REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3506/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-310/2022 od 8. srpnja 2024., 13. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-310/2022 od 8. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-310/2022 od 8. srpnja 2024. odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog službenika toga suda poslovni broj P-310/2022-34 od 28. studenoga 2023.
2. Tužitelj je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi zato što je osoba koja obavlja javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a obavlja i druge poslove u vezi s provedbom i ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja. kako je to propisano Zakonom o mirovinskom osiguranju, a uz to je njegovo poslovanje i financiranje propisano tim Zakonom i Statutom. Pored toga smatra da se u slučaju dvojbe oko naplate pristojbe Zakon o sudskim pristojbama treba tumačiti u korist države. Poziva se na mišljenje Ministarstva pravosuđa od 21. veljače 1996. i sudsku odluku iz 2019. godine u kojoj je uvažen njegov prigovor na rješenje o plaćanju pristojbe. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. Iz obrazloženje pobijanog rješenja proizlazi kako je rješenjem ovlaštenog službenika suda poslovni broj P-310/2022-34 od 28. studenoga 2023. naloženo tužitelju da u roku od osam dana plati sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 167,87 eura i da je protiv tog rješenja tužitelj pravovremeno podnio prigovor zato što smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. stavka 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 18/18 i 51/23). Prvostupanjski sud smatra da su neosnovane tužiteljeve tvrdnje o postojanju razloga za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, jer u konkretnom predmetu tužitelj, koji jest tijelo s javnim ovlastima, tuži radi naknade štete, a ne rješava o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja u smislu odredbe članka 127. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13 i 157/13), pa se ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti. Zbog toga je prigovor tužitelja protiv rješenja o plaćanju pristojbe odbijen kao neosnovan.
6. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se prilikom ostvarivanja tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ozlijeđenom u prometnoj nezgodi nastaloj uporabom neosiguranog vozila, ne radi o obavljanju javnih ovlasti tužitelja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. Stoga nije ispunjena zakonska pretpostavka za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudske pristojbe, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev prigovor protiv rješenja o obvezi plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.
7. Tvrdnja žalitelja da, u slučaju dvojbe oko postojanja obveze plaćanja sudske pristojbe, Zakon o sudskim pristojbama treba tumačiti u korist države, kako to proizlazi iz mišljenja Ministarstva pravosuđa od 21. veljače 1996., također ne može utjecati na drugačiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari, jer taj argument govori u prilog pobijanog rješenja. Naime, korist države je plaćanje sudske pristojbe, pa ako postoji dvojba o tome treba li žalitelj platiti sudsku pristojbu, trebalo bi odlučiti u korist države i odrediti plaćanje pristojbe.
8. Zato je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
Zagreb, 13. rujna 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-3086c-5557d
Kontrolni broj: 063a9-acc89-e812b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
