REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-86/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, Perice Rosandića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice- specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. TG, zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 3. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku od 31. listopada 2023. broj Kzd-4/2023-24 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2024. broj I Kžzd-5/2024-4, u sjednici održanoj 12. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. TG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 31. listopada 2023. broj Kzd-4/2023-24 TG je proglašen krivim zbog kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 3. u vezi s čl. 34. KZ/11., nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11., povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11. i prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11. za koja je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina.
2. Osuđenik je putem branitelja Zorana Mataića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) iz osnove u čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP) s prijedlogom da „… Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presudu Visokog kaznenog suda … i presudu Županijskog suda u Šibeniku
… i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.“
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Prema mišljenju osuđenika „… posredno [je] pogrešno primijenjen Kazneni zakon.“ jer se iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka „… nikako ne može izvesti zaključak o izravnoj namjeri, a itekako ostaje otvoren prostor za razmišljanje o potencijalno drugim kvalifikacijama djela.“
5.1. U odnosu na žalbeni postupak, uz kritiku na prihvaćanja iskaza oštećenice, a „minoriziranje“ nalaza i mišljenja vještaka, prigovara da je sve žalbene razloge osuđenika Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklonio sa „… nedovoljno jasnim razlozima.“, odnosno da „… osuđenik kontra oštećene zapravo i nije imao pravo na obranu.“ Zaključno se navodi: „Zaista nije u redu mahati nožem oko nečije glave, još gore od toga je nekoga i porezati, te to zaslužuje i osudu, ali ne u okviru kvalifikacije koju potvrđuje drugostupanjski sud, a bez dovoljno jasnog obrazloženja.“
6. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. U zahtjevu je, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi, potrebno konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Navedeno zakonsko ograničenje znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi ispravno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) kao podlogu za primjenu materijalno pravnih odredbi zakona.
7. Naime, utvrđivanje namjere osuđenika na usmrćenje oštećenice odlučna je činjenica koja je bila predmetom dokazivanja tijekom rasprave, a potom problematizirana u žalbenom postupku. Ponovno polemiziranje osuđenika u zahtjevu o ne/pravilnosti utvrđenja ove činjenice navodom da se radi o povredi kaznenog zakona izraz je njegova nezadovoljstva ocjenom dokaza i činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski, a potom pravilnim prihvatio i žalbeni sud. Istovremeno se u zahtjevu ispravno navodi da se postojanje povrede kaznenog zakona „… ocjenjuje u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud“. U ovom je predmetu utvrđena dinamika događaja odražena činjeničnim opisom kaznenog djela u izreci presude tako da je osuđenikovo nasrtanje nožem na oštećenicu (izvanbračnu suprugu) bilo „… u namjeri da je usmrti …“ te je na opisano ponašanje osuđenika ispravno primijenjen kazneni zakon osudom za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju.
7.1. Nadalje, neosnovan je i prigovor o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku time što je drugostupanjski sud otklonio žalbene navode „nedovoljno jasnim razlozima“.
8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da se odluka o krivnji za predmetna kaznena djela temelji na prihvaćanju vjerodostojnim iskaza oštećenice kojeg je sud prvog stupnja temeljito analizirao u sklopu ostalih personalnih i materijalnih dokaza te sudskomedicinskog vještačenja. Tako u odnosu na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju (na koje se i odnosi zahtjev) sveobuhvatnom argumentacijom dokazne građe prvostupanjski sud otklanja obranu kojom osuđenik nastoji događaj prikazati kao „… slučajno ozljeđivanje oštećene na nož što on nije niti vidio …“ (odlomak 13. -13.5. presude). Zaključak o postupanju sa namjerom na usmrćenje sud prvog stupnja temelji na činjenici da je osuđenik „… tijekom noći u više navrata uzimao nož i prvo oštećenici prijetio da će je sa njim zaklati, a potom taj isti nož prislonio oštećenoj ispod lijevog uha uz riječi "gdje hoćeš da te režem …“ da je „… sam u obrani naveo, se radi o izrazito oštrom nožu, sa istim zamahnuo u pravcu vrata oštećene, dakle vitalnog dijela tijela, koja je [oštećenica] očito instinktivno podignula obje ruke u pravcu glave i raširila dlanove u namjeri da se zaštiti, pa je došlo do ozljeđivanja prstiju na ruci. I prema sudsko-medicinskom vještaku djelovanjem noža istim intenzitetom na predio vrata (u slučaju zamaha na vrat, bez postavljenih ruku ispred istog), moglo je dovesti do nastanka osobito teške tjelesne ozljede ili osobito teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom.“
8.1. U žalbi koju je osuđenik podnio putem branitelja prvostupanjska presuda je pobijana zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.2. Razmotrivši sadržaj žalbenih navoda drugostupanjski sud otklanja prigovor o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, posebno istaknuvši kako pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama uključujući obrazloženje namjere u počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju (odlomak 9.1. presude).
8.3. U nastavku je obrazloženja sud drugog stupnja pomno razmotrio sve relevantne prigovore činjenične naravi povezane i sa tvrdnjom o posrednoj povredi kaznenog zakona, između ostalog da sud „nije uzeo u obzir da se moguće radi o kaznenom djelu iz članka 119. ili 120. KZ/11.“
8.4. Prema argumentaciji drugostupanjske presude jasno proizlazi da je iskaz oštećenice osnovano ocijenjen vjerodostojnim jer ga u nizu okolnosti potvrđuju ostali dokazi. To se prije svega odnosi na opis dugotrajnog agresivnog, zlostavljajućeg ponašanja osuđenika u obitelji u alkoholiziranom stanju, što je potvrđeno psihijatrijskim vještačenjem osuđenika, te mišljenjem psihologa za dijete žrtvu (o izloženosti traumatskim događajima). Stoga je, osim dokazanosti kaznenih djela iz čl. 177. st. 2., čl. 179.a i čl. 139. st. 2. KZ/11. (odlomak 12.2. presude) po ocjeni žalbenog suda vjerodostojan opis nasilja koje je kulminiralo 16. travnja 2023. uzimanjem noža i pokušajem usmrćenja oštećenice. Drugostupanjski sud stoga izričito odgovara žalitelju da je na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrđena kvalifikatorna okolnost kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju („… da se radi o bliskoj osobi koju je optuženik ranije zlostavljao …“), kao i namjera na usmrćenje oštećenice budući da je osim izravne verbalne prijetnje „… optuženik … nožem zamahnuo u pravcu vrata oštećenice, a cijeli vrat je osjetljivo područje i vitalni dio tijela, te nije od značaja navod optuženika iznesen u žalbi da oštećenicu nije išao ubosti po vratu nego da je zamahnuo.“
9. Prema tome, drugostupanjski sud je ocijenio sve bitne žalbene razloge osuđenika (ispitavši i odluku o kazni i sigurnosnoj mjeri po čl. 478. ZKP, odlomak 13. i 14. te povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti-odlomak 15.) o čemu je dao dostatne i jasne argumente kako nalaže odredba čl. 487. st. 1. ZKP pa je bez osnova prigovor o povredi procesnog zakona u žalbenom postupku. Valja dodati da je rasuđivanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda o ocjeni dokaza i utvrđenju krivnje za sva kaznena djela temeljito, zdravorazumski logično, zasnovano na dokazima izvedenim na raspravi primjenom načela slobodne ocjene dokaza. Stoga je neutemeljen i paušalni prigovor osuđenika da se u odnosu na „uvjerljivost oštećene…otvara vrlo široko područje koje se kosi s načelom in dubio pro reo…“.
10. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 12. rujan 2024.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan
