Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-12/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.K., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima br. K-124/2020-45, od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je optužbe opt. M.K. da bi djelom opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, na štetu Đ.P..
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 1. i 2. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 1. i 2. ZKP/08, navodeći da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izveo pogrešan zaključak da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da je opt. M.K. kritične zgode zatvorenom šakom udario Đ.P. u predio nosa i time mu zadao prijelom nosne kosti bez pomaka. Smatra da iz analize iskaza koje je dao optuženik, te oštećenik Đ.P. i svjedoci J.R. i K.G. te dovodeći navedene iskaze u međusobnu vezu, proizlazi pravilan zaključak da je oštećenik primio navedeni udarac šakom upravo od strane optuženika i da to proizlazi isto iz sadržaja zapisnika o prepoznavanju, po kojem je oštećenik prepoznao počinitelja temeljem njegovih tjelesnih karakteristika, dobi i visine, a da djelatnici iz policije koji su bili u vrsti ne poznaju od prije oštećenika. Predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
6.1. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud pozornom je ocjenom svih izvedenih dokaza koje je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi i pri čemu je dao valjanu ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, pravilno utvrdio činjenično stanje. Žalitelj u prigovoru u osnovi daje vlastitu preocjenu izvedenih dokaza, te posebno upire na provedenu dokaznu radnju prepoznavanja i dinamiku inkriminiranog događaja kako su je opisali optuženik, oštećenik te svjedoci.
6.2. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud kada je ocijenio i vrednovao iskaz optuženika, kojim je osporavao da je zadao udarac šakom oštećeniku a u odnosu na dane iskaze neposrednih svjedoka J.R. i K.G., kojim su suglasno iskazivali, da ne znaju tko je iz grupe mladića udario oštećenika šakom u nos i istome zadao nesporno utvrđenu po vještaku medicinske struke laku tjelesnu ozljedu i da stoga, državni odvjetnik nije s uspjehom dokazao tijekom dokaznog postupka da je opt. M.K. počinio kazneno djelo iz opisa radnje izreke pobijane presude - tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao iskaz oštećenika, koji je naveo da ne zna tko ga je udario i da je bio kritične zgode alkoholiziran, a da je na prepoznavanju u policiji u vrsti vidio četiri policajca, te još jednu osobu i da je tu osobu označio kao napadača, jer je znao da su ostali u vrsti policajci. Kada je te navode potvrdio i svjedok N.Č. – policajac, koji je bio u vrsti za prepoznavanje, da osobno od ranije poznaje oštećenika Đ.P. i to zbog ranijeg postupanja prema njemu i smještaja na Odjel psihijatrije, te treniranja u istom klubu u teretani, to je pravilno prvostupanjski sud vrednovao i ocijenio iskaz tog svjedoka, koji je u skladu sa zapisnikom o prepoznavanju po njegovom sadržaju, prema kojem je svjedok bio u vrsti sa još tri policajca uz opt. M.K., a potkrijepljen s fotografskim elaboratom radnje prepoznavanja, koji je pribavio prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da je time u tom dijelu potvrđen iskaz oštećenika Đ.P.. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio, kada je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju da su u vrsti za prepoznavanje bili djelatnici policije koji su po fizičkom izgledu i građi, te visini i stariji deset godina od optuženika, odnosno da nisu po tome slični s osobom koju je trebalo prepoznati kao napadača, odnosno s izgledom i dobi optuženika.
6.3. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenika kao vjerodostojan, a isto tako i iskaze svjedoka N.Č., te iskaza J.R. i K.G., u odnosu na iskaz koji je dao optuženik, koji je osporavao protupravnu radnju, te pravilno zaključio da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo iz opisa radnje i pravilno u nedostatku dokaza temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optuženika optužbe, primjenom načela in dubio pro reo, što kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Slijedom navedenog, žalbeni navod državnog odvjetnika nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, koji navod žalitelja je u suštini prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda drugačijem zaključku glede dokazanosti činjeničnih navoda iz opisa radnje izreke presude. Iz navedenog slijedi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
8. Zbog navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 12. rujna 2024.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
