Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-366/2019-17

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja D. V. iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz K., protiv tuženice banke d.d. Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku H. Lj., odvjetniku iz O.d. L. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prigovoru tuženice mjesne nadležnosti ovoga suda, dana 16. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženice mjesne nenadležnosti ovoga suda, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i isplate.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici i predložila da se predmet temeljem članka 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – nastavno: ZPP), ustupi na odlučivanje stvarno i mjesno nadležnom sudu u sjedištu podružnice Banke, tj. Općinskom sudu u Varaždinu, a ovo iz razloga jer za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi.

3. Prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.

4. Člankom 10. Ugovora o kreditu broj 9011037497, zaključenog između stranaka ugovorena je nadležnost suda prema sjedištu podružnice Banke.

5. Premda je točno da je između stranaka ugovorena nadležnost suda prema sjedištu podružnice Banke sukladno članku 59. ZPP-a, tužitelj opravdano prigovara poštenosti takve odredbe. U ovom slučaju predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata po osnovi Ugovora o kreditu , u kojem ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženica status trgovca odnosno pružatelja usluge, te u tom kontekstu dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

5. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredbom članka 87. st. 1. istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

6. Identične odredbe sadrži i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 19/2022 i 59/2023), koji je na snazi u ovom trenutku, a kojim Zakonom je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.). Prema članku 53. Zakona o zaštiti potrošača (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.).Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima (st. 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

7. Prema čl. 19. l st.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022 i 156/2023), u sporovima koji nastane u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta, gdje potrošač ima prebivalište.

8. Odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora, nije bila posebno pregovarana, kako proizlazi i iz iskaza tužitelja na ročištu od dana 17. siječnja 2024., te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj. Ista uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi on, čije je prebivalište u K.-k.ž., radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Varaždinu bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena. Stoga se radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi.

9. Kako se radi o ništetnoj odredbi, između stranaka ne postoji valjana prorogacijska klauzula u smislu čl. 70. ZPP-a.

10. Tužitelj se, stoga, prema stajalištu ovog suda osnovano opredijelio za nadležnost Općinskog suda u Koprivnici, radi čega je tuženičin prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda neosnovan, pa je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

Koprivnica, 16. rujna 2024.

Sutkinja

Sonja Gundić-Biškup, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka rješenja.

Dostaviti:

1. Odvjetnik D. Đ., K.

2. Odvjetnik H. Lj., Z.