REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-116/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. M. zbog kaznenih djela iz čl. 152. st. 1. u vezi čl. 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 -ispravak – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 3. travnja 2023. broj K-770/2016-122 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 21. ožujka 2024. broj Kž-417/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan te se ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 21. ožujka 2024. broj Kž-417/2023-8 i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovnu odluku.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom osuđen je D. M. zbog kaznenih djela iz čl. 152. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 i drugih na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci.
2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju V. M., odvjetniku iz Z., zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 515. st. 1. i čl. 475. st. 1. i 3. i čl. 476. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP/22), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati tome sudu pred potpuno izmijenjeno vijeće na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatražena odgoda izvršenja kazne u smislu čl. 518. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.
– dalje u tekstu: ZKP/24).
2.1. Osuđenik je po branitelju pravovremeno dopunio zahtjev zbog povrede iz čl. 515. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 515. st. 1. i čl. 486. st. 1. ZKP/22, ostajući kod prethodno navedenog prijedloga u vezi odluke ovog suda.
3. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/24, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske odgovorio je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da je drugostupanjski sud ostvario povredu iz čl. 475. ZKP/22 koja je mogla utjecati na presudu pa predlaže drugostupanjsku presudu ukinuti i vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.
4. Zahtjev je osnovan.
5. U pravu je osuđenik kada tvrdi da je, zbog izostanka urednog poziva osuđeniku na sjednicu drugostupanjskog vijeća, ostvarena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 475. st. 2. i 4. ZKP/22 (pogrešno u zahtjevu iz čl. 475. st. 1. i 3. ZKP/08) koja je mogla utjecati na presudu.
5.1. Naime, zahtjevom se tvrdi da je osuđenik pravovremeno dostavio sudu podatak o promjeni svog boravišta, a drugostupanjski sud mu je propustio uredno dostaviti obavijest o terminu održavanja sjednice vijeća, iako je on to izričito tražio.
5.2. Uvidom u spis utvrđeno je da je osuđenik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude (osobno i po branitelju D. R.) u kojoj je zatražio da se njega i njegovog branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, sukladno čl. 475. st. 2. ZKP/22.
5.3. Pri tome, uvidom u osobnu žalbu osuđenika protiv prvostupanjske presude utvrđeno je da je osuđenik, u zaglavlju žalbe (kao i na pripadajućoj koverti), naznačio svoju novu adresu u V., što je sukladno preslici osobne iskaznice na ime osuđenika od 23. listopada 2023.
5.4. Prema podacima dostupnim u e-Spisu Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž- 417/2023 vidljivo je da je taj sud uputio osuđeniku obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća na adrese Z., te V., (koji su se vratili neuručeni), ali ne i na novu adresu naznačenu u žalbi.
5.5. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je sjednica vijeća održana u nazočnosti državnog odvjetnika i branitelja optuženika, time da se pod toč. 7. obrazloženja navodi da optuženiku nije uručena obavijest jer ''nije izvijestio sud o promjeni boravišta ili stana pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti''.
5.6. S obzirom da je iz stanja spisa razvidno da je osuđenik pravovremeno izvijestio sud o promjeni svog boravišta, to je očito neutemeljena ocjena o ispunjenju zakonskih pretpostavki za održavanje sjednice vijeća iz čl. 475. st. 4. ZKP/22.
5.7. S obzirom da je navedenim propustom suda osuđeniku onemogućeno da, u vremenu koje za to odredi predsjednik vijeća, izloži navode svoje žalbe i, po potrebi, dade objašnjenja o svojim žalbenim navodima, a njegova je žalba odbijena kao neosnovana, to je povreda čl. 475. st. 2. i 4. ZKP/22 mogla utjecati na presudu.
6. Stoga je ostvarena zahtjevom istaknuta povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/22.
7. Podnositelj, dalje, smatra da je sud drugog stupnja, zbog preinačene prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela, osuđeniku trebao izreći blažu kaznu ili dati razloge zbog kojih to nije učinio. Ovaj prigovor podvodi pod zakonski osnov iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 515. st. 1. i čl. 486. st. 1. ZKP/22.
7.1. Međutim, ne radi se ovdje o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku niti je podnositelj osuđen u postupku koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda, kako se to tek paušalno navodi u zahtjevu.
7.2. Sukladno načelu obvezne primjene blažeg zakona, drugostupanjski je sud, po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/22, preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela što, međutim, ni prema kojoj odredbi zakona, a posebno ne prema čl. 486. st. 1. ZKP/08, ne dovodi nužno i do izricanja blaže kazne u svakom pojedinom slučaju. Drugostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude dao valjane i dostatne razloge zbog kojih žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni smatra neosnovanima, pa se ove tvrdnje osuđenika, ustvari, svode na zahtjev za preocjenom tih okolnosti u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11. Međutim, pri tome ocjena okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne je činjenične prirode te ne može biti predmetom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako jasno slijedi iz taksativno navedenih osnova u čl. 517. st. 1. ZKP/08.
8. Slijedom navedenog, trebalo je zbog ostvarene povrede odredaba u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 475. st. 2. i 4. ZKP/22 ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje, pri čemu će taj sud, za slučaj osude, voditi računa ima li zakonskih uvjeta za uračunavanje istražnog zatvora u izrečenu kaznu, sukladno čl. 54. KZ/11.
9. Stoga je, temeljem čl. 513. st. 1. u vezi čl. 519. ZKP/24, odlučeno kao u izreci ove presude, čime je prestala egzistirati pravomoćnost i izvršnost pobijane presude pa je prijedlog osuđenika za odgodu izvršenja kazne postao bespredmetan.
Zagreb, 12. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
