REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3035/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari protutužitelja – tuženika ranije vlasnika OPG ABC iz Čepina, a sada vlasnik PA OPG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Ždravac, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv protutuženika-tužitelja Rasadnici Hadrović d.o.o., OIB: 29050089412, Erdut, A. Šenoe 15a, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. u Osijeku, Stjepana Radića 10 radi isplate iznosa od 49.589,87 EUR / 373.634,84 kn po protutužbi, odlučujući o protutužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-305/2023-158 od 31. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-305/2023-158 od 31. svibnja 2024. u točki I. njene izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev protutužitelja za isplatu iznosa od 196.333,42 kn / 26.057,93 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 10. studenoga 2010. pa do isplate, a prema stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskom društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, uvećanu za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena, kao i za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 177.301,42 kn / 23.531,94 EUR preko stope dosuđene u točki II. izreke ove presude.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-305/2023-158 od 31. svibnja 2024. u dijelu točke I. njene izreke i sudi: „Nalaže se protutuženiku Rasadnici Hadrović d.o.o., OIB; 29050089412, Erdut, Augusta Šenoe 15a, isplatiti protutužitelju UB, nositelju PA OPG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 23.531,94 EUR / 177.301,42 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 10. studenoga 2010. pa do isplate, a prema stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kreditaodobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskom društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, uvećanu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se protutuženiku naknaditi protutužitelju parnični trošak u iznosu 3.508,15 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Osijeku je pobijanom presudom u točki I. njene izreke odbio protutužbeni zahtjev da se naloži protutuženiku Rasadnici Hadrović d.o.o., OIB 29050089412, Erdut, A. Šenoe 15a, protutužitelju UB, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasniku OPG ABC iz [adresa], platiti iznos od 354.602,84 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te mu naložio da protutuženiku naknadi parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio protutužitelj UB. Presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u skladu sa žalbenim navodima podredno ukine i vrati sudu na ponovno suđenje.

3. Protutuženik Rasadnici Hadrović d.o.o. nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda dijelom pravilna i zakonita i dijelom nepravilna i nezakonita.

6. Predmet spora je protutužbeni zahtjev protutužitelja kao tuženika iz prethodnog postupka, za isplatu iznosa od ukupno 373.634,84 kn. Naime, protutužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 10.248,00 kn na ime isporučenih jabuka protutuženiku, te zahtjev za isplatu iznosa od 8.784,00 kn na ime manje isporučenih sadnica krušaka tijekom 2007. Protutužitelj ističe kako je zbog loše kvalitete isporučenih sadnica pretrpio štetu i da je o tome obavijestio protutuženika, te da je protutuženik i odgovoran za nastalu štetu u iznosu od 354.602,84 kn.

7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužbeni zahtjev u iznosu od 10.248,00 kn koji se odnosi na cijenu jabuka koje je protutužitelj isporučio protutuženiku za što je i ispostavio račun broj 1/2009 nije osnovan jer protutužitelj nije dokazao da je tužitelju isporučio jabuke u vrijeme i u količini navedenoj u računu.

8. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i za iznos od 8.784,00 kn prema računu broj 2/2009 koji se odnosi na manje isporučene sadnice krušaka jer protutužitelj niti ovu svoju tvrdnju o tome da je ispostavio terećenje zbog manje isporučenih 400 sadnica krušaka, nije ničim dokazao.

9. No međutim, sud je odlučujući o zahtjevu na naknadu štete u iznosu od 354.602,84 kn, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni. O odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

10. Međutim, bez obzira na počinjene bitne povrede ovog postupka, sve bitne činjenice u ovom predmetu moguće je utvrditi temeljem isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, pa se ovaj sud poslužio svojim ovlaštenjem iz čl. 373.a st. 1., 2. i 3. ZPP-a.

11. Protutužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 354.602,84 kn odnosi na naknadu štete za nedostatke isporučenih sadnica šljiva.

12. Između stranaka nije sporno da je protutuženik, kao prodavatelj, isporučio protutužitelju, kao kupcu, sadnice šljiva, koje je tuženik i preuzeo, dok je sporno jesu li postojali nedostaci na preuzetim sadnicama, te ima li protutužitelj, uslijed navedenog, pravo na naknadu štete u iznosu od 354.608,84 kn, odnosno postoji li odgovornost protutuženika za štetu.

13. Prema odredbi čl. 410. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, da mu preda drugu stvar bez nedostatka, sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

14. Kako je u konkretnom slučaju, riječ o skrivenim nedostacima (čl. 404. ZOO-a) ovaj sud je utvrdio da je protutužitelj o tome pravovremeno obavijestio protutuženika, jer je protutuženik po pozivu protutužitelja obilazio voćnjak i savjetovao mu zalijevanje, pa se protutuženikov prigovor prekluzije protutužiteljeva prava na isticanje nedostataka, ukazuje neosnovanim. Protutužiteljev zahtjev za naknadu štete je pravovremen i u smislu odredbe čl. 422. st. 1. ZOO-a, odnosno postavljen unutar roka od dvije godine, jer su sadnice šljiva prodane 2009. godine, a protutužitelj je protutužbeni zahtjev postavio 2010. čiju je visinu samo uskladio sa nalazom vještaka po provedenom vještačenju. S tim u vezi se ističe kako nije niti osnovan protutuženikov prigovor zastare.

15. Tijekom postupka prvostupanjski je sud, radi utvrđivanja sporne činjenice (jesu li postojali nedostaci na preuzetim sadnicama šljiva kao i visine štete koju je zbog toga protutužitelj pretrpio), odredio vještačenje po vještaku voćarske struke.

15.1. Vještačenje je prvo povjereno vještaku Dijani Janković Čoko, koja je u nalazu iz svibnja 2011. utvrdila kako se nije primilo 827 sadnica šljiva i da sumnja u pogreške prilikom manipulacije sa sadnicama od trenutka vađenja iz trapišta do mjesta prodaje, boravak u hladnjači, odnosno da su bile neadekvatno uskladištene pa su se nasušile pa da je nastala šteta u ukupnom iznosu od 354.602,84 kn. Protutuženik je tražio izuzeće ovog vještaka zbog sukoba interesa, pa je sud izuzeo vještaka Dijanu Janković Čoko i proveo novo vještačenje po vještaku Martini Skenderović Babojelić.

15.2. Vještak Martina Skenderović Babojelić je sačinila nalaz od 22. svibnja 2012. u kojem je navela kako je nalaz vještaka Dijane Janković Čoko napravljen u skladu s pravilima struke te zaključila da je „očito problem bio u sadnicama, odnosno može se reći da je došlo do pogreške tijekom manipulacije sa sadnicama prije sadnje te je gornji dio sadnica oštećen ili u trapištu ili u hladnjači“. Nadalje je navela da je „stanje voćnjaka na terenu posljedica nekvalitetnog sadnog materijala. S obzirom na to da su sadnice zasađene na dvije lokacije (k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]) s različitim sortimentom, gdje je vidljivo da su voćke u potpuno različitoj kondiciji gotovo je nemoguće da su neki drugi čimbenici uzrok takvog stanja.

15.3. U dopunskom nalazu 25. srpnja 2012. ta vještakinja je navela da je moguć uzrok sušenja sadnica bila sušna godina i nedovoljno zalijevanje sadnica, da sadnice nisu adekvatno njegovane odnosno da nije održavan međuredni prostor, da nije bilo zaštite od divljači, tj. da voćnjak nije ograđen, da protutužitelj nije dobro pripremio sadno mjesto, da na sadnicama postoje znakovi potpuno osušenog nadzemnog dijela posađenih sadnica, te je moguće da je do sušenja došlo uslijed nepopravljivih okolišnih čimbenika, da protutužitelj prije zasnivanja voćnjaka nije obavio preporučenu meliorativnu gnojidbu već je primijenio gnojenje stajskim gnojivom, da jame u kojima su sadnice stavljene nisu bile dovoljno široke kako bi osigurale normalan rast, a posljedica toga je usporeni rast korijena te slabi razvoj korijenovih dlačica koji su glavni dio korijena za apsorpciju hranjiva i vode, pa je stoga automatski slabiji rast nadzemnog dijela voća.

15.4. S obzirom na proturječnosti u nalazu i dopunskom nalazu vještakinje Martina Skenderović Babojelić sud je odredio i vještačenje po vještaku (Georgu Galu), koji je podneskom od 1. veljače 2018. dao svoje očitovanje u kojem stoji da „postoji splet okolnosti koje me navode do saznanja da su obje stranke (tuženik/tužitelj) imale propuste u svom radu“, da „rezultati dodatne ili ponovljene analize ne garantiraju da će se naći novi dovoljno jaki argumenti za bilo koju stranu u postupku“, (...) „imamo tri stručne ekspertize, vrlo detaljne, uvaženih kolegica koje pokazuju sinergiju propusta sa obje strane. S jedne strane manipulaciju(u smislu skladištenja, odobrenja, pregleda, papira, distribuciji, kapacitetima itd.)sadnim materijalom, a s druge strane sadni materijal koji očito, usprkos velikoj brizi za sadnice, uz nažalost i djelovanje agroklimatskih faktura, i malo i njihovog načina sadnje i pripreme tla pokazuje propuste, uzrokovane tadašnjim načinom života i tržišnog poslovanja.“

16. U ovom predmetu je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj P-1208/10-57 od 28. prosinca 2012., kojom je prihvatio zahtjev protutuženika kao tužitelja, te je odlučio i o zahtjevu protutužitelja kao tuženika. Po žalbama stranaka ovaj sud je svojom odlukom poslovni broj Pž-2869/2013 od 27. veljače 2017. potvrdio dio pobijane presude u odnosu na tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na protutužbeni zahtjev kao i glede odluke o troškovima, presuda ukinuta i predmet vraćen sudu u tome dijelu na ponovno suđenje.

16.1. Po ponovljenom postupku Trgovački sud u Osijeku je presudom poslovni broj P-125/2017-97 od 29. ožujka 2018. naložio protutuženiku Rasadnici Hadrović da protutužitelju UB, ranije vlasniku OPG ABC, a sada vl. PA OPG isplati iznos od 354.602,84 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da protutužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 47.855,45 kn, a odbijen je zahtjev protutužitelja za isplatu iznosa od 10.248.00 kn i iznos od 8.784,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu troška u iznosu od 43.830,00 kn. Po žalbi protutuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-3188/2018-2 od 9. rujna 2020. djelomično odbio protutuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-125/2017-97 od 29. ožujka 2018. u točki I. izreke, u dijelu u kojemu je naloženo protutuženiku da protutužitelju plati iznos od 354.602,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i preinačio presudu u dijelu točke I. izreke i presudio da se odbija kao neosnovan zahtjev protutužitelja da mu je protutuženik dužan platiti zatezne kamate koje teku na iznos od 354.602,84 kn, preko stope određene u točki I. ove Odluke. Protutuženik je ustao s revizijom Vrhovnom sudu Repubike Hrvatske da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-826/2021-2 od 13. lipnja 2023. prihvatio reviziju tuženika, ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3188/2018-2 od 9. rujna 2020. i presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-125/2017-97 od 29. ožujka 2018. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno tuženje.

16.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetnoj revizijskoj odluci zauzeo stav da je prilikom donošenja presude sud je u određenim okolnostima ovlašten cijeniti i koristiti kao dokaz nalaz i mišljenje vještaka (makar i njegov dio), koji je nakon podnošenja pisanog nalaza i mišljenja, rješenjem suda izuzet od vještačenja, a to će biti u situaciji kada razmjer težine povrede prava zbog izvođenja „nezakonitog“ dokaza, imajući u vidu interes da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, ocjeni da pravo da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje ima veći značaj od povrede prava zbog izvođenja „nezakonitog“ dokaza, te ako nema druge mogućnosti utvrditi sporne činjenice.

17. Dakle, da bi se mogao koristiti nalaz vještaka koji je izuzet od vještačenja, potrebno je ispitati da li se odlučna činjenica može utvrditi provođenjem drugih dokaza. Tek kada se odlučna činjenica ne bi mogla utvrditi provođenjem drugih dokaza tada je potrebno provesti test razmjernosti između težine povrede prava izvođenja nezakonitog dokaza u odnosu na interes da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

18. U konkretnom slučaju, sporna činjenica koja se treba utvrditi je da li su postojali nedostaci na preuzetim sadnicama u trenutku preuzimanja 2009. godine.

19. Prvostupanjski je sud kod donošenja presude ocijenio samo dopunski nalaz vještaka Martine Skendrović Babojelić od 25. srpnja 2012. dok se nije ni osvrnuo na pisani nalaz i mišljenje te vještakinje od 22. svibnja 2012.

19.1. Uvidom u nalaz od 22. svibnja 2012. i dopunski nalaz od 25. srpnja 2012. ovaj sud je zaključio da su predmetna dva nalaza i mišljenja u bitnom sadržajnom proturječju, odnosno da je prvi pisani nalaz i mišljenje vještakinje Martine Skendrović Babojelić u bitnome podudaran s nalazom i mišljenjem vještakinje Diane Janković-Čoko, dok je u dopunskom nalazu i mišljenju vještakinja Martina Skendrović Babojelić u bitnome odstupila od vlastitog ranije danog nalaza i mišljenja podnoseći nalaz i mišljenje koje je u sadržajnoj koliziji kako s tim ranijim vlastitim nalazom i mišljenjem, tako i s onim vještakinje Diane Janković-Čoko.

19.2. Nadalje, u zaključku dopunskog nalaza i mišljenja vještakinja navodi da: „Slabije kretanje i rast sadnica koji su vidljivi u trenutku vještačenja mogu biti posljedica djelovanja više čimbenika od kojih posebno navodim (...)“. Dakle, radi se o pretpostavkama. Sud je takav zaključak vještakinje pogrešno i nekritički interpretirao kada je uzeo okolnosti navedene u tom popisu uzrokom, dok smislenim tumačenjem cijelog nalaza i mišljenja predmetne vještakinje proizlazi to da je riječ o nabrajanju možebitnih razloga koje je generalne i posve općenite prirode, a bez da je vještakinja određeno ukazala na neki od razloga sušenja i to svoje stajalište obrazložila.

20. Prema odredbi čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kada je radi utvrđivanja ili razrješenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a prema čl. 254. ZPP-a vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac, dok prema odredbi čl. 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Vještačenje je dokazno sredstvo čiju je dokaznu vrijednost sud ovlašten slobodno ocjenjivati, jednako kao i svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). To znači da sud nije bezrezervno vezan ni nalazom ni mišljenjem vještaka, jer od sposobnosti suda da podvrgne kritici nalaze i mišljenje vještaka zavisi faktički stupanj njegove vezanosti za mišljenje vještaka.

22. Pažljivijom kritičkom analizom dopunskog nalaza i mišljenja vještakinje Martine Skenderović Babojević može se zaključiti da je vještakinja utvrđivala stanje na terenu u trenutku uviđaja, tj. provođenja vještačenja (srpanj 2012.), što je nekoliko godina nakon što je stvarno bilo došlo do sušenja spornih sadnica.

22.1. Protutužitelj traži naknadu štete za one sadnice koje se nisu primile, a ne za sadnice koje nisu dovoljno napredovale i koje se nalaze u voćnjaku u lošem stanju. Stoga, za utvrđivanje uzroka zbog kojega su se sadnice posušile i nisu se uopće primile (njih 827 komada) nije uopće bitno je li voćnjak ograđen, ima li mjernu stanicu, kao niti jesu li sadnice oštećene od divljači i motokultivatora, kao niti jesu li pravilno orezane.

22.2. Iz nalaza vještakinje Skendrović Babojelić od 22. svibnja 2012. proizlazi kako je nalaz i mišljenje vještakinje Janković Čoko izrađen u skladu s pravilima struke i znanosti. Vještakinja je navela da ponovni izlazak na teren nije bio potreban jer se ne bi mogli prikupiti nikakvi novi dokazi o sadnom materijalu u trećoj godini nakon sadnje. Saslušana u ovom postupku na ročištu od 27. rujna 2017., na okolnosti mogućeg uzroka sušenja sadnica odnosno neprimanja vještak Martina Skenderović Babojelić je izjavila “Mogu samo ponoviti kako sam iz iskaza stranaka utvrdila da su isporučene sadnice tuženicima (protutužitelju) isporučene isti dan i da se sa istima manipuliralo na način da je dio sadnica isporučen tuženicima (protutužitelju) iz hladnjače, dio izvađen iz trapa, a dio je već bio na dvorištu sa otvorenim korijenom. Sadnice koje su izvađene iz trapa posađene su na parceli koja nije predmet ovoga spora i nalazi se u boljoj kondiciji u odnosu na spornu parcelu. Stoga propadanje dijela sadnica mogu biti niske temperature, a drugi razlog je mogao biti dehidracija sadnica. Jednako tako nije se moglo utvrditi vrijeme kada su sadnice isporučene, da li je bilo ujutro, kada još ima rose na sadnicama, u podne ili u 17 sati kako su tvrdili tuženici (protutužitelji), jer bi u tom slučaju korijen sadnica mogao doći na sunce i moglo je doći do dehidracije“.

22.3. Osim navedenog, vještakinja je na ročištu održanom 23. listopada 2012. izjavila: „Na pitanje pun. tuženika može li se poslije nekoliko godina utvrditi zašto su se određene biljke posušile vještak odgovara kako je to teško utvrditi (...)“.

23. Nadalje, prigodom odlučivanja o mogućim uzrocima sušenja sadnica, ovaj sud je uzeo u obzir i iskaz protutužitelja UB, koji je na ročištu od 16. prosinca 2010. odgovorio kako je sadnice preuzeo u 4 sata popodne, da ih je stavio u vodu i sutra ujutro su posađene, kao i iskaza svjedoka FB dan vještaku Martini Skenderović Babojelić „da su sadnice šljive isporučene u 17 sati, te su vlastitim transportom prevezen na OPG ABC i stavljene su u sanduke s vodom do sutrašnjeg dana kad su krenuli sa sadnjom na prvoj parceli (k. o. [katastarska općina]), dok je sadnja na drugoj parceli (k. o. [katastarska općina]) izvršena dan kasnije. Kad su došli po sadnice, one su bile u dvorištu na hrpi nezaštićene, s korijenom u zraku, a manji dio sadnica je direktno izvađen iz trapa i isporučen...“ (list 155. spisa). Vještak je ujedno navela kako je prema izjavi g. U a “prije isporuke većina sadnica je izvađeno iz trapa dok je manji dio bio izvađen dan prije, a isporuka je izvršena na vrijeme“ (list 155. spisa).

24. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud je mišljenja da, unatoč zahtjevu za izuzeće i izuzeću vještaka nakon što je već dao svoje mišljenje, sud samo izuzetno (ako nema druge mogućnosti) može svoju odluku zasnovati i na nalazu i mišljenju vještaka koji je izuzet od vještačenja. Takvo shvaćanje ima svoj pravni temelj u načelu o nevezanosti suda za nalaz i mišljenje vještaka, jer se i to dokazno sredstvo, ocjenjuje po općim pravilima o slobodnoj ocjeni dokaza (čl. 8. ZPP-a), a u konkretnom slučaju to tim više što je vještakinja Dijana Janković Čoko izuzeta od vještačenja tek nakon što je već izradila i sudu dostavila svoj nalaz i mišljenje.

25. Osim toga, tijekom postupka je bilo određeno i vještačenje po trećem vještaku (Georgu Galu), koji je dao svoje očitovanje u kojem stoji da „postoji splet okolnosti koje me navode do saznanja da su obje stranke (tuženik/tužitelj) imale propuste u svom radu“, da „rezultati dodatne ili ponovljene analize ne garantiraju da će se naći novi dovoljno jaki argumenti za bilo koju stranu u postupku“, (...) „imamo tri stručne ekspertize, vrlo detaljne, uvaženih kolegica koje pokazuju sinergiju propusta sa obje strane. S jedne strane manipulaciju (u smislu skladištenja, odobrenja, pregleda, papira, distribuciji, kapacitetima itd.)sadnim materijalom, a s druge strane sadni materijal koji očito, usprkos velikoj brizi za sadnice, uz nažalost i djelovanje agroklimatskih faktura, i malo i njihovog načina sadnje i pripreme tla pokazuje propuste, uzrokovane tadašnjim načinom života i tržišnog poslovanja“.

26. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ovaj je sud, imajući u vidu interes da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, uzimajući u obzir da s obzirom na protek vremena nema druge mogućnosti utvrditi sporne činjenice, ocijenio da ranije nalaze i mišljenja, osobito ono Diane Janković Čoko (s obzirom na vremenski kontekst kada je sačinjeno), treba uzeti u obzir u mjeri u kojoj je to nužno za pravilno i potpuno utvrđenje odlučnih činjenica. Pritom je indikativno da je još 2012. godine Martina Skenderović Babojelić tvrdila da je, s obzirom na protek vremena, odlučne činjenice nemoguće ili gotovo nemoguće utvrđivati neposrednim opažanjem, već je potrebno osloniti se na dotadašnja utvrđenja. Iako je protutužitelj predložio provesti novo vještačenje, prvostupanjski je sud pravilno odbio taj dokaz provesti jer s obzirom na protek vremena i sve druge okolnosti nije moguće utvrditi odlučne činjenice bez da se novo vještačenje oslanja na ranija vještačenja.

27. Pored navedenog, ovaj sud je uzeo u obzir i dokaze koji se nalaze u spisu, prije svega slike koje su sačinili vještaci koji su u ovoj pravnoj stvari angažirani i dostavili svoje nalaze i mišljenje, kao i zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od strane višeg inspektora ĐB.

28. Nadalje, ovaj sud je uzeo u obzir i zaključak vještaka Martine Skenderović Babojelić, da s obzirom da su sadnice zasađene na dvije lokacije (k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]) sa različitim sortimentom, gdje je vidljivo da su voćke u potpuno različitoj kondiciji gotovo je nemoguće da su neki drugi čimbenici uzrok takvog stanja, jer onda bi na obje lokacije i kod svih stabala bili slični simptomi. Odnosno da je uzrok sušenja sadnica bila sušna godina i nedovoljno zalijevanje sadnica, onda se ne bi aktivirale niti podloge, nego bi se osušile cijele sadnice bez obzira na sortiment i lokaciju“ .

29. Slijedom navedenog ovaj sud je utvrdio kako je protutuženik isporučio protutužitelju nekvalitene sadnice, odnosno sadnice s kojima se nije pravilno manipuliralo prilikom isporuke protutužitelju te da su iste dehidrirale i da je upravo to uzrok neprimanja sadnica šljiva. Stoga je ovaj sud utvrdio kako je protutuženik odgovoran za štetu koju trpi protutužitelj i da je šteta u izravno uzročno posljedičnoj vezi sa sušenjem i propadanjem sadnica.

30. Kod utvrđivanja visine štete, ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Dijane Čoko čijem izračunu protutuženik nije određeno prigovorio, a isti je potvrđen i u nalazu i mišljenju Martine Skenderović Babojelić od 22. svibnja 2012. koja je navela da je izračun izveden na pravilan način prema normativima Povjerenstva MPRRR.

30.1. Stoga je ovaj sud, na temelju tog izračuna, utvrdio kako se nije primilo 827 sadnica, što znači 0,827 ha neuspjeloga voćnjaka. Uzimajući u obzir troškove podizanja šljivika kroz tri godine, u skladu s normativima Povjerenstva Ministarstva poljoprivrede, koji je koristila i vještak, trošak podizanja jednog hektara intenzivnog nasada šljiva je 81.529,50 kn/ha. Kako je u konkretnom slučaju riječ o 0,827 ha, to je protutužitelj imao troškove obrade voćnjaka glede površina na kojima se nisu primile sadnice, i to u iznosu od 67.424,90 kn. Protutužitelj bi primjenom navedenog normativa, ostvario prihod od 29750 kg šljiva po hektaru, odnosno ako se uzme u obzir površina od 0,827 ha neuspjelog voćnjaka, da je to urod šljiva od 25942 kg, odnosno za tri godine to je 77829 kg. Ako se uzme cijena šljiva od 3,69 kn/kg, to je gubitak prihoda u iznosu od 287.177,94 kn. Imajući u vidu troškove podizanja voćnjaka u iznosu od 67.424,90 kn te gubitak plodova šljiva u vrijednosti iznosa od 287.177,94 kn, protutužitelj je na neuspjelom dijelu voćnjaka pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 354.602,84 kn.

31. Prilikom sveukupne savjesne i brižljive ocjene dokaza i rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, uvažavajući i mišljenje vještaka (Georga Gala), koji je dao svoje očitovanje u kojem stoji da su obje stranke (tuženik/tužitelj) imale propuste u svom radu, ovaj sud je primjenom čl. 1092. ZOO-a, vodeći računa o okolnostima slučaja, ocijenio da je doprinos protutužitelja šteti 50% pa se stoga obveza protutuženika za naknadu štete umanjuje za iznos od 23.531,94 EUR / 177.301,42 kn. Takav zaključak temeljen je na činjenici da protutužitelj prije zasnivanja voćnjaka nije obavio preporučenu meliorativnu gnojidbu već je primijenio gnojenje stajskim gnojivom, da jame u kojima su sadnice stavljene nisu bile dovoljno široke kako bi osigurale normalan rast, a posljedica toga je usporeni rast korijena te slabi razvoj korjenovih dlačica koji su glavni dio korijena za apsorpciju hranjiva i vode, pa je stoga automatski slabiji rast nadzemnog dijela voća.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) koja se sukladno čl. 52. Tarife primjenjuje u konkretnom slučaju.

32.1. Vrijednost predmeta spora po tužbenom zahtjevu iznosi 10.869,42 EUR i po protuutžbenom zahtjevu 49.589,87 EUR.

32.2. Tužitelj-protutuženik uspio je u sporu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, a u odnosu na protutužbeni zahtjev djelomično.

32.3. Primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove protutužbenog zahtjeva ocjena je ovog suda da je protutužitelj uspio s protutužbenim zahtjevom u omjeru 75% naspram 25%.

32.4. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelju- protutuženiku pripada trošak zastupanja na ročištima (Tbr. 9. točka 1. OT) od 10. studenog 2010., od 16. prosinca 2010., od 2. veljače 2011., od 6. listopada 2011. u iznosu od po 1.000,00 EUR te zastupanje na ročištima od 23. listopada 2012. te 19. prosinca 2012. u iznosu od po 1.000,00 EUR, trošak pristupa ročištu (Tbr. 9. točka 5. OT) od 13. prosinca 2011. te 15. ožujka 2012. u iznosu od po 250,00 EUR i za sastav podneska (Tbr. 8. točka 1. OT) od 30. studenog 2010. iznos od 1.000,00 EUR, što čini ukupan trošak u iznosu od 7.500,00 EUR, uvećano za PDV od 1.875,00 EUR, te je priznat trošak vještačenja u iznosu od 1.061,78 EUR, što čini ukupni trošak od 10.436,78 EUR po tužbenom zahtjevu.

32.5. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. listopada 2011. u iznosu od 1.000,00 EUR jer je taj podnesak punomoćnik tužitelja predao na ročištu za glavnu raspravu pa je mogao usmeno izložiti sve što piše u tome podnesku i stoga je sud priznao samo jednu parničnu radnju, a to je zastupanje a sa zahtjevom za ovaj trošak, tužitelj je odbijen kao neosnovanim. Nije priznat niti trošak za sastav podneska od 5. travnja 2012., od 18. lipnja 2012., te od 24. rujna 2012. u iznosu od po1.000,00 EUR za svaki, jer je sud utvrdio da je tu riječ o podnescima u kojima tužitelj nije naveo ništa novo. Tužitelju nije niti priznat trošak zastupanja na ročištu od 13. prosinca 2011. i 15. ožujka 2012. u iznosu od po 1.000,00 EUR, nego je priznat pristup ročištima, jer se na istima nije raspravljalo o glavnoj stvari i ista su ročišta odgođena.

32.6. U odnosu na protutužbeni zahtjev protutužitelju su priznati troškovi za sastav protutužbe iznos od 1.000,00 EUR, zastupanje na ročištu (Tbr. 9. točka 1. OT) od 10. studenog 2010., 16. prosinca 2010., 2. veljače 2011., 6. listopada 2011., od 4. svibnja 2017. i od 30. svibnja 2017., po 1.000,00 EUR, za pristup ročištu od 13. prosinca 2011. i 15. ožujka 2012. (Tbr. 9. točka 5. OT) po 500,00 EUR, te je priznat trošak zastupanja na ročištu od 23. listopada 2012. i 19. prosinca 2012., od 27. rujna 2017. i od 20. ožujka 2017., po 1.000,00 EUR, i priznat je trošak sastava podneska (Tbr. 8. točka 1. OT) od 16. studenog 2010., od 2. listopada 2012., od 25. svibnja 2017., od 11. srpnja 2017., po 1.000,00 EUR, a za podneske od 6. listopada 2017., od 19. ožujka 2018. po 250,00 EUR, i priznat je trošak očevida od 11. travnja 2011. / Tbr. 9. točka 7. OT) u iznosu od 1.050,00 EUR, što čini trošak u iznosu od 17.550,00 EUR uvećano za PDV od 4.387,50 EUR, što čini trošak u iznosu od 21.937,50 EUR. Tome treba pridodati trošak sastava žalbe s PDV-om od 1.562,50 EUR, sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.302,08 EUR. Ukupno 24.802,08 EUR.

32.7. Kako je protutužitelj s protutužbenim zahtjevom uspio u omjeru od 75%, a protutuženik 25% to, nakon oduzimanja, tužitelju pripada pravo na trošak postupka u odnosu na protutužbeni zahtjev u omjeru od 50% što čini 12.401,04 EUR. Tome treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 1.183,89 EUR i trošak ovjerenog prijevoda dokumentacije od 360,00EUR, što ukupno čini trošak u iznosu od 13.944,93 EUR.

32.8. Protutužiteljev zahtjev za trošak zastupanja na ročištu od 13. prosinca 2011. i 15. ožujka 2012. u zatraženom iznosu od po 1.000,00 EUR je odbijen i priznat je pristup ročištu u iznosu od po 500,00 EUR, jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari. Protutužitelj je odbijen i sa zahtjevom za trošak sastava podneska od 10. studenog 2010. u iznosu od 1.000,00 EUR te za sastav podneska od 5. prosinca 2011. u iznosu od 1.000,00 EUR, jer je sud utvrdio da tuženik u tim podnescima nije naveo ništa novo. Nisu niti priznati troškovi zastupanja na ročištu od 4. svibnja 2017. i od 30. svibnja 2017. u zatraženom iznosu od po 1.000,00 EUR, nego je priznat trošak u iznosu od po 500,00 EUR, jer se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari. Protutužitelju nisu niti priznati troškovi sudske pristojbe na protutužbu i presudu, jer taj trošak nije imao, jer je rješenjem suda oslobođen od plaćanja tih troškova.

32.9. Kada se od troška po protutužbenom zahtjevu u iznosu od 13.944,93 EUR oduzme trošak po tužbenom zahtjevu u iznosu od 10.436,78 EUR proizlazi da je tužitelj-protutuženik dužan tuženiku-protutužitelju isplatiti iznos od 3.508,15 EUR na ime troškova postupka.

33. Valjalo je stoga na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u točki I. izreke ove presude i na temelju čl. 373.a ZPP-a kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 11. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić