toga optužnicu i zaprimio, kako to, uostalom, proizlazi i iz potpisane dostavnice. Obavijest ODO u Osijeku da oni nisu dostavljali optužnicu osuđeniku je i logična, s obzirom da optužnicu po mjerodavnim odredbama ZKP/08. dostavlja okrivljenicima sud, što je sud u konkretnom slučaju i učinio, a ne državni odvjetnik.

7.2. Što se tiče tvrdnji da je u postupku održana samo jedna rasprava i da je sutkinja odbila ispitati sve njegove dokaze, odnosno provesti knjigovodstveno vještačenje dokumentacije njegove tvrtke „A. a.“ j.d.o.o., te da nije imao odvjetnika i da se branio sam, iako se ovdje, izuzev vještačenja, ne radi o prigovorima činjenične, već procesne naravi koji se ne razmatraju u okviru predmetnog izvanrednog pravnog lijeka, kao što je to slučaj i kod navoda da nije primio optužnicu, valja istaknuti da iz zapisnika s rasprave od 23. prosinca 2021. proizlazi da su prihvaćeni svi dokazni prijedlozi osuđenika, time da on tada na raspravi nije predložio financijsko knjigovodstveno vještačenje, već je to spomenuo u žalbi protiv prvostupanjske presude, a te njegove prigovore je već razmatrao drugostupanjski sud i ocijenio da takvim tvrdnjama nije doveo u dvojbu pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, a obrana po branitelju za predmetno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. nije bila obavezna.

7.3. Što se tiče navoda osuđenika da zbog zdravstvenog stanja u trenutku slanja predračuna oštećeniku nije mogao provjeriti stanje robe na skladištu, a o čemu se pozvao na otpusno pismo KBC, od 8. veljače 2018., radi se samo o njegovoj drugoj verziji obrane koja je suprotna onome o čemu je iskazivao na raspravi, jer tamo nije spominjao da bi bio lošeg zdravstvenog stanja u trenutku slanja predračuna oštećeniku, a što je bilo 18. kolovoza 2018., niti navedeno otpusno pismo to dokazuje, jer se radi o liječenju koje se događalo 6 mjeseci prije slanja predračuna, pa stoga ovaj dokaz ne bi doveo do drugačije odluke suda.

7.4. Nadalje, osuđenik kao novu činjenicu navodi i okolnost da je oštećenik potpuno neosnovano raskinuo ugovor koji je zaključio s njegovom tvrtkom, jer si nije mogao organizirati istovar i da zbog toga nije došlo do isporuke robe oštećeniku, pri čemu se poziva i na pisano T. od 30. siječnja 2019. kojim tvrtka osuđenika A. a. j.d.o.o. tereti oštećenika za troškove skladištenja robe u iznosu od 7.500,00 kn, međutim kako osuđenik ovu okolnost također nije spominjao u svojoj obrani, već je tamo rekao suprotno, odnosno da je on, a ne oštećenik, tražio odgodu isporuke, jer robu oštećeniku nije mogao isporučiti u roku, očito je da se i ovdje radi samo o naknadno smišljenoj drugoj verziji obrane u odnosu na iste okolnosti, pa stoga ni ova okolnost ne bi dovela do drugačije odluke suda, već samo ukazuje da osuđenik nije dosljedan i da stoga te njegove tvrdnje, odnosno okolnosti na koje se poziva, nisu prikladne da prouzroče njegovo oslobođenje ili osudu po blažem zakonu.

7.5. Daljnje tvrdnje da je pokušavao vratiti novac oštećeniku tako što je tražio kredit i pozajmice i da su potraživanja tvrtke bila veća od dugova osuđenik je već isticao tijekom postupka prije donošenja pravomoćne presude, a sud je imao u vidu i ugovor o cesiji s tvrtkom P. d.o.o. K. koji je pročitan u dokaznom postupku, a na koji se ponovno poziva osuđenik u predmetnom zahtjevu, pa stoga račun izdan tvrtki P. d.o.o. koji se odnosi na ovu cesiju, a kada se uzmu u obzir utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da je optuženik kao jedini zaposlenik, direktor i odgovorna osoba tvrtke „A. a.“ morao znati stanje zaliha na skladištu kako u količini tako i u kvaliteti i da je oštećenik platio predujam za robu, a da optuženik robu nije isporučio ni djelomično niti je vratio uplaćeni predujam, ne bi doveo do drugačije odluke suda.

7.6. Što se tiče ugovora o cesiji s tvrtkom „Z. o.“ j.d.o.o., radi se o ugovoru koji osuđenik uopće nije spomenuo u postupku, no kako je taj ugovor po datumu koji je na njemu naveden (18. siječnja 2019.) sklopljen nakon što je podnesena kaznena prijava i osuđenik ispitan kod državnog odvjetnika, odnosno nakon što je osuđenik saznao da je protiv njega pokrenut kazneni progon, ovdje se očito radi o potezu usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, time da je znakovito i što tvrtka „Z. o.“ j.d.o.o. s kojom je osuđenik navodno sklopio ovaj ugovor o cesiji kako bi se isplatio oštećenik ima sjedište na istoj adresi gdje je bilo i sjedište tvrtke osuđenika „A. a.“ j.d.o.o., a to je adresa prebivališta osuđenika (P.,)

7.7. S obzirom da je svaki kazneni postupak zaseban, odnosno s drugačijim činjeničnim stanjem, ni navodi osuđenika da je za slično djelo oslobođen u drugom kaznenom predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Koprivnici nisu od značaja, odnosno ne bi doveli do drugačije odluke suda u ovom kaznenom predmetu, kao ni njegove tvrdnje da je dug oštećeniku vraćen, budući da je, prema predmetnim podacima, osuđenik počeo vraćati dug oštećeniku tek nakon tri godine, odnosno tek kada je započelo suđenje, time da je on bio i dužan po pravomoćnoj presudi u cijelosti namiriti štetu oštećeniku.

8. Prema tome, imajući u vidu sadržaj zahtjeva za obnovu kaznenog postupka te uspoređujući činjenice i dokaze koji su u njemu izneseni s činjenicama i dokazima iznesenim i utvrđivanim tijekom postupka , razvidno je da u zahtjevu za obnovu postupka nisu iznesene nove činjenice niti podneseni novi dokazi koji bi sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu, što samim time znači da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka iz članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

9. Stoga je na temelju članka 506. stavak 1. ZKP/08. zahtjev osuđenika valjalo odbaciti kako je i riješeno u izreci.

Osijek, 17. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Bušbaher Oberkirš,v.r.