Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-257/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Tomislava Amića, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški od 2. prosinca 2021., poslovni broj: 31 Pp-2574/2021, u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. Tomislava Amića, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki III izreke označava prekršajem iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura), a za djelo u točki I izreke prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 1.459,95 EUR (tisućučetiristopedesetdevet eura i devedesetpet centi), pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.589,95 EUR (tisućupetstoosamdesetdevet eura i devedesetpet centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II Odbija se žalba okr. Tomislava Amića kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. Tomislav Amić proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 53. stavka 1. i 3. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 1.000,00 i 11.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna iznosu od 12.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka i iznosu od 150,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji u bitnome navodeći da je prestroga kazna s obzirom na njegove obiteljske i materijalne prilike.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja iz izreke zadržavaju pravni kontinuitet, s time da novi zakon zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno nižu fiksno propisanu novčanu kaznu za prekršaj u točki III u odnosu na raniji propis.

4.2. Odredba članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

4.3. Budući da je novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) za počinjeni prekršaj u točki III propisana blaža fiksna novčana kazna to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela u točki III i utvrdio kaznu u fiksno propisanom iznosu novim zakonom, a potom je prihvaćanjem mjere kazne za djelo u točki I izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kao u izreci ove odluke u točki I. U odnosu na djelo u točki I izreke pobijane prvostupanjske presude ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je novčana kazna već pravilno odmjerena primjereno svim okolnostima konkretnog slučaja i novi Zakon ne može dovesti do povoljnije kazne za okrivljenika.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjene prekršaje izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini djela i stupnju krivnje okrivljenika te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u već u dovoljnoj mjeri cijenio njegove poznate obiteljske i materijalne prilike, na koje ponovno paušalno upire u žalbi ne doprinoseći o tome nikakve nove dokaze, pa budući da je kao otegotna okolnost utvrđena pravomoćna kažnjavanost za prometne prekršaje, to je mišljenje i ovog suda da je opravdano i pravilno za djelo u točki I utvrđena kazna u manjoj mjeri unutar raspona propisane kazne za predmetni prekršaj i da nema uvjeta za blaže kažnjavanje.

5.1. Zbog navedenih razloga, ovaj sud smatra da je izrečena kazna u svemu pogodna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, budući da opisano postupanje predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i velike je pogibeljnosti, te u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne dovodi u pitanje osnovanost odluke i duljinu njezinog trajanja.

8. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13), s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. rujna 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.

Za točnost otpravka - ovlaštena službenica

Upraviteljica zajedničke sudske pisarnice:

Edita Vrkljan