REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2574/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u [adresa], protiv prvotuženice MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku i durgotuženice Stečajna masa iza Energija d.o.o. u stečaju, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 29, radi utvrđenja, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 5326/2022-4 od 5. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1113/21 od 4. studenog 2022., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5326/2022-4 od 5. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1113/21 od 4. studenog 2022. zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod točkama III.1. i III. 2. nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. ZPP jer je svako od tih pitanja proturječno samo sebi, te osim toga iz sadržaja svakog od pitanja proizlazi da tužitelj ne razlikuje nepostojeći ugovor od ništetnog ugovora, kao niti od prividnog ugovora. Naime ništetan ugovor, prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO/05) je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju, budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu niti bile ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Iz navedenog slijedi da ništetan može biti samo onaj ugovor koji postoji, dok to ne može biti nepostojeći ugovor. Nadalje, u odnosu na prividne ugovore treba navesti da, prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
4.1. Pravno pitanje naznačeno pod točkom IV.1. prijedloga ne koincidira stanju spisa predmeta jer iz obrazloženja pobijanih odluka proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je prvotuženica potpisala predmetni kupoprodajni ugovor kao kupac nekretnine, da je ugovor sklopljen i nastao je, te da je na temelju istog drugotuženica podnijela prijedlog za upis prava vlasništva i ishodila upis.
4.2. Tužitelj pravnim pitanjima naznačenim pod točkama V.1. do V.5. u prijedlogu za dopuštenje revizije, ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, te daje svoje viđenje sadržaja, pravilnosti i zakonitosti obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke koje je suprotno samom sadržaju obrazloženja te odluke koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u skladu s odredbom čl. 338. ZPP i čl. 375. ZPP, pri čemu nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Stoga navedena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Odluke sudova na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije odnose se na predmete sa drugačijim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, pa se stoga ne može zaključiti da je pobijana odluka suprotna odlukama koje je tužitelj naveo kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja.
6. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni vijeća tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, povrijeđeno neko od njegovih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH. U odnosu na tužiteljeve navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Osim toga, ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Obje nižestupanjske presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen kao nedopušten i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
