REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2759/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1645/2023 od 6. lipnja 2024., 13. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1645/2023 od 6. lipnja 2024. u točki IV. izreke u dijelu kojim je određeno da su parnične stranke dužne vještaku omogućiti povjereno mu vještačenje te predočiti svu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni spor.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1645/2023 od 6. lipnja 2024. određeno je izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, za vještaka je određen Centar za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, te da je vještak obvezan podnijeti nalaz i mišljenje u roku 30 dana od dana zaprimanja prijepisa ovog rješenja, pisano u tri primjerka i podnijeti zahtjev za naknadu troškova (točke I. do III. izreke). Zatim je u točki IV. izreke navedeno kako je vještak obavezan razmotriti dokumentaciju koja se nalazi u ovom spisu, a parnične stranke dužne su vještaku omogućiti povjereno mu vještačenje te predočiti svu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni spor, a u točki V. određen je zadatak vještaku. Konačno točkama VI. i VII. izreke naloženo je tužitelju da plati određeni predujam za podmirenje troškova vještačenja i određeno da će sud odustati od izvođenja dokaza vještačenjem ako iznos za podmirenje troškova ne bude položen u određenom roku.
2. Tuženik je protiv rješenja podnio žalbu pobijajući ga samo u točki IV. njegove izreke i to u dijelu kojim je određeno da su parnične stranke dužne vještaku omogućiti povjereno mu vještačenje te predočiti svu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni spor, tvrdeći da nije riječ o rješenju iz članka 262. Zakona o parničnom postupku, nego o rješenju iz članka 186.b stavka 3. tog Zakona zato što je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u kojoj je postavio manifestacijski zahtjev. Dalje u žalbi obrazlaže zašto je takav zahtjev neosnovan, te posebno da je sud trebao odlučiti o tome zahtjevu odnosno pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev na temelju ovlaštenja iz članka 109. Zakona o parničnom postupku, pozivajući se na više odluka sudova o manifestacijskim zahtjevima u drugim sudskim postupcima. Predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijano rješenje bez potrebe vraćanja na ponovan postupak i „odbaci tužbu, podredno naloži tužitelju postavljanje određenog tužbenog zahtjeva“.
3. Žalba je nedopuštena.
4. Prema odredbi članka 292. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) izvođenje dokaza određuje sud rješenjem u kojemu će se naznačiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo, a prema stavku 5. tog članka protiv rješenja kojim se određuje ili odbija izvođenje dokaza nije dopuštena posebna žalba.
5. Način izvođenja dokaza vještačenjem propisan je odredbama članaka 250. do 262. ZPP-a. Između ostalog je odredbom članka 262. ZPP-a propisano da protiv rješenja suda iz članaka 251., 252. i 261. ZPP-a žalba nije dopuštena. Riječ je o rješenjima o određivanju osobe ili osoba koje će provesti vještačenje odnosno o obnavljanju vještačenja s istim ili drugim vještacima ili traženju mišljenja drugih vještaka.
6. U uputi o pravnom lijeku prvostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 262. ZPP-a i naveo da protiv rješenja nije dopuštena žalba osim u dijelu koji se odnosi na uplatu predujma, s tim da je očitom pogreškom u pisanju navedeno da je plaćanje predujma naloženo tuženiku umjesto pravilno tužitelju.
7. Iz sadržaja žalbe razvidno je da je žalitelj svjestan činjenice da žalba protiv rješenja o određivanju vještačenja nije dopuštena, ali tvrdi da točka IV. pobijanog rješenja predstavlja odluku o manifestacijskom zahtjevu koji je tužitelj postavio u tužbi protiv koje je, pak, prema članku 325.a ZPP-a žalba dopuštena. Međutim, to ga ne sprječava da u žalbi obrazlaže kako je sud trebao najprije odlučiti o manifestacijskom zahtjevu i navodi primjere iz sudske prakse kako se treba odlučivati o tome dijelu tužbenog zahtjeva iz stupnjevite tužbe, te da na kraju čak predlaže da povodom njegove žalbe drugostupanjski sud odbaci tužbu ili naloži tužitelju postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.
8. Prema odredbi članka 186.a stavka 3. ZPP-a tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.
9. Rješenjem o određivanju vještačenja i načinu izvođenja toga dokaza, ne odlučuje se o tužbenom zahtjevu, pa ni o onome iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a. Pozivanje obje parnične stranke da omoguće vještaku izvođenje vještačenja i predoče mu svu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni spor, ne sadrži u sebi osudu tuženika da tužitelju dade potrebne podatke. Stoga pobijani dio rješenja nikako ne može predstavljati odluku o istaknutom manifestacijskom zahtjevu.
10. Osim toga taj dio rješenja je instruktivne naravi i usmjeren je na omogućavanje lakšeg i potpunijeg vještačenja. Važno je naglasiti i da taj dio rješenja uopće nije nužan za pravilno izvođenje toga dokaza, odnosno i bez toga bi rješenje bilo jasno i potpuno, posebno zato što je prilikom određivanja zadatka vještaku (točka V. izreke) sud ukazao na odredbu članka 259. stavka 2. ZPP-a (prema kojoj se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi), pozivajući vještaka da se za izradu nalaza i mišljenja koristi dokumentacijom u spisu, ali i da od stranaka može tražiti dostavljanje i drugih isprava i dokaza.
11. Nastojanje žalitelja da ukaže žalbenom sudu kako je točkom IV. izreke rješenja prvostupanjski sud valjda slučajno, ne htijući, ipak odlučio o manifestacijskom tužbenom zahtjevu, nemaju nikakvog uporišta u sadržaju izreke i obrazloženja pobijanog rješenja.
12. Zato je na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 292. stavak 2. ZPP-a tuženikova žalba odbačena kao nedopuštena budući da to nije učinio prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz članka 358. ZPP-a.
Zagreb, 13. rujna 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-3086c-555dd
Kontrolni broj: 006c0-a44c6-cc213
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
