Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3615/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. J. iz P., S., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika W. O. V. I. G. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1410/2019- 40 od 2. veljače 2024., na sjednici vijeća 17. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1410/2019-40 od 2. veljače 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„I Nalaže se tuženom W. O. V. I. G. d.d., Z., …, da isplati tužiteljici K. J. iz P., S., … iznos od 862,70 eura (osamstošezdesetdvaeura isedamdesetcenti) sa zateznim kamatama od 22. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 105,00 eura sa zateznim kamatama od 2. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 11.082,35 eura sa zateznim kamatama od 22. veljače 2019. do isplate te zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.395,00 eura odbija se kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a koju i posebno navodi žalitelj.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim razlozima, ovaj sud je utvrdio da nije došlo niti do bitne povrede odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju navodi žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a pri tom žalitelj i ne ukazuje u čemu bi se predmetna povreda sastojala.
6. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je materijalno pravo pravilno primijenjeno te je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 90.000,00 kuna, odnosno 11.945,05 eura sa zakonskom kamatama od 22. veljače 2019. do isplate na ime osigurnine zbog trajnog invaliditeta do kojeg je došlo uslijed osiguranog slučaja od 10. prosinca 2018., sve na temelju police osiguranja od nezgode broj ….
8. U žalbenom postupku tuženik sadržajno ne osporava odgovornost po navedenoj polici, kao niti dosuđenu visinu iznosa naknade štete, već ističe da je sud izašao iz okvira tužbenog zahtjeva odnosno prekoračio tužbeni zahtjev iz razloga što tuženik nije u obvezi naknaditi tužiteljici štetu po izvanugovornoj odgovornosti te navodi da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki odgovornosti.
9. Iz pobijane odluke i stanja spisa proizlazi:
- da je tužiteljica 10. prosinca 2018. zadobila opekline po licu i tijelu paleći korov benzinom,
- da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužena bila osigurana kod tuženika policom osiguranja od nezgode broj … uz osiguranje trajnog invaliditeta u svoti od 100.000,00 kuna,
- da među strankama nije sporan nastanak osiguranog slučaja odnosno da je došlo do nezgode za koju prema polici osiguranja od nezgode broj … odgovara tuženik,
- da je tuženik tužiteljici isplatio nesporni dio osigurane svote u iznosu od 5.000,00 kuna,
- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po sudskim vještacima koji su ocijenili da kod tužiteljice zaostao trajni invaliditet sukladno Tablicama invaliditeta tuženika odnosno prema točki 53b od 10% i točki 138. od 1,5%, odnosno ukupno 11,5%, a zbog zaostalog umanjenja pokretljivosti lijevog ručnog zgloba,
- da je tužiteljica nakon nalaza i mišljenja snizila tužbeni zahtjev te isti umanjila za nesporno isplaćeni iznos zahtijevajući konačno isplatu iznosa od 1.526,31 euro, ali se navedenom povlačenju tuženik protivio te je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu od 11.945,05 eura.
10. Prema čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Prema čl. 925. ZOO-a, o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.).
11. S obzirom na utvrđeni trajni invaliditet, a prema primjenjivim Općim uvjetima tuženika za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i Tablicama tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta u svezi s čl. 921. ZOO-a, sud prvog stupnja je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na osiguranu svotu u iznosu od 1.526,31 eura (ranije 11.500,00 kuna) te je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao pod pobijanom točkom I izreke prvostupanjske presude.
12. Suprotno žalbenim navodima, iz svega prethodno navedenog je razvidno da je u predmetnom postupku tužiteljica zahtijevala upravo iznos osigurane svote zbog nastalog invaliditeta prema ugovorenoj polici od nezgode sklopljenoj s tuženikom, a ne na temelju pravila o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete. To proizlazi kako iz same tužbe, tako i priloženih Općih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i Tablica tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta te nalaza i mišljenja vještaka koji su nastale ozljede tužiteljici cijenili upravo u skladu s istima. Isto tako, na temelju te police osiguranja je tuženik prethodno i isplatio nesporni iznos, kao nesporni dio osigurane svote. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da je sud odlučivao o iznosu osigurnine koja nije bila predmet tužbenog zahtjeva odnosno da bi tako došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva.
13. Dakle, kako se nesporno radi o ugovornom odnosu na temelju police osiguranja s tuženikom, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljica ima pravo na isplatu dosuđenog iznosa, a zbog nastalog invaliditeta sukladno Polici, Općim uvjetima osiguranja i Tablicama invaliditeta tuženika.
14. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo te dosudio tužiteljici iznos kao pod točkom I izreke.
15. Odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i 155. st. 1. ZPP-a, a istu tuženik samo paušalno osporava.
16. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I izreke.
17. Kako žalba tuženika nije osnovana, ne priznaje se trošak sastava iste te je, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.
U Zagrebu 17. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.
