Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-691/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. V., odvjetniku u V., protiv tuženika G. O. d.d., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-27/2024-4 od 9. travnja 2024., 13. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-27/2024-4 od 9. travnja 2024. i sudi:

Nalaže se tuženiku G. O. d.d., Z., OIB: ..., u roku od 15 dana naknaditi tužitelju Ž. M. iz T., OIB: ..., imovinsku štetu u iznosu od 983,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. rujna 2023. do 29. prosinca 2023.

uvećanjem kamatne stope koju je po stopi koja se određuje, za svako polugodište,

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 314,02 EUR (slovima: tri stotine četrnaest eura i dva centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete od 983,87 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s pogrešnom primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene članka 1085. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U skladu s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a koji se na ovaj spor male vrijednosti primjenjuje na temelju članka 457. ZPP-a, prvostupanjska je presuda ispitana u granicama razloga određenih u žalbi, s time da je ovaj sud vodio računa o tome da se prema članku 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede i članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Imajući na umu da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona), neodlučni su žalbeni razlozi koji se odnose na bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s pogrešnom primjenom članka 8. ZPP-a.

6.1. Nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. na koju upućuje žalitelj jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi presude su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava danim u postupku. Imajući na umu sadržaj izreke prvostupanjske presude iz koje jasno slijedi da je tužbeni zahtjev za isplatu glavnice i zateznih kamata odbijen i sadržaj točaka 8. do 11. obrazloženja pobijane presude u kojima su navedeni razlozi zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen, činjenica da je u točci 3. obrazloženja navedeno da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, nego predstavlja očitu omašku u pisanju koju sud prvog stupnja može ispraviti u svako doba.

6.2. Nisu počinjene niti bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu.

7.1. U žalbenoj je fazi sporna visina odštete.

8. Na temelju činjenica koje je među strankama nisu sporne i koje je utvrdio čitanjem ponude (ovlaštenog) društva Š. d.o.o. od 10. kolovoza 2023. koja je sastavljena u skladu s izvidom štete koji je sačinio tuženik i izansudske prepiske među strankama koja je prethodila podnošenju tužbe, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je u štetnom događaju od 15. srpnja 2023. za koji odgovara tuženik oštećeno tužiteljevo vozilo Škoda Roomster

- da troškovi popravka vozila iznose 3.028,50 EUR

- da je tuženik na ime troškova popravaka vozila tužitelju isplatio iznos od 2.044,63 EUR.

9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev za isplatu razlike od neplaćenih 983,87 EUR primjenjujući članak 6. ZOO-a koji zabranjuje ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. To stoga što tužitelj nije dostavio dokaz (račun) o tome da je izvršio popravak vozila u skladu s ponudom društva Š. d.o.o. pa je moguće da bi, ako mu se dosudi naknada u skladu s ponudom ovlaštenog servisera, tužitelj zloupotrijebio tako priznato pravo na odštetu ako bi vozilo popravio po nižoj cijeni zadržavajući tako razliku dosuđenu na temelju ponude, a to da je suprotno svrsi dosuđene naknade. Osim toga, s obzirom na to da iz izvansudske prepiske stranaka proizlazi da je tuženik tužitelju „dozvolio“ popravak po toj ponudi s time da mu se obvezao isplatiti spornu razliku odštete (tek) po primitku računa, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik time nametnuo tužitelju kao „drugoj ugovornoj strani“ granice i uvjete pod kojima može realizirati svoje subjektivno pravo na isplatu ostatka pretrpljene imovinske štete te da su ta ograničenja bila opravdana zaštitom tuženikovih, ali i općih interesa.

10. Pravno shvaćanje suda prvog stupnja je nepravilno.

11. Najprije, stranke nisu u ugovornom odnosu, nego je riječ o tuženikovoj izvanugovornoj odgovornosti za štetu u skladu s člankom 1072. stavkom 1. ZOO-a i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne člankom 11. stavkom 1.

novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP). Zbog toga nema mjesta primjeni ikakvih ugovorenih uvjeta i ograničenja tužitelju kao „drugoj ugovornoj strani“.

11.1. Kad je riječ o popravljanju imovinske štete, odgovorna je osoba na temelju članka 1085. ZOO-a dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta Prilikom utvrđivanja obujma i visine štete, u skladu s odredbom članka 1090. nastala.

ZOO-a, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako tužitelj ima pravo popraviti stvar po izvođenju stručne osobe, proizlazi da je iznos ponude koju je u skladu s izvidom štete sastavio ovlašteni serviser Škoda vozila, Š. d.o.o., upravo novčani iznos potreban za popravljanje stvari čime se materijalna situacija tužitelja dovodi u stanje kakvo je bilo prije nastupa štetnog događaja u smislu odredbe članka 1090. ZOO-a, tj. da tužitelj zbog štetnog događaja za koji odgovara tuženik trpi štetu i u traženom iznosu od 983,87 EUR. Pritom nije odlučno je li tužitelj štetu otklonio jer predmet spora nije novčana imovinska šteta koja je tužitelju nastala zbog snošenja troškova popravaka vozila, nego nereparirana (nenovčana) imovinska šteta zbog oštećenja njegove stvari. S obzirom na to da tužitelju u skladu s člankom 1085. stavka 1. i člankom 1090. ZOO-a pripada potpuna naknada pretrpljene imovinske štete, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio članak 6. ZOO-a kada je ocijenio da tužitelj svoj zahtjev za potpunu naknadu štete utemeljen na člancima 1085. stavku 1. i 1090. ZOO-a ostvaruje u ovoj parnici suprotno svrsi zbog koje je naknada štete ustanovljena tim propisima. Zbog toga se ne može prihvatiti niti ocjena suda prvog stupnja da tuženikov propust da u skladu s citiranim odredbama zakona ispuni svoju obvezu kao osobe odgovorne za štetu u potpunosti obešteti tužitelja i uvjetovanje ispunjenja te obveze uvjetima koji nemaju uporišta u zakonu, ima opravdanja u zaštiti njegovih (tuženikovih) interesa ili općih interesa.

12. Zbog toga što na pravilno utvrđene činjenice nije primijenio članak 1085. stavak 1. i članak 1090. ZOO-a koje je trebao primijeniti ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se tužitelj poziva u žalbi i na koji ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda te je usvojen zahtjev za isplatu iznosa od 983,87 EUR.

12.1. Tužitelju na dosuđenu naknadu štete u skladu s člankom 12. stavkom 4. ZOOP-a pripada zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva (19. srpnja 2023.), a dosuđena mu je od kasnijeg datuma kako je traženo tužbom (članak 2. stavak 1. ZPP-a). Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. ZOO-a.

13. Prvostupanjskom je presudom, suprotno članku 325. stavku 1. ZPP-a, propušteno odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka koji je određen u tužbi. S obzirom na to da tužitelj nije u roku od 15 dana od primitka presude podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za dopunu presude u odnosu na troškove postupka, niti njegova žalba sadržajno predstavlja prijedlog za donošenje dopunske odluke u tom smislu, na temelju članka 339. stavka 2. ZPP-a smatra se da je zahtjev za naknadu troškova postupka određen u tužbi povučen.

14. Tužitelju koji je u cijelosti uspio sa žalbom dosuđena je na temelju članka 155. ZPP-a i uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/2023, dalje: OT) naknada troškova za sastav žalbe (Tbr. 10/1 i 46. OT-a) u iznosu od 234,38 EUR i naknada troškova sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 79,64 EUR.

U Varaždinu 13. rujna 2024.

Sutkinja

Ivana Čačić v.r.