Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ob-56/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ž. iz Ž., M., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. O., odvjetnici iz R., protiv tuženika B. M. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz R., uz sudjelovanje maloljetnog M. M. iz Ž., M., OIB: …, zastupanog po posebnoj skrbnici N. B. S., diplomiranoj pravnici, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Područnog ureda R., radi utvrđenja očinstva i odluke o roditeljskoj skrbi nad maloljetnim djetetom, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-16/2023-30 od 30. srpnja 2024., dana 13. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika B. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-16/2023-30 od 30. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

" Nalaže se tuženiku B. M. da u roku 15 dana naknadi trošak vještačenja uplatom iznosa od 861,00€ na račun Općinskog suda u Rijeci, IBAN HR2423900011100011837, model: HR, poziv na broj: P Ob-16/2023, a koji su prethodno isplaćeni vještaku G. d.o.o. iz sredstava Općinskog suda u Rijeci."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga. Prvostupanjski se sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pozvao na odredbu čl. 391. Obiteljskog zakona i naveo da prema toj odredbi troškove vještačenja isplaćene iz sredstava suda snosi stranka koja ne uspije u postupku. Međutim, predmetna odredba niti u jednom dijelu ne navodi koja stranka ima snositi trošak izvedenog dokaza, pa se odluka o plaćanju troška vještačenja ne može temeljiti na toj odredbi. Donošenjem pobijanog rješenja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Presudom donesenom povodom tužbe tužiteljice, u toč. VII izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Kako je pobijana odluka donesena naknadno, iako je presuda u predmetnoj pravnoj stvari postala pravomoćna, donošenjem pobijanog rješenja počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku. Sredstva za provođenje dokaza vještačenjem predujmljena su iz sredstava suda, temeljem odredbe čl. 391. Obiteljskog zakona. Sud je imao mogućnost naložiti strankama da polože potreban iznos za vještačenje. Predlaže žalbu uvažiti i pobijano rješenje ukinuti.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženika navela da je sam tuženik dao povoda za tužbu jer nije htio priznati očinstvo djeteta i predlagao je provođenje DNK analize mimo sudskog postupka. Kako nikada nije stupio u kontakt s tužiteljicom, pokrenula je sudski spor u kojem je tuženik negirao očinstvo i tražio provođenje DNK analize. Odredbom čl. 154. st. 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da će prema rezultatu dokazivanja sud odlučiti hoće li troškove iz čl. 153. st. 5. tog Zakona podmiriti jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda. Odredbom čl. 156. istog Zakona navedeno je da će stranka neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Kako je tuženik odbio priznati očinstvo, provedeno je DNK vještačenje i utvrđeno da je upravo on otac djeteta, pa je svojom krivnjom uzrokovao trošak. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje tuženik, jer je rješenje razumljivo, ne proturječi samo sebi niti razlozima, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ga je moguće ispitati.

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

7. Isto tako, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP kada je donio pobijano rješenje nakon zaključenja glavne rasprave i nakon donošenja odluke povodom tužbe tužiteljice.

8. Naime, sud prvog stupnja nije odlučio o zahtjevu o kojem teče parnica niti o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno, na što u žalbi ukazuje žalitelj, već je odlučio o naknadi troškova vještačenja koja je naknada prethodno isplaćena vještaku Genos d.o.o. iz sredstava Općinskog suda u Rijeci te je riječ o dopuni rješenja o troškovima postupka, u smislu odredbe čl. 340. st. 4. ZPP.

9. Glede prvostupanjske odluke o troškovima vještačenja koja su prethodno isplaćena vještaku iz sredstava prvostupanjskog suda, sukladno rješenju tog suda od 27. rujna 2023. navesti je da je sud prvog stupnja pravilno naložio tuženiku naknaditi predujmljeni trošak vještačenja, jer je tuženik osporavao da je otac djeteta i svojim postupanjem je prouzročio navedeni trošak, pa je u obvezi i naknaditi ga, sukladno odredbi čl. 272. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.; dalje ObZ) u svezi čl. 155. ZPP, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

10. Ovdje je za kazati i to da je odredbom čl. 366. st. 1. ObZ propisano da u statusnim stvarima, u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka sud će odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, kako je to pravilno učinio i prvostupanjski sud pobijanim rješenjem.

11. Stoga žalba tuženika nije osnovana.

12. Na osnovi iznesenog, trebalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

U Zadru 13. rujna 2024.

Sutkinja

Blanka Pervan