REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-279/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene M. B., zbog kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opunomoćenika privatne tužiteljice, I. M., odvjetnika iz U., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 15. lipnja 2022. br. K-207/2020, u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatne tužiteljice Đ. G. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Pazinu pod brojem K-207/2020 od 15. lipnja 2022. optužena M. B. je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda, uvredu iz članka 147. stavka 1. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 naloženo je privatnoj tužiteljici Đ. G. da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, nužne izdatke optužene M. B., nužne izdatke i nagradu branitelja optužene o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje te paušalni iznos troška kaznenog postupka u iznosu od 700,00 kuna/ 92,91 EUR[1] , u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
3. Protiv te presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica Đ. G. po punomoćniku, odvjetniku I. M. iz U. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da nadležni županijski sud, kao sud drugog stupnja, pobijanu presudu u cijelosti ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 privatna tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjska presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, budući da prvostupanjski sud nije postupio u smislu članka 459. stavka 4. i stavka 5. ZKP/08 (pogrešno navodeći članak 458. ZKP/08) budući da nije iznio razloge za svaku točku presude, kao što nije dao niti ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Međutim, suprotno izloženim žalbenim navodima prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi za svoju odluku dao jasne, razumljive i prihvatljive razloge zbog kojih smatra da nakon provedenog postupka nije dokazano da bi optuženica počinila terećeno kazneno djelo, a sa kojim razlozima se u cijelosti slaže i ovaj sud, a sadržajno razmatrajući žalbene navode žalbe proizlazi da se radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrdio da niti jedna takva povreda nije počinjenja, pa je neosnovana žalba privatne tužiteljice izjavljena iz ovog žalbenog osnova. Također, ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 nije našao niti povrede materijalne naravi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Pobijajući valjanost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, žaliteljica ustvari sa svoga subjektivnog stajališta preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka. Međutim, suprotno tomu, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud analizirao i vrednovao iskaze kako privatne tužiteljice i optužene, tako i saslušanih svjedoka, doveo ih u međusobnu vezu, te donio valjan zaključak da nije dokazano da bi optužena inkriminirane prigode počinila kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11. Naime, iz iskaza optužene i sina optužene, svjedoka D. B., proizlazi da utužene prigode optužena nije uputila riječi uvrede „lažljivica, smrdljivica, hodi se doma oprat“ privatnoj tužiteljici, dok bi s druge strane iz iskaza privatne tužiteljice i kćeri privatne tužiteljice svjedokinje A. G. proizlazilo da je optužena utužene prigode uputila terećene riječi uvrede privatnoj tužiteljici. Nastavno tome, s obzirom da su svjedoci D. B., kao sin optužene, i A. G., kao kćerka privatne tužiteljice, doista zainteresirani za ishod kaznenog postupka, a imajući u vidu da su svjedoci M. B., G. D., M. M., T. Č., B. S. i B. R., nepristrani svjedoci koji doista nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti optuženicu, a niti pogodovati privatnoj tužiteljici, koji su utužene prigode prisustvovali inkriminiranom događaju, iskazali da nisu čuli da je optužena utužene prigode uputila inkriminirane riječi uvrede privatnoj tužiteljici, tada i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nakon provedenog dokaznog postupka, kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud, nije nedvojbeno dokazano da bi optužena utužene prigode počinila kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1.
KZ/11 na štetu privatne tužiteljice.
7.1. Nadalje, privatna tužiteljica u žalbi ističe da su iskazi svjedoka M. B. i M. M. proturječni u pogledu činjenice tko je utužene prigode prvi došao na inkriminirano mjesto. Osim toga, da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice da je utužene prigode postojala „diskusija“ između privatne tužiteljice i optužene te da je prethodno optužena pravomoćno osuđena presudom Općinskog suda u Pazinu broj: K- 376/2019 od 18. lipnja 2021. zbog kaznenog djela uvrede na štetu privatne tužiteljice. Međutim, prema ocjeni ovog suda, naprijed navedene činjenice nisu od utjecaja niti značaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
7.2. Kraj takvog stanja stvari, i po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i utemeljeno sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08 optuženu oslobodio od optužbe da bi utužene prigode počinila kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 na štetu privatne tužiteljice.
8. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu privatne tužiteljice odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Šibeniku 12. rujna 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac,v.r.