Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1114/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V., OIB:..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. o. d.d., OIB:..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva M.&L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1805/2021-67 od 24. lipnja 2024., u sjednici vijeća 12. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1805/2021-67 od 24. lipnja 2024. pod toč. I., II. i IV. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to na novi prethodni postupak.

II. Odbacuje se žalba tuženika izjavljena protiv toč. III. izreke navedene presude kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova rente radi trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 31.628,17 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplaćivati tužitelju rentu s osnova tuđe pomoći i njege počevši od 1. prosinca 2022. pa nadalje u iznosu od 773,40 EUR mjesečno sa zateznom kamatom, pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se izmijeni presuda istoga suda od 16. listopada 2006. broj Pn-2015/2002 (pod toč. II. izreke) u dijelu kojim je naloženo tuženiku plaćati rentu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 371,83 EUR na način da je tuženik dužan plaćati rentu u iznosu od 773,40 EUR počevši od 1. listopada 2012. do 31. prosinca 2022., dok je pod toč. IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.921,33 EUR sa zateznom kamatom od 24. lipnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 102. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. citirane odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 25/13.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, dok je djelomično nedopuštena.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja za povišenje rente s osnova tuđe pomoći i njege koja je tužitelju dosuđena pravomoćnom presudom istoga suda broj Pn-2015/2002 od 16. listopada 2006. u mjesečnom iznosu od 2.801,53 kn, a koje povišenje za razdoblje od prosinca 2009. do studenog 2022. potražuje u visini razlike - između naknade na koju ima pravo s obzirom na povećane troškove života i one koja mu je isplaćena temeljem sudske odluke - u iznosu od 31.628,17 EUR, kao i povišenje rente od prosinca 2022. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 773,40 EUR, ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je pravomoćnom presudom istoga suda broj Pn-2015/2002 od 16. listopada 2006. tuženik obvezan isplaćivati tužitelju rentu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.801,53 kn (sada 371,83 EUR) za 240 sati tuđe pomoći i njege mjesečno u visini plaće NKV radnika

- da je financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Z. R., te dopunama vještačenja utvrđeno, na bazi podataka o isplaćenim prosječnim mjesečnim plaćama NKV radnika u Zagrebu, da tužitelj ima pravo na rentu za razdoblje od 1. prosinca 2009. do 30. rujna 2012. u ukupnom iznosu od 47.204,78 kn (6.265,12 EUR), te od 1. listopada 2012. do 30. studenog 2022. u ukupnom iznosu od 238.302,68 kn (31.628,17 EUR), odnosno u mjesečnim iznosima iskazanim u tabelarnom prikazu, a od 1. prosinca 2022. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 773,40 EUR, te da je tužitelj podneskom od 22. travnja 2024. odredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka na način da potražuje razliku rente u ukupnom iznosu od 31.628,17 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose koji dospijevaju od 10. siječnja 2010. do 10. prosinca 2022., kao i da je tužbenim zahtjevom zatražio izmjenu presude broj Pn- 2015/2002 od 16. listopada 2006. (pod toč. II. izreke) na način da se naloži tuženiku platiti tužitelju rentu u iznosu od 773,40 EUR mjesečno, umjesto dosuđenog iznosa ranijom presudom od 2.801,53 kn, počevši od 1. listopada 2012. pa nadalje

- da naknada za tuđu pomoć i njegu predstavlja novčani oblik materijalne štete koju bi tužitelj platio trećoj osobi za takvu uslugu, pa u situaciji kada su uslugu tužitelju pružali ukućani da se ista određuje u visini najnižih prihoda NKV radnika u mjestu u kojem se pomoć pruža, kako je i utvrđeno provedenim vještačenjem

- da nije osnovan prigovor tuženika o iscrpljenosti svote osiguranja s obzirom da je isto utvrđeno nalazom vještaka od 28. svibnja 2014., s time da tuženik nije dostavio niti sve podatke temeljem kojih bi vještak mogao utvrditi je li iscrpljena svota osiguranja, pa istu činjenicu tuženik nije dokazao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a.

6. Na temelju navedenog sud je obvezao tuženika pod toč. I. izreke presude isplatiti tužitelju ukupni iznos s osnova rente radi tuđe pomoći i njege za razdoblje od prosinca 2009. do studenog 2022. u iznosu od 31.628,17 EUR, obračunate kao razliku između mjesečne rente na koju tužitelj ima pravo i one koja je tužitelju dosuđena pravomoćnom presudom broj Pn-2015/2002 umanjeno za naknadu koju tužitelj po tom osnovu prima od HZMO, dok je za daljnje razdoblje od 1. prosinca 2022. pod toč. II. izreke presude obvezao tuženika plaćati tužitelju rentu u mjesečnom iznosu od 773,40 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate. Pod toč. III. izreke presude odbio je dio zahtjeva za izmjenu presude broj Pn-2015/2002 od 16. listopada 2006. u dosuđenoj visini rente na način da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju rentu od 773,40 EUR mjesečno počevši od 1. listopada 2012. do 31. prosinca 2022. uz obrazloženje - da je naprijed navedena presuda pravomoćna i ovršna te je tuženik po istoj plaćao rentu, a da je od 1. siječnja 2023. tuženik obvezan isplaćivati rentu u mjesečnom iznosu od 773,40 EUR.

7. U žalbi tuženik navodi da je zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazao osnovanost prigovora iscrpljenosti svote osiguranja proturječan sadržaju spisa, s obzirom da je tuženik još uz podnesak od 25. listopada 2012. dostavio dokaze o izvršenim isplatama naknade štete tužitelju i trećoj osobi, pa je takvim zaključkom (proturječnim stanju u spisu) prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nastavno u žalbi opisuje visinu isplaćene naknade nematerijalne i materijalne štete oštećenicima G. Ž. i tužitelju, ukazujući da je ukupno isplaćeno 1.600.357,06 kn/212.403,88 EUR, dok je svota osiguranja iznosila 1.000.000,00 kn/132.722,80 EUR, radi čega ustraje u tvrdnji da je svota osiguranja iscrpljena u cijelosti. Osim toga ukazuje kako je presudom naloženo tuženiku plaćati tužitelju mjesečnu rentu od 1. prosinca 2022. u iznosu od 773,40 EUR unatoč tome što je presudom broj Pn-2015/2002 tuženik obvezan plaćati po istom osnovu iznos od 2.801,53 kn/371,83 EUR, pa kako ranije donesena presuda nije izmijenjena pobijanom presudom, nego i dalje egzistira, to je jasno da sud nije mogao obvezati tuženika na plaćanje iznosa od 773,40 EUR nego tek za razliku između iznosa od 773,40 EUR i 371,83 EUR (u iznosu od 401,57 EUR). Stoga u ovoj situaciji u dijelu dosuđene rente u iznosu od 371,83 EUR, a na koji je tuženik obvezan i presudom broj Pn-2015/2002, postoji presuđena stvar (res iudicata).

8. S obzirom da tuženik pobija presudu u cijelosti, a da za pobijanje toč. III. izreke presude kojom je odbijen zahtjev nema pravni interes, to je ovaj sud primjenom čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. ZPP-a odbacio žalbu tuženika u tom dijelu pod toč. II. izreke ovog rješenja.

9. U preostalom dijelu žalbe kojom pobija toč. I. i II. izreke tuženik pravilno ističe da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 9. i toč. 11. ZPP-a i to iz razloga koje opisuje u žalbi.

10. Naime, kako je prvostupanjski sud obvezao tuženika isplaćivati tužitelju rentu s osnove tuđe pomoći i njege od 1. prosinca 2022. nadalje u iznosu od 773,40 EUR (toč. II. izreke presude), a da presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. listopada 2006. broj Pn-2015/2002 kojom je pod toč. 2. izreke naloženo tuženiku isplaćivati tužitelju od 1. rujna 2005. pa nadalje rentu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.801,53 kn (sada 371,83 EUR) i nadalje pravno egzistira (nije izmijenjena/ukinuta), pravilno ukazuje tuženik da je ponovnim suđenjem rente u punom iznosu pobijanom odlukom djelomično suđeno o istome o čemu je već odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom. Dakle, s obzirom da ranije donesena presuda kojom je suđena renta s osnova tuđe pomoći i njege i nadalje proizvodi pravne učinke, s time da je zahtjev tužitelja za izmjenu presude odbijen pod toč. III. izreke presude i protiv tog dijela tužitelj nije izjavio žalbu dok je tuženikova žalba u tom dijelu nedopuštena, te da je ponovno dosuđena tužitelju renta po istom osnovu u punom iznosu pobijanom toč. II. izreke presude, to je za iznos koji je obuhvaćen ranije donesenom sudskom odlukom od 371,83 EUR (sadržan u iznosu od 773,40 EUR) osnovan prigovor presuđene stvari i počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a.

11. Isto tako su osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a iz razloga što su razlozi na temelju kojih je sud ocijenio neosnovanim prigovor iscrpljene svote osiguranja, navedeni pod toč. 14. obrazloženja, proturječni stanju u spisu.

11.1. Prvostupanjski sud navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 28. svibnja 2014. proizlazi da nije osnovan prigovor iscrpljene svote osiguranja, kao i da tuženik nije dostavio sve podatke temeljem kojih bi vještak mogao utvrditi da li je svota osiguranja iscrpljena, pa je o toj činjenici odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i 221.a ZPP-a).

11.2. Međutim, ono što navodi prvostupanjski sud kao razloge odbijanja prigovora iscrpljenosti svote osiguranja ne proizlazi iz nalaza vještaka Z. R.. U nalazu od 27. svibnja 2014. (list 139-142 spisa) vještak je ustvrdio da kapitaliziran iznos naknade za tuđu pomoć i njegu tužitelja izračunat prema kapitaliziranom broju sati potrebe i neto cijeni sata važeće u vrijeme nastanka štetnog događaja uz korekciju za iznose doplatka za tuđu pomoć i njegu koju tužitelj prima od HZMO iznosi - 358.354,95 kn i da je taj iznos pokriven osiguranom svotom koja je u vrijeme štetnog događaja iznosila 1.000.000,00 kn. Isto tako vještak navodi da je za davanje točnog odgovora na pitanje o iscrpljenosti osigurane svote potrebno još uzeti u obzir iznose koji su s osnova nematerijalne štete isplaćeni oštećenicima (koje je utvrdio sud) i te iznose pribrojiti svoti kapitalizirane rente (koju je izračunao vještak) i zatim ukupan iznos usporediti s osiguranom svotom važećom na dan štetnog događaja.

11.3. U dopuni nalaza na ročištu 20. rujna 2018. vještak navodi da je u nalazu od 27. svibnja 2014. prikazao izračun kapitalizirane rente prema nalogu suda iz područja aktuarskog vještačenja, a kako se preostali isplaćeni iznos odnosi na naknadu nematerijalne štete koja je isplaćena oštećenicima, da je sud dužan utvrditi koliko bi koji od oštećenika za te vidove štete imao pravo na naknadu prema kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja, nakon čega takve iznose treba pribrojiti kapitaliziranom iznosu rente koji je vještak izračunao i ukupni zbroj usporediti sa osiguranom svotom.

12. S obzirom na navedeno jasno je da je vještak izračunao visinu kapitaliziranog iznosa rente s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu prema opsegu potrebe i cijenama u vrijeme nastanka štetnog događaja u iznosu od 358.354,95 kn, te da je jasno iskazao da je radi davanja pravilnog odgovora na pitanje je li iscrpljena osigurana svota potrebno uzeti u obzir još visinu nematerijalne štete na koju su imali pravo oštećenici iz štetnog događaja prema kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja.

12.1. Stoga nije točno da je vještak zaključio da nije iscrpljena svota osiguranja, s obzirom da je vještak samo izračunao kapitalizirani iznos rente s osnove tuđe pomoći i njege, dok je za daljnji izračun visine naknade nematerijalne štete zadužen isključivo sud, a na što je vještak ukazao sudu u pisanom nalazu i usmenoj dopuni.

13. Nejasno je i proturječno stanju u spisu i daljnje obrazloženje prvostupanjskog suda - da tuženik nije dostavio sve podatke o izvršenim isplatama da bi se mogao ocijeniti njegov prigovor o iscrpljenosti svote osiguranja, kao i da je iz tog razloga prigovor trebalo odbiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Sud ne navodi koji su to još podaci bili potrebni (a da ih tuženik nije dostavio) na temelju koji bi bio u mogućnosti ocijeniti istaknuti prigovor, uzimajući u obzir da se u spisu nalaze sve presude iz postupaka u kojima su tužitelju i Ž. G. dosuđene naknade nematerijalne štete, ali i da je predmetnom spisu priklopljen predmet broj Pn-2015/2002 (ranije Pn- 8730/95) u kojem je dosuđena tužitelju naknada nematerijalne i materijalne šteta. Prema tvrdnji tužitelja isplaćena mu je naknada s osnova nematerijalne štete u iznosu od 685.000,00 kn temeljem sudske odluke, dok je prema tvrdnjama tuženika oštećeniku Ž. G. isplaćena naknada u iznosu od 9.898,00 kn.

14. Odredba čl. 80. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ br. 90/94.), koji je važio u vrijeme štetnog događaja, propisuje da obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos (st. 1.), iznos iz stavka 1. ovoga članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima (st. 2.), ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju (st. 3.).

15. U ustaljenoj sudskoj praksi (npr. odluke VSRH Revd-5050/2020-2, Rev- 1505/2013-3, Rev-2689/2011-2, Rev-231/2007 i dr.) izraženo je pravno stajalište da se kod utvrđivanja limita (ograničenja odgovornosti) osiguratelja s naslova materijalne štete u obliku novčane rente, visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Limit obveze osiguratelja se utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednome štetnom događaju. Iznos štete prema kojemu se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava se tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kojemu je nastala, a nenovčana materijalna i nematerijalna šteta prema cijenama i kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad njezina visina prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na opisani način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi štetu do visine utvrđenog iznosa limita odgovornosti.

16. Kako je između stranaka nesporno da u konkretnom slučaju visina limita odgovornosti iznosi 1.000.000,00 kn, kao i da je nalazom vještaka utvrđeno da kapitalizirana renta s osnova tuđe pomoći i njege iznosi 358.354,95 kn, prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi visinu nematerijalne štete na koju bi tužitelj i oštećenik G. Ž. imali pravo prema cijenama na dan štetnog događaja (19. ožujka 1995.) i to na bazi parametara na temelju kojih su donesene sudske odluke kojima je tužitelju i G. Ž. dosuđena naknada po tom osnovu, nakon čega bi sud bio u mogućnosti ocijeniti da li zbroj kapitaliziranog iznosa rente i utvrđenih iznosa naknade nematerijalne štete koja bi im pripadala na dan štetnog događaja prelazi iznos osigurane svote.

17. Osim toga ispitivanjem presude po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a počinjena i iz razloga što je zbroj pojedinačnih iznosa koji su navedeni pod toč. I. izreke veći od ukupno naznačenog zbroja od 31.628,17 EUR.

17.1. Naime, vještak je u nalazima i dopunama jasno naveo da povišena renta za razdoblje od 1. prosinca 2009. do 30. rujna 2012. ukupno iznosi 47.204,78 kn (6.265,12 EUR), a da za razdoblje od 1. listopada 2012. do 30. studenog 2022. povišena renta ukupno iznosi 238.302,68 kn (31.628,17 EUR). Tužitelj je u tužbenom zahtjevu zatražio isplatu ukupnog iznosa od 31.628,17 EUR, ali je zatražio kamatu na pojedinačne iznose koji se odnose i na razdoblje od 1. prosinca 2009. do 30. rujna 2012. (a da nisu obuhvaćeni u ukupnom zbroju), pa stoga pojedinačni iznosi u zbroju daju viši iznos od 31.628,17 EUR, a što presudu čini nerazumljivom i opterećenom bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

18. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 369. st. 1. i 370. ZPP-a ukinuo presudu pod toč. I. i II., a posljedično navedenom i pod toč. IV. izreke, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to na novi prethodni postupak primjenom čl. 108. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.).

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan otkloniti navedene bitne povrede na koje je ukazano ovom odlukom, te prije svega ocijeniti prigovor iscrpljenosti svote osiguranja uz primjenu metode koja je opisana pod toč. 14. i 15. ovog obrazloženja. Potom će odlučiti o zahtjevu tužitelja novom odlukom u kojoj će iznijeti razloge o odlučnim činjenicama da bi ovaj sud bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost u eventualno novom žalbenom postupku, vodeći računa da u slučaju usvajanja zahtjeva za povišenje rente koja se plaća za ubuduće da presuda ne smije obuhvaćati onaj iznos koji je već dosuđen pravomoćnom sudskom odlukom (toč. 2. izreke presude Pn-2015/2002 od 16. listopada 2006.). Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

20. Posebno valja ukazati prvostupanjskom sudu na potrebu hitnog i ažurnog postupanja radi okončanja postupka i donošenja odluke s obzirom na izuzetnu dugotrajnost postupka.

U Varaždinu 12. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.