REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-635/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. G., iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici I. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. osiguranje d.d. iz Z., OIB… zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva G. & partneri d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1450/2023-72 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja N. G. i tuženika A. osiguranje d.d. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: poslovni broj: Pn-1450/2023-72 od 25. travnja 2024.

II. Tužitelj N. G. i tuženik A. osiguranje d.d. odbijaju se sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

III. Tužitelj N. G. odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: poslovni broj: Pn-1450/2023-72 od 25. travnja 2024., presuđeno je:

I/ Nalaže se tuženiku A. osiguranje d.d. iz Z., OIB…, isplatiti tužitelju N. G., iz Z., OIB…, zakonsku zateznu kamatu na već dosuđen i isplaćen iznos naknade od 48.033,16 kn ( 6.375,10 eura), koja teče od dana 10. srpnja 2014. godine do dana 29. prosinca 2021. godine, i to po stopi koja:

- od dana 10. srpnja 2014. godine do dana 31. srpnja 2015. godine teče po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

- od 01. kolovoza 2015.g do 29. prosinca 2021. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.294,36 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je E. banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja E. središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbe su uložili tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je uložio žalbu samo u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke presude iz svih žalbenih razloga, te je predložio županijskom sudu da pobijanu presudu u odluci o troškovima preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

3.1. U sadržaju žalbe tužitelj ističe da mu je sud zakonu i protivno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjio trošak za pristup na ročište održano 18.10.2019., iako se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari. Osim toga tužitelj smatra da mu je trebalo priznati i trošak prijedloga za donošenje rješenja o ispravku presude od 08.01.2020. i trošak žalbe od 09.07.2020., a koju žalbu je tužitelj podnio protiv rješenja broj Pn-2599/16-49 od 24.06.2020., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja o trošku za ročište za objavu presude.

4. Tuženik je uložio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4.1. U sadržaju žalbe tuženik smatra da je pogrešna i nezakonita odluka prvostupanjskog suda kada je obvezao tuženika da tužitelju plati zateznu kamatu, iako je tužitelj povukao glavno potraživanje pa je posljedično neosnovan i zahtjev tužitelja koji se odnosi na kamatu kao sporedno potraživanje budući glavnica kao takva više ne egzistira.

4.2. Glede početka tijeka zatezne kamate tuženik navodi da se u konkretnom slučaju radi se o totalnoj šteti na vozilu, a iznos koje sud dosuđuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke slijedom čega i kamata teče od presuđenja.

4.3. Vezano uz troškove postupka tuženik prvenstveno smatra neosnovanim tužbeni zahtjev, pa shodno tome i odluku o troškovima postupka. Posebno obrazlaže svoj stav da je pogrešno prvostupanjski sud dosudio, tužitelju parnični trošak za sve poduzete parnične radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 15,00 kuna iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 1. studenog 2022. dok je do tada na snazi bila Tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat (suđen) parnični trošak za poduzete radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 10,00 kn.

5. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj ističe da je žalba tuženika u cijelosti činjenično i pravno neutemeljena, te suprotna sadržaju sudskog spisa pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i traži trošak odgovora na žalbu.

5.1. U sadržaju odgovora tužitelj elaborira svoj stav kako nije povukao tužbeni zahtjev, već je nakon što mu je tuženik platio cjelokupni iznos glavnice od 48.033,16 kuna bez pripadajućih kamata, koji nije nakon ukidbene odluke tražio natrag, ustrajao je kod zahtjeva da mu tuženik plati i kamate na plaćeni iznos glavnice od 48.033,16 kn za razdoblje od 10.07.2014. do dana plaćanja. Glede početka tijeka zatezne kamate smatra da je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji kao lex specialis, ne pravi nikakvu razliku u pogledu početka tijeka zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu i na imovinsku štetu, a niti pravi razliku između početka tijeka tih kamata u pogledu novčane ili nenovčane imovinske štete.

6. Žalbe nisu osnovane.

O žalbi tuženika.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

8. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

8.1. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da pogrešna i nezakonita odluka prvostupanjskog kada je obvezao tuženika da tužitelju plati zateznu kamatu, iako je tužitelj povukao glavno potraživanje pa je posljedično neosnovan i zahtjev tužitelja koji se odnosi na kamatu kao sporedno potraživanje budući glavnica kao takva više ne egzistira.

8.2. Naime, činjenica je da je prvostupanjska presuda poslovni broj Pn-2599/16 od 19. prosinca 2019. potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-904/20 od 02. studenog 2021. i da je tuženik isplatio tužitelju 29. prosinca 2021. glavnicu dosuđenog iznosa naknade štete od 48.033,16 kn i dio troška parničnog postupka u iznosu od 10.996,27 kn s pripadajućom kamatom i trošak žalbenog postupka od 67,19 eura, te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev 1161/22 od 14. veljače 2023. ukinuo presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi i presudu prvostupanjskog suda, te je predmet vratio na ponovno suđenje, nakon što je tuženik već izvršio isplatu.

8.3. Međutim, tuženik nije nakon ukidbene odluke zatražio povrat isplaćenog iznosa, niti se na ročištu održanom 13. ožujka 2024. usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva (povlačenju tužbe), pa je prvostupanjski sud, kao i drugostupanjski sud povodom žalbe, sukladno odredbi članka 2. ZPP-a, dužan odlučivati u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

9. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na već isplaćen iznos naknade štete od 48.033,16 kn ( 6.375,10 eura).

9.1. Sporno je od kada počinje teći zatezna kamata, od podnošenja odštetnog zahtjeva 10. srpnja 2014. kako to zahtjeva tužitelj, ili od donošenja prvostupanjske presude kao to smatra tuženik.

10. Odredbom članka 12. stavku Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14), propisano je:

a- stavkom 1. Odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to:

– obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili

– utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio. b- stavkom 4. Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.

c- stavkom 5. Odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva. c- stavkom 6. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

11. U konkretnom slučaju tužitelj je odštetni zahtjev podnio 10. srpnja 2014. pa kako tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju temeljem članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu dosudio zateznu kamatu na isplaćeni dio naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 10. srpnja 2014.

O žalbama tužitelja i tuženika na troškove postupka.

12. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara načinu obračuna cjelokupnih troškova postupka prema vrijednosti boda od 15,00 kn, iako je navedena vrijednost boda na snagu stupila tek 5.11.2022.

12.1. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 48. Tarife u kojem je propisano u stavku 1. da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, te odredba stavka 3. istog članka koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

12.2. Dakle, kako su izmjene Tarife glede vrijednosti boda (NN 126/22) stupile na snagu 5. studenog 2022., a prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučivao 29. studenoga 2023., za sve radnje u postupku trebalo je obračunati vrijednost boda u visini od 15 kuna, kako je to pravilno primijenio prvostupanjski sud.

13. Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 , 126/22 - dalje Tarifa), prema vrijednosti spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a presuđeni su pravilno temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

13.1. Pregledom radnji u postupku drugostupanjski sud smatra da su pravilno tužitelju priznati troškovi postupka za odštetni zahtjev- 100 bodova, tužba 100 bodova, podneska 02.12.2016.g – 100 bodova, ročište 02.12.2016.g. – 50 bodova , ročište 13.0.2017 100 bodova, ročište 04.05.2017. – 100 bodova, ročište 05.07.2017.

– 25 bodova, ročište 05.10.2017. – 25 bodova, ročište 20.11.2017. – 100 bodova, podnesak 18.04.2018. - 25 bodova, očevid 11.05.2018. – 100 bodova, podnesak 31.12.2018. – 25 bodova, ročište 10.04.2019. – 100 bodova, ročište 24.05.2019.- 100 bodova, podnesak 24.05. 2019. – 100 bodova., ročište 04.07.2019. – 25 bodova, ročište 18.10.2019- 25 bodova, ročište 21.11.2019. – 100 bodova, ročište za objavu presude 19.12.2019. – 50 bodova, sastav žalbe 125 bodova, prijedlog da donošenje dopunskog rješenja o trošku – 25 bodova, podnesak od 26.01.2021. – 25 bodova, podnesak od 17.01.2022. – 25 bodova i ročište 13.03.2024. – 100 bodova, što iznosi ukupno 1650 bodova, odnosno 3.300,00 eura, a uz PDV u iznosu od 825,00 eura, te trošak prometnog vještačenja i očevida u iznosu od 381,58 eura, pristup vještaka na ročište 33,18 eura, pristojbe na tužbu 112,81 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 110,16 eura iznosi je ukupno 4.762,73 eura.

13.2. Od priznatog iznosa troška, odbijen je iznos od 10.996,27 kn s pripadajućim kamatama te trošak žalbenog postupka od 67,19 kn, ili ukupno 11.063,46 kn / 1.468,37 eura, pa je tužitelju pravilno dosuđen preostali iznos parničnog troška od 3.294,36 eura.

13.3. Analizom pojedinih radnji u postupku, te radnji na koje ukazuje tužitelj u žalbi, drugostupanjski sud smatra da se ne radi o radnjama za koje bi sukladno odredbi članka 155. ZPP-a, troškove tužitelju trebao naknaditi tuženik, pa pravilno prvostupanjski sud te troškove nije dosudio tužitelju.

14. Tužitelju i tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer nisu uspjeli u žalbenom postupku.

15. Ovaj sud nije dosudio tužitelju troškove sastava odgovora na žalbu jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 12. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić