Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-180/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. E. iz T., OIB: …, protiv ovršenika B. d.o.o. B., OIB: …, koga zastupa član uprave I. M., a njega punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., radi ovrhe radi vraćanja na rad, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1553/2023-2 od 17. siječnja 2024. i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1553/2023-11 od 25. lipnja 2024., 16. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika D. E. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1553/2023-2 od 17. siječnja 2024.

II Odbija se žalba ovršenika D. E. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1553/2023-11 od 25. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja posl. broj Ovr- 1553/2023-2 od 17. siječnja 2024. određena je ovrha na prijedlog ovrhovoditelja D. E. nad ovršenikom B. d.o.o. B. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-240/2022 od 28. lipnja 2023., koja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-549/2023-2 od 12. listopada 2023., a koju je ovrhovoditelj primio dana 24. studenog 2023., na način da se nalaže ovršeniku B. d.o.o. B., OIB: …, da ovrhovoditelja D. E. iz T., Općina P., OIB: …, vrati u radni odnos kod ovršenika i rasporedi ga na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, i to u roku od 3 (tri) dana, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja, u skladu sa zakonom.

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja posl. broj Ovr-1553/2023-11 od 25. lipnja 2024. riješeno je:

"I. Ovršeniku B. d.o.o. za usluge (dalje ovršenik) se izriče zapriječena novčana kazna po rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem: Ovr-1553/2023 od 17. siječnja 2024. godine, u iznosu od 2.654,46 eura, te mu se nalaže da izrečenu kaznu plati u roku od 8 (osam) dana na Državni proračun Republike Hrvatske. Ukoliko ovršenica ne plati izrečenu kaznu u navedenom roku, ta će joj se kazna zamijeniti kaznom zatvora po pravilima Kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom.

II. Ovršeniku se određuje novi rok od 3 dana, računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja da postupi po rješenju ovoga suda o ovrsi pod poslovnim brojem: Ovr-1553/2023 od 17. siječnja 2024. godine.

III. Ako ovršenik ni u roku iz točke II. izreke ovog rješenja ne ispuni navedenu obvezu, sud joj zaprječuje novom novčanom kaznom u iznosu od 3.318,07 eura. Ako ovršenica u roku koji joj je određen ne ispuni obvezu, sud će na novi prijedlog ovrhovoditelja izreći novčanu kaznu koju joj je zapriječio ovim rješenjem."

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka. U žalbi ističe da prijedlog za ovrhu nije podnesen na propisanom obrascu, kako to propisuje čl. 39. Ovršnog zakona. Osim toga, prijedlog za ovrhu ne sadrži adresu ni OIB zakonskog zastupnika ovršenika I. M., a ne sadrži niti sredstvo kojim ovrhu treba provesti. Ovršni zahtjev mora točno sadržavati sredstvo ovrhe u vidu prijetnje novčanim kažnjavanjem te izricanjem novčane kazne, a ovršni zahtjev navedeno ne sadrži. Nadalje, sukladno čl. 41. Ovršnog zakona propisano je kako u rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna isprava, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe. Dalje navodi kako se u ovršnom zahtjevu traži ovrhovoditelj ovršenika vrati na rad u roku od 3 dana, a navedeni rok je propisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima sukladno čl. 39. st. 2. Ovršnog zakona. Stoga je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti, a ne izdati rješenje o ovrsi. Čl. 26. Ovršnog zakona propisano je kako je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. U konkretnom slučaju potvrda o ovršnosti nije stavljena na prvostupanjsku odluku, a iz prijedloga za ovrhu nije vidljivo kada je ovršenik zaprimio drugostupanjsku odluku da bi se znalo kad je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Stoga je upitna i sama ovršnost ovršne isprave. Sukladno odredbi čl. 65. Ovršnog zakona, predlaže sudu odgoditi ovrhu u ovom postupku do donošenja revizijske odluke u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. Pr-240/22, jer je protiv drugostupanjske odluke posl. br. Gž R-549/2023 podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Evidentno je kako bi u slučaju provedbe ovrhe prije donošenja revizijske odluke vrlo izvjesno došlo do nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, budući da bi vraćanjem ovrhovoditelja na rad ovršenik morao istom isplaćivati plaću, a koja mu evidentno ne pripada zbog razloga koji je ovršenik naveo u prijedlogu za dopuštenje revizije. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti, ili, podredno, spis uputiti drugostupanjskom sudu na odlučivanje po žalbi, te odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom revizije ovršenika.

4. Ovršenik je izjavio žalbu i protiv uvodno označenog rješenja posl. broj Ovr- 1553/2023-11 od 25. lipnja 2024., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, odredbe čl. 16. st. 4. Ovršnog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi donošenja pravilne i zakonite odluke. U žalbi ističe da odredba čl. 16. st. 4. Ovršnog zakona propisuje zamjenu izrečene novčane kazne zatvorskom kaznom za fizičku osobu, a nesporna je činjenica kako je ovršenik pravna osoba kojoj se ne može izreći zatvorska kazna, zbog čega je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Nadalje, čl. 16. st. 1. Ovršnog zakona za fizičke osobe propisuje novčanu kaznu u iznosu od 130,00 do 3.980,00 eura, a za pravne osobe u iznosu od 1.320,00 do 13.270,00 eura. Prvostupanjski je sud ovršeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 2.654,46 eura, međutim, nigdje u obrazloženju pobijanog rješenja nije naveo zašto je izrekao toliku kaznu. Sukladno čl. 262. st. 4. OZ propisano je da će pri odmjeravanju visine novčane kazne u propisanim granicama sud voditi računa o značenju radnje koju je ovršenik bio dužan obaviti te o drugim okolnostima slučaja, ali nikakvog obrazloženja u tom pogledu nema u obrazloženju pobijanog rješenja, pa u tom dijelu rješenje nema razloga o odlučnoj činjenici - određivanju visine kazne, zbog čega je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, ova je bitna povreda počinjena i iz razloga što je izreka pobijanog rješenja u suprotnosti sa samim rješenjem o ovrsi, budući da u izreci pobijanog rješenja stoji kako se ovršeniku izriče zapriječena novčana kazna u rješenju o ovrsi pod posl. br. Ovr-1553/2023 od 17. siječnja 2024., iz kojeg nije razvidno da bi ovršeniku bila zapriječena ikakva novčana kazna koja bi mu se sad mogla izreći. Poziva se na odredbu čl. 262. st. 1. Ovršnog zakona koja propisuje da će, ako radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo ovršenik, sud rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze, a st. 2. istog članka da će sud rješenjem o ovrsi istodobno zaprijetiti ovršeniku da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama čl. 16. tog Zakona ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu. Sud rješenjem o ovrsi nije zaprijetio ovršeniku izricanje novčane kazne, pa je shodno tome ne može niti izreći pobijanim rješenjem. Samim time, ne može određivati ni novi rok (jer ni prvotni rok nije određenen rješenjem o ovrsi), a niti mu može zapriječiti novom novčanom kaznom.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Iz spisa predmeta slijedi da je ovršna isprava u ovom predmetu pravomoćna i ovršna presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Pr-240/2020 od 28. lipnja 2023. potvrđeni presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž R- 549/2023-3 od 12. listopada 2023., kojom presudom se utvrđuje da je neosnovana i nezakonita odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i tuženiku nalaže da vrati tužitelja u radni odnos, i to na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i kvalifikaciji SSS, sve sukladno aktima tuženika, u roku od 15 dana.

7.1. Drugostupanjska odluka posl. br. Gž R-549/2023-3 od 12. listopada 2023. ovršeniku je uručena 3. prosinca 2023. (komunikacijom sa sudom elektroničkim putem), od kojeg je dana ovršeniku počeo teći rok za dobrovoljno ispunjenje, dok je prijedlog za ovrhu podnesen 22. prosinca 2023. Stoga ovršenik u žalbi neosnovano upire da nije vidljivo kada je zaprimio drugostupanjsku odluku te kada je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, slijedom čega da je upitna i sama ovršnost ovršne isprave.

7.2. Obzirom da ovršenik nije postupio po navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu radi vraćanja ovrhovoditelja na rad. Dakle, ovrha je u konkretnom slučaju određena na temelju valjane ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ) koja i sada egzistira.

8. Ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad, odnosno u službu propisana je odredbama čl. 267. do 270. OZ. Odredbom čl. 269. OZ je propisano da se ovrha na temelju ovršne isprave kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelja vrati na rad odnosno u službu provodi izricanjem novčanih kazni prema odredbama čl. 16. st. 2.,

3., 4., 9., 11., 12. i 15. OZ, dok se novčane kazne izriču prema tog Zakona o ovrsi radi ostvarenja radnje koju može obaviti samo ovršenik.

9. Prema odredbi čl. 262. OZ (koja regulira ovrhu radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik), ako radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo ovršenik, sud će rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze (st. 1.). Rješenjem o ovrsi sud će istodobno zaprijetiti ovršeniku da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama čl. 16. tog Zakona ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu (st. 2.). Ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem ovršeniku izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio. U tom rješenju sud će ovršeniku odrediti novi rok za ispunjenje obveze i zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona kojom mu je prije zaprijetio, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu (st. 3.). Pri odmjeravanju visine novčane kazne u propisanim granicama, sud će voditi računa o značenju radnje koju je ovršenik bio dužan obaviti te o drugim okolnostima slučaja (st. 4.).

10. Neosnovano žalitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi navodi da rješenje o ovrsi ne sadrži sredstvo kojim ovrhu treba provesti, jer je istim ovršeniku naloženo vratiti ovrhovoditelja u radni odnos i rasporediti ga na mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, u roku od 3 dana, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja. Dakle, nalaganje ovršeniku da se ponaša u skladu sa svojom obvezom - da ovrhovoditelja vrati u radni odnos, pod prijetnjom novčane kazne, su sredstva kojima se u ovom postupku treba provesti ovrha.

11. Odredbom čl. 16. st. 1. OZ je propisano da, kad je tim zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo ovrhe ili osiguranja, ta se kazna može izreći fizičkim osobama u iznosu od 130,00 do 3.980,00 eura, a pravnim osobama u iznosu od 1.320,00 do 13.270,00 eura.

12. Obzirom da ovršenik niti ne čini spornim kako nije postupio sukladno nalogu iz pravomoćne presude i rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Pr-240/2020 od 28. lipnja 2023. kojima je utvrđeno da je neosnovana i nezakonita odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i kojima mu je naloženo da tužitelja vrati u radni odnos i to na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i kvalifikaciji SSS, u roku od 15 dana, to je prvostupanjski sud pravilno, po ocjeni ovog suda, donio pobijano rješenje o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo ovrhovoditelja vratiti u radni odnos i rasporediti ga na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i kvalifikaciji, i to u roku od 3 dana, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja.

13. Prema odredbi čl. 39. st. 1. OZ prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati: oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis podnositelja.

13.1. U konkretnom slučaju, iako nije podnesen na obrascu propisanom Pravilnikom o obrascima u ovršnom postupku, načinu elektroničke komunikacije između sudionika i načinu dodjele predmeta u rad javnom bilježniku ("Narodne novine" broj 43/21. i 94/21.), prijedlog za ovrhu sadrži sve potrebne podatke propisane citiranom odredbom čl. 39. st. 1. OZ i podoban je za postupanje. Na žalbeni navod ovrhovoditelja u kojem prigovara roku od 3 dana koji mu je ostavljen da postupi po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, jer smatra da je navedeni rok odredbom čl. 39. st. 2. OZ propisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima, za odgovoriti je da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave uz je tom odredbom propisano da

podatke iz st. 1. tog članka mora prije ovršnog zahtjeva sadržavati nalog ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima (platni nalog), međutim, u konkretnom slučaju nije riječ o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, već o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave.

14. Obzirom da ovršenik nije postupio po rješenju o ovrsi (koje mu je uručeno 19. siječnja 2024.) kojim mu je naloženo vratiti ovrhovoditelja u radni odnos i rasporediti ga na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i kvalifikaciji, u roku od 3 dana, ovrhovoditelj je podneskom od 22. ožujka 2024. predložio da prvostupanjski sud ovršeniku odredi novčanu kaznu u skladu sa zakonom, te je prvostupanjski sud 25. lipnja 2024. donio pobijano rješenje kojim je u toč. I. izreke ovršeniku izrekao zapriječenu novčanu kaznu po rješenju o ovrsi posl. broj Ovr-1553/2023-2 od 17. siječnja 2024., u iznosu od 2.654,46 eura, te mu naložio da izrečenu kaznu plati u roku od 8 dana, u toč. II. izreke odredio novi rok od 3 dana da postupi po rješenju o ovrsi te u toč. III. izreke odredio, ako ovršenik ni u roku iz točke II. izreke ne ispuni navedenu obvezu, da mu zaprječuje novom novčanom kaznom u iznosu od 3.318,07 eura. Ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će na novi prijedlog ovrhovoditelja izreći novčanu kaznu koju mu je zapriječio ovim rješenjem.

15. Sud prvog stupnja nije obrazložio zbog čega je izrekao novčanu kaznu u visini od 2.654,46 eura, međutim, to po ocjeni ovog suda ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost rješenja o novčanom kažnjavanju, niti je time ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ na koju upire žalitelj. Naime, visina novčane kazne izrečena je unutar zakonom propisanog okvira za kažnjavanje pravne osobe iz čl. 16. st. 1. OZ (od 1.320,00 do 13.270,00 eura) te je svojom visinom bliža zapriječenom zakonskom minimumu, iako je u vrijeme donošenja tog rješenja proteklo čak 5 mjeseci od donošenja rješenja o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo u roku od 3 dana postupiti po pravomoćnoj sudskoj odluci i ovrhovoditelja vratiti u radni odnos, čime je isti iskazao očito nepoštivanje u provedbi pravomoćne i ovršne sudske odluke, te sve okolnosti slučaja opravdavaju izricanje novčane kazne ovrhovoditelju koji se ni u novom roku nije pokorio nalogu suda.

16. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, te je pravilno primijenio materijalno pravo.

17. U odnosu na navode žalbe o pogrešnoj primjeni čl. 16. st. 4. OZ, jer se pravnoj osobi novčana kazna ne može zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom, treba reći kako isto nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, već je isto u tom dijelu neprovedivo.

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbe ovršenika kao neosnovane i potvrditi pobijana prvostupanjska rješenja odnosno odlučiti kao u toč. I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 16. rujna 2024.

Sudac

Eugen Škunca