Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-417/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. A. F., iz R. G., G. C., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. N. iz P., OIB: …, zastupan po punomoćnici A. B., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog Suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2009/2020 od 26. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se pobijana presuda Općinskog Suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2009/2020 od 26. travnja 2024. preinačava, tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, i to M. N. iz P., OIB: … platiti tužitelju, i to B. A. F. s prebivalištem u G. C., R. G., OIB: …, ukupan iznos od 1.405,06 eura / 10.586,40 kuna[1] , a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe i to od 15.ožujka 2017. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

dok se pobijano rješenje Općinskog Suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2009/2020 od 26. travnja 2024. preinačava u pobijanim točkama I i III izreke, tako da se sudi:

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 850,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.405,06 eura / 10.586,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je pobijanim rješenjem tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.714,53 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (točka II izreke), kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu podnosi tuženik. Navodi da ih pobija iz svih zakonskih razloga, s tim da konkretni žalbeni navodi upućuju na bitnu povredu odredaba postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj tužbeni zahtjev zasniva na činjeničnim tvrdnjama da utužena tražbina proizlazi iz ugovora o zajmu od 12. svibnja 2011., sklopljenog između S. D. A. iz Y., USA, kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca, te ugovora o prijenosu potraživanja od 4. svibnja 2012. sklopljenog između S. D. A. kao cedenta i tužitelja kao cesionara.

6. Prvostupanjski sud pobijanu presudu u bitnome obrazlaže pozivom na odredbe članaka 499. i 500. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), koje se odnose na ugovor o zajmu, te članaka 80. i 81. ZOO, koje se odnose na ugovor o prijenosu tražbine, te konstatacijom da prema sadržaju priloženih isprava i nalazu financijskog vještaka M. M. tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o zajmu.

7. Nije osnovana žalbena tvrdnja o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka jer da prvostupanjski sud nije omogućio tuženiku da na glavnoj raspravi pojasni svoje navode iz odgovora na tužbu. Naime, na glavnoj raspravi je punomoćniku tuženika omogućeno da se detaljno očituje na navode tužbe i iznese činjenične tvrdnje koje je ocijenio relevantnim. Navedenim žalbenim tvrdnjama tuženik očito upućuje na to da prvostupanjski sud neosnovano nije prihvatio dokazni prijedlog da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja. Stoga se navedeni žalbeni navodi ukazuju osnovanim utoliko što nije jasno iz kojeg razloga je prvostupanjski sud odbio navedeni dokazni prijedlog. Naime, svakako bi bilo potrebno čuti tužiteljev iskaz o tome što je prethodilo isplati tuženiku pozajmljenog iznosa, tj. na koji način su se suglasile volje ugovornih strana od kojih jedna ima prebivalište u Sjedinjenim američkim državama, a nije bila zastupana po punomoćniku, kao i da tuženik objasni sve okolnosti prema kojima je, kako on tvrdi, tražbina prestala prodajom njegovog založenog automobila.

8. Budući da na spornu okolnost da li je tražbina tužitelja iz ugovora o zajmu namirena, prvostupanjski sud ne iznosi konkretne razloge koji bi sadržavali ocjenu pojedinih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, već se samo uopćeno poziva na određene isprave i nalaz vještaka, osnovana je žalbena tvrdnja da razlozi presude nisu razumljivi, te da je stoga u odnosu na navedenu spornu činjenicu pobijana presuda opterećena razlozima bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP). Međutim ne radi se o propustu zbog kojeg pobijanu presudu ne bi bilo moguće preispitati.

9. Osnovana je žalbena tvrdnja o tome da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio relevantne činjenice za ocjenu osnovanosti prigovora zastare, tj. da se ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare zasniva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, i to iz slijedećih razloga.

10. Tužitelj u tužbi ne iznosi konkretne činjenične tvrdnje na temelju kojih bi se moglo zaključiti kada je tražbina dospjela, te od kada teku zastarni rokovi. U priloženom ugovoru o zajmu je navedeno da se ugovor sklapa na iznos zajma od 15.820,00 kuna, uz obvezu otplate na 12 mjesečnih rata od po 1.361,77 kuna, te da prva rata dospijeva 12. lipnja 2011. Dakle, posljednja rata je dospjela 12. svibnja 2012. Čak i primjenom općeg, petogodišnjeg zastarnog roka, najveći dio tražbine bi zastario do podnošenja tužbe, 17. ožujka 2017. Pri tome ipak treba reći da se ovdje primjenjuje trogodišnji zastarni rok za povremene tražbine iz članka 226. ZOO-a, primjenom kojeg je cjelokupna tražbina zastarjela za slučaj da u međuvremenu nije došlo do zastoja ili prekida zastare.

11. Prvostupanjski sud neosnovanost prigovora zastare obrazlaže konstatacijom da je iz obračuna duga (list 8. i 9. prvostupanjskog spisa), koju ispravu na drugom mjestu (točka 20. obrazloženja) prvostupanjski sud naziva izvodom iz otvorenih stavki, vidljivo da je posljednja tuženikova uplata izvršena 12. veljače 2015. Ne objašnjava iz kojeg razloga se radi o relevantnoj činjenici, s tim da treba zaključiti kako cijeni da je takvom radnjom tužitelj priznao dug, te da je takvom uplatom zastarijevanje prekinuto temeljem članka 240. ZOO.

12. Osnovani su žalbeni navodi o tome kako nije jasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud dokaznu snagu navedene isprave cijeni na način da isključivo na temelju navedene isprave nalazi da je tuženik određena plaćanja vršio kako je to u njoj navedeno. Dakle, tijekom 2014. i 2015. godine, iako tuženik tvrdi da nakon 2011. godine nije vršio nikakva plaćanja, jer da je tražbina namirena iz založenog automobila. Sve da se i radi o izvodu iz otvorenih stavki, dakle o knjigovodstvenom dokumentu koji je u odnosu na navedeni segment svog poslovanja sačinio vjerovnik, tj. tužitelj, takva isprava ne bi imala značajniju dokaznu snagu. Ovo naprosto stoga što ju je sačinio tužitelj, tj. osoba koja je zainteresirana za ishod ovog spora. Međutim, ne radi se o knjigovodstvenoj ispravi, izdavanje koje ipak podrazumijeva određenu odgovornost izdavatelja. Radi se naime o ispravi na kojoj nije vidljivo tko ju je sačinio i na temelju čega, pa takva isprava ima dokaznu snagu kao i svaki zasebni činjenični navod stranke iznesen tijekom postupka. Dakle, nikakvu.

13. Kada tužitelj tijekom postupka otklanja tuženikov prigovor zastare potraživanja, tvrdnjom da je tijek zastare prekinut određenim plaćanjima, tada je na njemu i teret dokaza sporne činjenice plaćanja. Pri tome treba reći da je činjenična tvrdnja tužitelja o prekidu zastare iz navedenog razloga, koju je ovaj iznio u svom podnesku od 31. svibnja 2023., izrijekom osporena u očitovanju tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, ali suštinski i prije nego što je tužitelj iznio ovu činjeničnu tvrdnju u navedenom podnesku. Naime, tuženik se je već i prije toga određeno očitovao da je tražbina u cijelosti ispunjena namirenjem iz vrijednosti založenog automobila tijekom 2011. godine, što podrazumijeva da nakon toga od strane tuženika nisu vršena plaćanja. Kao što je prethodno rečeno, tužitelj navedenu spornu činjenicu nije dokazao priloženim obračunom dugovanja, iz kojeg razloga se ukazuje osnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja, budući da je od dospijeća cjelokupne tražbine protekao trogodišnji zastarni rok.

14. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešnom ocjenom dokazne snage navedene isprave, pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na činjenicu odlučnu za ocjenu osnovanosti tuženikovog prigovora zastare potraživanja. Stoga je temeljem članka 373. točke 1. ZPP-a žalba uvažena te je pobijana presuda preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva.

15. Odluka o parničnom trošku se zasniva na članku 166. stavku 2. te članku 154. stavku 1. ZPP, s tim da je tuženiku priznat cjelokupni zatraženi trošak, i to trošak sastava žalbe od 4. lipnja 2019. od 250,00 eura te trošak sastava podneska od 23. studenog 2023. i trošak zastupanja na ročištima od 11. siječnja 2024. i 8. travnja 2024. od po 200,00 eura za svaku radnju.

Bjelovar, 12. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak v. r.