Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eu-15/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća, Tomislava Juriše i dr. sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog IM zbog kaznenog djela iz članka 28. stavka 1. broj 2. i 3. stavka 2. broj 2. i stavka 4. broj 3. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Kv-Eu-1/2024. od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog IM kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1 . Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru broj Kv-Eu-1/2024. pod točkom I izreke utvrđeno je da osuđeni IM, državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], pravomoćno osuđen presudom Pokrajinskog kaznenog suda u Beču, broj 62 Hv 11/23 od 7. rujna 2023., (pravomoćna 7. rujna 2023.) radi počinjenja dva kaznena djela trgovanja opojnim drogama iz članka 28. a. stavka 1. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, te jedno kazneno djelo pranja novca iz članka 165. stavak 4. Kaznenog zakona Republike Austrije, te uzimajući u obzir presudu Regionalnog suda za kaznena pitanja u Beču od 18. studenog 2021. broj 64 Hv 74721 , a prema članku 28.a. stavka 4. Zakona o opojnim drogama osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
1.1. Istim rješenjem pod točkom II izreke utvrđeno je da kazneno djelo trgovine opojnim sredstvima iz članka 28. a. stavka 1. i stavka 4. točka 3. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije po svojem zakonskom opisu odgovara kaznenom djelu protiv zdravlja ljudi iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, a kaznena djela pranja novca iz članka 12., članka 165. stavka 2. i 4. Kaznenog zakona po svom zakonskom opisu odgovara kaznenom djelu protiv gospodarstva – pranje novca iz članka 265. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.
1. 2. Pod točkom III. izreke određeno je da se priznaje i presuda i kazna Regionalnog kaznenog suda u Beču, broj 62 Hv 11/23z od 7. rujna 2023. godine (dovršeno 14. rujna 2023.) kojom presudom je osuđenik IM pravomoćno osuđen radi kaznenog djela navedenog u točki II izreke ove presude na dodatnu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.3. Istim rješenjem pod točkom IV izreke određeno je temeljem odredbe članka 101. stavka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13. i 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20. i 18/24. - dalje: ZPSKS-EU) kazna zatvora iz priznate presude Regionalnog suda za kaznene stvari u Beču, Republika Austrija, u Republici Hrvatskoj će se izvršavati u skladu s odredbama zakona koji uređuje izvršavanje kaznenopravnih sankcija.
2. Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđenik putem braniteljice, odvjetnice Andreje Strašek, bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavaka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Protivno žalbenim navodima osuđenika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su u konkretnoj situaciji ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 91. ZPSKS- EU za priznanje i izvršenje strane presude, kao i da ne postoje osnove za odbijanje priznanja i izvršenja iz članka 94. ZPSKS-EU, kao i tome odgovarajućem članku 7. Okvirne odluke vijeća 2008/909/PUP. Pritom na takvo utvrđenje nisu od utjecaja navodi u žalbi da se osuđenik nije suglasio s priznanjem i izvršenjem presude u državi svojeg državljanstva, pa da je u odnosu na tu okolnost prvostupanjski sud pogrešno naveo da se osuđenik IM suglasio s preuzimanjem kazne .
6.1. Premda je u pravu osuđenik da je prvostupanjski sud pogrešno naveo kako suglasnost za priznanje presude i izvršenje kazne postoji, dok je iz spisa razvidno da je suglasnost osuđenika izostala, navedeno nije od utjecaja na valjanost presude, te se ona može ispitati.
6.2. Naime, sukladno članku 105. stavku 2. točki 1. ZPSKS-EU, suglasnost osuđenika radi priznanja i izvršenja strane presude nije potrebno pribavljati ako se presudu s potvrdom prosljeđuje državi članici čiji je osuđenik državljanin i u kojoj ima prebivalište ili boravišta, a što je sukladno i odredbi članka 4. stavka 1. alineje a) Okvirne odluke vijeća 2008/909/PUP. Stoga, imajući na umu činjenicu da je presuda s potvrdom proslijeđena radi njezinog priznanja i izvršenja upravo državi osuđenikovog državljanstva u kojoj ima prebivalište, izostanak utvrđenja u pobijanoj presudi da se osuđenik nije suglasio s ovim priznajem nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, kao što to nije niti žalbeno upiranje na potvrdu iz članka 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenog 2008. koja je dostavljena zajedno s presudom. Naime, prema potvrdi koja je sukladno članku 4. Okvirne odluke vijeća 2008/909/PUP dostavljena zajedno s presudom, osuđeniku prema odluci Saveznog ureda za pitanja stranaca i azila od 3. siječnja 2022. broj 1278229200/210662555 proizlazi da je osuđeniku izrečena zabrana boravka u državi presuđenja, ograničena na deset godina.
7. Neosnovano osuđenik u žalbi osporava da zakonski opis kaznenog djela pranja novca iz članka 12., članka 165. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona Republike Austrije ne odgovara kaznenom djelu protiv gospodarstva – pranje novca iz članka 265. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Suprotno istaknutoj tvrdnji, u obrazloženju pobijane presude pravilno je prvostupanjski sud izrijekom ustvrdio da kazneno djelo zbog kojeg je osuđeni IM proglašen krivim stranom presudom, sadrži bitna obilježja kaznenog djela pranja novca iz članka 265. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, koju ocjenu prihvaća i drugostupanjski sud. Prema tome, i prema ocjeni drugostupanjskog suda oba kaznena djela za koja je osuđenik proglašen krivim (i kazno djelo trgovanja opojnim drogama iz članka 28.a. stavka 1. Kaznenog zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije) presudom Pokrajinskog kaznenog suda u Beču broj 62 Hv 11/23, kojom je uzeta u obzir i presuda Regionalnog suda za kaznena pitanja u Beču broj 64 Hv 74/21 predstavljaju kaznena djela prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske.
7.1. Na taj način je prvostupanjski sud ispravno utvrdio dvostruku kažnjivost u smislu članka 89. stavka 1. ZPSKS-EU, stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti i ekstenzivno interpretirao pravnu normu.
8. Bez utjecaja je žaliteljevo osporavanje valjanosti presude prvostupanjskog suda, tvrdnjom da presuda na koju se prvostupanjski sud poziva jednostavno ne postoji jer da je prvostupanjski sud u točki I izreke svoje presude uporabio naziv „Pokrajinski kazneni sud u Beču“, a u točki III izreke „Regionalni kazneni sud u Beču“, pa da bi iz toga proizlazilo da da se niti iz izreke, niti iz obrazloženja pobijane ne može zaključiti na temelju koje presude, niti kakvu kaznu bi osuđenik u Republici Hrvatskoj trebao izdržavati. Nadodaje da se jedino može raditi o presudi Pokrajinskog kaznenog suda u Beču. Međutim, prema ocjeni drugostupanjskog suda, osuđenik u žalbi zapravo polemizira s različitim nazivljem koje predstavlja istoznačnice, kao što su „regija“ i „pokrajina“, a iz potvrde priležeće presudi razvidno je da se radi o službenom nazivu suda: „Landesgericht für Strafsachen Wien“. Imajući na umu navedeno, drugostupanjski sud smatra da je iz izreke pobijane presude razvidno koju presudu, sud priznaje, te sukladno tome i na temelju koje presude osuđenik ima izdržavati kaznu. Prema tome, ne može se prihvatiti žalbena tvrdnja da nije razvidno o kojoj se presudi radi, čime osuđenik na posredan način upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, no suprotno navedenom drugostupanjski sud nalazi da ovime nije ostvarena bitna postupovna povreda.
9. Slijedom svega navedenog je, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda niti su prilikom ispitivanja pobijane presude utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu osuđenog IM valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
