REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3412/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja Nogometnog kluba Zagreb, Zagreb, Veslačka 1a, OIB 42652141010, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Ilić, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-86/2024 od 13. lipnja 2024., 13. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba protivnika osiguranja i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-86/2024 od 13. lipnja 2024. te rješava:

1. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 475,120,58 eur s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose i troškovima kojom se nalaže svim bankama u kojim protivnik osiguranja ima otvorene račune da protivniku osiguranja ili trećoj osobi uskrati raspolaganje navedenim novčanim iznosom, koja mjera traje do proteka 15 dana od pravomoćnosti sudske odluke u parničnom postupku prvostupanjskog suda poslovni broj P-3348/2023.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 9.596,10 eur s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja rješenja do isplate.

II. Nalaže se predlagatelju osiguranja naknaditi protivniku osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 17.865,00 eur, a odbija kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 8.932,50 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem radi osiguranja novačene tražbine u iznosu od 475,120,58 eur s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose i troškovima odredio privremenu mjeru kojom se nalaže svim bankama u kojim protivnik osiguranja ima otvorene račune da protivniku osiguranja ili trećoj osobi uskrati raspolaganje navedenim novčanim iznosom, koja mjera traje do proteka 15 dana od pravomoćnosti sudske odluke u parničnom postupku kojeg je pokrenuo predlagatelj. Rješenje je donesene u skladu s odredbom čl. 344. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ). Sud u obrazloženju pobijane odluke, kao i u ranijem tijeku postupka, utvrđuje da su ispunjene pretpostavke za određivanje predložene mjere osiguranja te navodi da je protivnik osiguranja koristio sportski kompleks nogometnog centra Zagreb na adresi Veslačka 1a na temelju ugovora o zakupu s predlagateljem osiguranja koji je ugovor prestao otkazom, a protivnik odbija predati predlagatelju sportski kompleks zbog čega potražuje mjesečne iznose zbog neosnovanog korištenja u utuženom iznosu. Visina tražbine koju predlagatelj želi osigurati utvrđena je u postupku osiguranja dokaza u izvanparničnom postupku pred istim sudom u predmetu poslovni broj R1-252/2023 provedenim vještačenjem i to u većem iznosu od onog koji je predmet osiguranja. Nalaz i mišljenje načinjeni su u skladu s gradskom Odlukom o načinu upravljanja i korištenja sportskih građevina, a sud prihvaća da dobit koju bi predlagatelj ostvario predstavlja iznos zakupnine prema odredbi čl. 24 Odluke, a ne prema čl. 23. Odluke kako to tvrdi protivnik osiguranja, jer je primjena odredba čl. 23. Odluke fakultativna pri određivanju zakupnine. Što se tiče utvrđivanja druge pretpostavke predložene mjere osiguranja odnosno vjerojatnosti postojanja opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, sud je na temelju javno dostupnih podataka o financijskom stanju protivnika koje je dostavio predlagatelj utvrdio da protivnik kontinuirano gomila manjak prihoda, a osim priljeva po računu i na blagajni nema nikakvu drugu značajnu imovinu. Kako postoji manjak prihoda od gotovo 2 milijuna eura u odnosu na obveze, a protivnik ne podmiruje zakupninu i nema vrijedne imovine te kontinuirano ostvaruje gubitak u poslovanju, sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke radi određivanja predložene mjere osiguranja.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio protivnik osiguranja zbog svih žalbenih razloga osporavajući njegovu zakonitost i s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije predloženu mjeru osiguranja uz naknadu troškova postupka. U bitnom osporava ispunjenje pretpostavki za osiguranje osporavajući postojanje opasnosti i tražbine koju predlagatelj želi osigurati. Osporava i visinu tražbine koju je sud riješio osigurati ukazujući na predlagateljevu Odluku o načinu upravljanja i korištenja sportskih građevina kao i odredbe Zakona o sportu („Narodne novine“ broj 141/22) i odredbe raskinutog ugovora o zakupu iz koje je vidljivo da se radi o sportskoj građevini koja ne ostvaruje dobit. Isto tako predlagatelj nije vlasnik sportske građevine koju koristi protivnik jer je odbijen njegov prijedlog za upis prava vlasništva. Sud je pogrešno utvrdio postojanje opasnosti jer radnje propuštanja moraju biti svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine, a protivnik osiguranja ostvaruje prihode od upisnine većeg broja polaznika škole nogometa, a podmiruje režijske troškova i nema obveza s osnove javnih davanja te zapošljava određeni broj radnika kojima podmiruje plaće i doprinose.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je u granicama razloga navedenih u žalbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22; dalje: ZPP-a), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17 i 131/20), i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava čl. 356. ZPP-a.

5. Pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja utvrđeno postojanje pretpostavki za određivanje predložene mjere osiguranja radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 475.120,58 eur koja se odnosi na „naknadu zbog neovlaštenog korištenja predmeta zakupa nakon isteka roka za predaju u visini tržišne cijene zakupnine predmeta zakupa“.

6. Predmet postupka osiguranja je, kako je navedeno u ranije ukidnom rješenju poslovni broj Pž-1981/2024 novčana tražbina koja je predmet parnice između stranaka i u kojoj nije donesena prvostupanjska presuda. Prijedlog za osiguranje podnesen je tijekom parničnog postupka i o njemu je sud odlučio drugi put, a u obrazloženju je naveo da se protivnik osiguranja u svojoj žalbi očitovao na navode prijedloga. U ranije ukidnom rješenju ukazano je prvostupanjskom sudu na nedostatno obrazloženje te nedostatak jasnih i valjanih razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na utvrđenje pretpostavki za određivanje predložene mjere osiguranja. Prije svega, pretpostavke za određivanje privremene mjere za osiguranje novčane tražbine prema odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a moraju biti kumulativno ispunjene, a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz navedene zakonske odredbe ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom osiguranja protivnik pretrpio samo neznatnu štetu. S obzirom na vrstu predložene mjere osiguranja protivnik bi ostao bez mogućnosti normalno poslovati slijedom čega se ne radi o situaciji kad predlagatelj ne mora dokazivati postojanje opasnosti. Ukratko, predlagatelj u konkretnoj situaciji mora dokazivati kumulativno ispunjenje obje pretpostavke za određivanje predložene mjere osiguranja.

7. Vjerojatnost novčane tražbine kao temeljnu pretpostavku predlagatelj mora dokazivati do stupnja vjerojatnosti, a ne izvjesnosti. Nesporne činjenice prema razlozima obrazloženja odnose se na postojanje ranijeg zakupa kojeg je predlagatelj otkazao nakon što je Županijski sud u Sisku presudom poslovni broj Gž-110/2021 od 9. rujna 2021. utvrdio da su stranke sklopile novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja sportske građevine pod istim uvjetima kao u prethodnom ugovoru od 26. veljače 2014. Taj prethodni ugovor nalazi se priklopljen u spisu uz nalaz i mišljenje vještaka iz navedenog predmeta osiguranja dokaza. Zbog čega je sud u postupku osiguranja dokaza utvrđivao i tržišnu cijenu zakupnine za sportsku građevinu koju koristi protivnik osiguranja nije jasno niti je predmet postupka. Međutim, iz navedenog ugovora ne proizlazi iznos zakupnine kojeg je protivnik trebao podmirivati već se, kako to i žalitelj tvrdi, u čl. 5. ugovora navodi da zakupnina iznosi godišnje troškove održavanja sportske građevine jer sportska građevina ne ostvaruje dobit. Kako je vještak utvrđivao vrijednost zakupnine neodređeno navodeći utvrđuje li zakupninu prema kriterijima iz čl. 23. gradske Odluke ili po kriterijima iz čl. 24., a sud u t. 20. obrazloženja navodi da je obračun moguć jedino prema tržišnoj vrijednosti visine naknade za korištenje sportskih prostora prema odredbi čl. 24. Odluke, visina predložene novčane tražbine nije utvrđena do stupnja vjerojatnosti. Predlagateljevo shvaćanje da visina naknade koju potražuje je utvrđena prema tržišnoj vrijednosti naknade odnosno gradskoj Odluci, a koje shvaćanje prihvaćanje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke nije osnovano. Na taj način predlagatelj nije dokazao do stupnja vjerojatnosti postojanje svoje tražbine. Naime, ne samo da je ranije sklopljeni ugovor imao sasvim različiti kriteriji za određivanje zakupnine, a koji iznos predlagatelj prihvaća kao iznos naknade kojeg potražuje u parnici, već predlagatelj nije ovlašten promijeniti karakter sportske građevine kako to osnovano navodi žalitelj. 8. Dakle, iz spisa proizlazi da je predmet zakupa bila sportska građevina Nogometnog centra „Zagreb“, a zakup je 29. prosinca 2021. (list 141. spisa) otkazao gradonačelnik Tomašević. Za izgradnju sportske građevine izdana je građevna dozvola, a i uporabna dozvola. Kako nije sasvim razvidno koji kompleks predstavlja cjelokupnu sportsku građevinu s obzirom na to da to nije vidljivo iz građevne i uporabne dozvole, a vidljivo je da je vlasničko pravni režim takav da se radi o vlasništvu Republike Hrvatske (list 329. i 330. spisa) predlagatelj nije dokazao što je ustvari dao u zakup i za što može potraživati eventualno određenu naknadu. Prema tome, nalaz i mišljenje vještaka nisu podesni za dokazivanje visine naknade i na taj način nije moguće dokazivati vjerojatnost postojanja tražbine koja je predmet osiguranja.

9. Osim toga sud je posve zanemario činjenicu da se radi o sportskoj građevini prema važećim ispravama nadležnih upravnih tijela, da se radi o sportskoj građevini koja ne ostvaruje dobit i s tim u vezi odredbe čl. 62. Zakona o sportu kojom je propisano da jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave može samo uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za sport, na temelju mreže sportskih građevina, prenamijeniti površinu planiranu za javnu sportsku građevinu, ukloniti ili prenamijeniti javnu sportsku građevinu sukladno prostornim planovima za namjene koje nisu sportske djelatnosti. Posljedično predlagatelj nije dokazao da je prenamijenjena javna sportska građevina i da bi uz ostvarenje drugih pretpostavki predlagatelj mogao zahtijevati naknadu prema tržišnoj vrijednosti. Osnovano žalitelj navodi navedenu zakonsku odredbu koja uz druge isprave ukazuje na neosnovanost podnesenog prijedloga za osiguranje. U ovoj fazi postupka shvaćanje prvostupanjskog suda o vjerojatnosti postojanja tražbine je stoga neosnovano, a žalbeni navodi osnovani.

10. Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a s obzirom na odredbu čl. 14. st. 5. OZ-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljena u „Narodnim novinama“ broj 138/2023; dalje: OT) valjalo je odlučiti o troškovima protivnika osiguranja koje je predlagatelj osiguranja neosnovano prouzročio. Protivnikovi troškovi osiguranja odnose se na sastav dvije žalbe protiv rješenja po 7.146,00 eur (Tbr. 11. t. 1. OT) ili ukupno 14.762,00 eur uvećano za 3.573,00 eur PDV ili sveukupno 17.865,00 eur. Trošak podneska nije bio potreban za ovaj postupak slijedom čega je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 8.932,50 eur.

11. Sukladno odredbi čl. 380. t. 3. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. rujna 2024.

Sudac

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-3086c-542fd

Kontrolni broj: 0747c-2c08e-24447

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.