Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-600/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. K., zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (dalje: ODO) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-244/2022-34 od 7. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba ODO-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi Đ. K. za kazneno djelo protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Koprivnici presudom broj: K-244/2022-34 od 7. ožujka 2024. proglasio je krivim optuženog Đ. K., zbog kaznenog djela protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11, za koje se na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju čl. 56. KZ/11 prema optuženiku Đ. K. izrečena uvjetna osuda tako da se kazna neće izvršiti, ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. 1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08-22, u svezi čega valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti brojeve "Narodnih novina" u kojima je objavljen taj Zakon zajedno sa svojim izmjenama i dopunama, a isto tako ne navodi niti njegov puni naziv) optuženik Đ. K., presuđen je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to paušalni iznos od 100 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti presude u korist proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv navedene presude žali se ODO zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i optuženika osudi na kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik Đ. K. putem branitelja K. V., odvjetnika, s prijedlogom da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-698/2024-3 od 2. rujna 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba ODO-a je osnovana.

6. Naime, državni odvjetnik s pravom smatra da u ovom slučaju nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude.

6.1. Vezano za konkretne žalbene navode, prije svega valja primijetiti da je nedopustivo i u izravnoj suprotnosti s načelom nedužnosti propisanim u čl. 3. st. 1. ZKP/08-24, to što se državni odvjetnik, kada obrazlaže svoj stav da je optuženik osoba koja ne poštuje pravni sustav, te je sklona inkriminirajućim radnjama, osim na presudu kojom je pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st.

2. KZ/11., poziva i na podatak da je u više navrata bio prijavljivan za protuzakonita postupanja.

Naime, u odredbi iz čl. 3. st. 1. ZKP/08-24 je izrijekom propisano da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom presudom ne utvrdi krivnja.

6.2. Međutim, imajući u vidu činjenicu optuženikove ranije pravomoćne osuđivanosti zbog počinjenja citiranog kaznenog djela, i to na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine koja kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro, a što ukazuje da takva kaznena sankcija očito nije polučila očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg počinjenja kaznenih djela, te imajući u vidu rezultate dokaznog postupka koji govore o tome da je razlog postupanja policijskih službenika prema optuženiku kritične zgode bio taj što je upravljao motornim vozilom pod jakim utjecajem alkohola od čak 1,90 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, tada, i po stavu ovog žalbenog suda u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude.

Pritom valja ukazati na odredbu iz čl. 56. st. 2. KZ/11, prema kojoj sud prilikom ocjene pretpostavki za izricanje uvjetne osude, između ostalog, mora voditi računa o prijašnjem životu počinitelja, a osobito je li ranije bio osuđivan.

6.3. Na ovom mjestu valja dodatno primijetiti kako je državni odvjetnik, za razliku od tvrdnji optuženika iznijetim u odgovoru na žalbu, u pravu kada smatra da olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu činjenice da isti brine za baku koja se nalazi u staračkom domu, te njegovo korektno držanje pred sudom (u svezi čega valja primijetiti da se takvo držanje i očekuje od svih sudionika u kaznenom postupku), pri čemu optuženik u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika dodatno ističe i činjenicu da brine i o svome ujaku koji živi u kući u K., te da bi u slučaju izricanja bezuvjetne kazne zatvora izgubio zaposlenje, nisu takve naravi i prirode da pored ranije istaknutih otegotnih okolnosti na njegovoj strani opravdavaju uvjerenje da se ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja u ovom slučaju razumno može očekivati i izricanjem uvjetne osude.

7. Stoga je slijedom svega prethodno navedenog, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08-24, pobijana presuda preinačena u odluci o kaznenoj sankciji, na način da je optuženi Đ. K. za kazneno djelo protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine, a kakvu kaznu, kako po vrsti tako i mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i visini kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, s time da je pobijana presuda ispitana i u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08- 24, pri čemu nisu uočene povrede na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 11. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko, v.r.