REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-791/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lexpera d.o.o. Zagreb, Tuškanova 37, OIB:79506290597, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Udobnost j.d.o.o. Podstrana, Strožanačka cesta 12a, OIB:01870441565, kojeg zastupa punomoćnik Darko Medak, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3140/2022-2 od 30. prosinca 2022. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv-516/2021-12 od 2. lipnja 2022., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3140/2022-2 od 30. prosinca 2022. i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv-516/2021-12 od 2. lipnja 2022., kao i odluka o troškovima postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv- 1892/2020 od 3. veljače 2021. donesen po javnom bilježniku Heleni Dragun iz Splita, koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku isplata ovrhovoditelju u iznosu od 3.508,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja je propisana sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, počev: od 16.03.2019. na iznos od 22,64 kn po računu br. 2225-1-1, od 13.05.2019. na iznos od 316,88 kn po računu br. 4229-1-1,od 15.06.2019. na iznos od 316,88kn po računu br. 5229-1-1, od 16.07.2019. na iznos od 316,88 kn po računu br. 6191-1-1, od 16.08.2019. na iznos od 316,88 kn po računu br. 7100-1-1, od 17.09.2019. na iznos od 316,88 kn po računu br. 8045-1-1, od 16.10.2019. na iznos od 316,88 kn po računu br. 9122-1-1, od 16.11.2019. na iznos od 316,88 kn po računu br. 10156-1-1, od 16.12.2019. na iznos od 316,88 kn po računu br. 11193-1-1, od 16.01.2020. na iznos od 316,88 kn po računu br. 12231-1-1, od 16.02.2020. na iznos od 316,88 kn po računu br. 1102- 1-1, od 16.03.2020. na iznos od 316,88 kn po računu br. 2221-1-1,pa do isplate zajedno s dolje navedenim nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 906,63 kn kao i da na te troškove plate zakonske zatezne kamate po gore navedenoj stopi od dana donošenja ovog Rješenja 3.2.2021. do naplate, sve u roku od 8 dana od dana dostave otpravka ovog Rješenja".

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.700,00 kn na ime troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.".

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3140/2022-2 od 30. prosinca 2022. preinačena je presuda Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv- 516/2021-12 od 2. lipnja 2022., ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun broj Ovrv-1892/2020 od 3. veljače 2021. i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3523/2023-2 od 5. prosinca 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3140/2022-2 od 30. prosinca 2022., zbog pravnog pitanja:

"Da li u slučaju kada je u narudžbenici koja nakon izvršenog plaćanja po svom sadržaju ima ugovorne elemente (predmet i cijenu) navedeno da se "naručuje pretplata mjesečno", a u općim uvjetima poslovanja objavljenim na internetu koji čine sastavni dio ugovora je navedeno da otkaz pretplatničkog ugovora od strane pretplatnika nije moguć prije proteka roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, navedenu odredbu treba tumačiti u korist tuženika sukladno odredbi čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08)?".

4. Tužitelj je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti presudu suda drugog stupnja i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove postupka.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode tužitelja, predložio je reviziju odbiti kao neosnovanu i tužitelju naložiti da mu naknadi trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 3.508,32 kune s osnova neplaćenih računa za obračunatu mjesečnu naknadu za pristup sadržaju portala IUS-INFO u razdoblju od veljače 2019. do veljače 2020., koja naknada iznosi 253,50 kuna mjesečno plus porez na dodanu vrijednost, uz ugovoreni popust od 35%. Postupak je počeo prijedlogom za ovrhu povodom kojeg je javna bilježnica Helena Dragun iz Splita, 3. veljače 2021. donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv-1892/2020, koje je po prigovoru tuženika stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. U postupku nije bilo sporno da je tuženik od tužitelja, narudžbenicom od 27. veljače 2019., naručio uslugu pristupa portalu IUS-INFO, paket Basic po cijeni od 253,50 kuna mjesečno plus porez na dodanu vrijednost, uz popust od 35%, te da je tužitelj ponudu prihvatio. U narudžbenici je naznačeno da potpisom iste korisnik prihvaća tužiteljeve Opće uvjete poslovanja koji su dostupni na internetskoj stranici tužitelja, www.iusinfo.hr/uvjeti, time što nije sporno da je tuženik narudžbenicu potpisao i elektroničkim putem dostavio tužitelju. Sporno je, obvezuju li tuženika opći uvjeti poslovanja tužitelja odnosno točka 3.2.4. istih i u vezi s tim je li ugovor sklopljen na jedan mjesec ili na neodređeno vrijeme, je li tuženik mogao otkazati ugovor i prije isteka roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora i na koji način stranka koja otkazuje ugovor o tome mora obavijestiti drugu ugovornu stranu.

10. Sud prvog stupnja je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1892/2020 od 3. veljače 2021. donesenom po javnoj bilježnici Heleni Dragun iz Splita, kojim je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju 3.508,32 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Pritom se pozvao na odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), Opće uvjete poslovanja tužitelja koje su sastavni dio ugovora, te odredbu čl. 295. ZOO. Sud prvog stupnja je ocijenio da je tuženik potpisom narudžbenice nedvojbeno pristao na Opće uvjete poslovanja tužitelja jer je na narudžbenici jasno naznačeno da iste korisnik, u ovom slučaju tuženik, svojim potpisom prihvaća, kao i da su isti dostupni na internetskoj stranici tužitelja, www.iusinfo.hr/uvjeti.

11. Sud drugog stupnja je, na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP, preinačio presudu suda prvog stupnja, ukinuo plati nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, pozivom na odredbu čl. 320. st. 1. ZOO. Prema ocjeni suda drugog stupnja iz teksta narudžbenice je nejasno naručuje li se pretplata za jedan mjesec ili za više mjeseci. Stoga zaključuje da bi opći uvjeti poslovanja tužitelja koji su objavljeni na internetu, mogli predstavljati obvezu za tuženika, koji je slabija ugovorna strana, samo da su sukladni uvjetima iz ugovora (posebnim pogodbama) što u ovom slučaju nije tako jer se u narudžbenici spominje samo pojam mjesečne pretplate, pa je po ocjeni drugostupanjskog suda nejasno radi li se o mjesečnoj ili višemjesečnoj pretplati.

11.1. Osim toga, drugostupanjski sud je ocijenio da je odredba čl. 3.2.4. tužiteljevih općih uvjeta poslovanja, kojom je određeno da se otkaz ugovora mora dostaviti isključivo u pisanom obliku i preporučenom pošiljkom, protivna načelu savjesnosti i poštenja i stoga ništetna u smislu čl. 296. st. 1. i 2. ZOO. To stoga jer je u postupku utvrđeno da su stranke ugovor sklopile elektroničkim putem, na način da je tužitelj dostavio tuženiku narudžbenicu koju je tuženik ispunio i na isti način, elektroničkim putem vratio tužitelju i ugovor je na taj način sklopljen, pa je protivno načelu savjesnosti i poštenja tražiti od jedne ugovorne strane da ugovor raskida isključivo preporučenom pošiljkom. Slijedom navedenog zaključuje da je tuženik kao korisnik usluga tužitelja raskinuo predmetni ugovor 20. veljače 2020., elektroničkim putem.

12. Tuženik u reviziji podnesenoj po dopuštenju obrazlaže da je u narudžbenici jasno naznačeno da potpisom iste korisnik prihvaća opće uvjete poslovanja dostupne na www.iusinfo.hr/uvjeti, te da je pod točkom 3.2.4. općih uvjeta jasno propisan način prestanka pretplate odnosno otkaza ugovora. Poziva se i na odluke županijskih sudova u kojima je, u sličnim slučajevima, zauzet stav da se pretplatnički odnos ne može otkazati prije proteka roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa.

13. Odredbom čl. 320. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

13.1. Odredbom čl. 295. ZOO propisano je:

"(1) Opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

(2) Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.

(3) U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.

(4) Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način.

(5) Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora."

13.2. Općim uvjetima poslovanja tuženika, koji su dostupni na www.iusinfo.hr/uvjeti, pod točkom 3.2.4. propisano je među ostalim, da se pretplatnički odnos zasniva na neodređeno vrijeme, način prestanka pretplatničkog odnosa, kao i da otkaz pretplatničkog ugovora od strane pretplatnika nije moguć prije proteka roka od 3 mjeseca od dana sklapanja ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa. U istoj točki je propisano i da stranka koja otkazuje ugovor, obavijest o otkazu drugoj ugovornoj strani mora dostaviti u pisanom obliku preporučenom pošiljkom.

14. U odnosu na način otkaza pretplate, vijeće prihvaća ocjenu drugostupanjskog suda da je predmetni ugovor moguće otkazati na jednak način na koji je sklopljen odnosno elektroničkim putem jer je odredba općih uvjeta poslovanja tužitelja, kojom je određeno da se ugovor može otkazati isključivo preporučenom pošiljkom, ništetna u smislu odredbe čl. 296. st. 1. i 2. ZOO. To stoga jer se otkaz ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa ne može uvjetovati formom koja je stroža od načina sklapanja ugovora u slučaju kad takva forma otkaza nije propisana niti jednim pozitivnim propisom već samo tužiteljevim općim uvjetima poslovanja objavljenim na njegovoj web stranici. Stoga je u ovom slučaju, izjava tuženika kao korisnika, poslana tužitelju kao pružatelju usluge, elektroničkim putem, kojom korisnik otkazuje pretplatu, valjana obavijest o otkazu pretplate ako sadrži sve relevantne i jasne podatke potrebne za otkaz pretplatničkog odnosa.

15. Međutim, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 320. st. 1. ZOO ocijenivši nejasnom predmetnu narudžbenicu (prihvatom koje je sklopljen ugovor o pretplati) u dijelu u kojem se naručuje cit. "IUS-INFO Standard pretplata Basic, po cijeni od 253,30 kuna plus porez na dodanu vrijednost mjesečno s uključenim popustom od 35%", s obrazloženjem da je iz navedenog nejasno naručuje li se pretplata za jedan ili više mjeseci.

16. Iz sadržaja predmetne narudžbenice proizlazi da korisnik naručuje IUS-INFO standard pretplatu, paket Basic, po točno određenoj mjesečnoj cijeni s uključenim popustom, te su naznačeni podaci naručitelja i podaci potrebni za uplatu pretplata. Nadalje, u narudžbenici je jasno i posve razumljivo naznačeno da potpisom narudžbenice korisnik prihvaća i opće uvjete poslovanja dostupne na www.iusinfo.hr/uvjeti. U točki 3.2.4. općih uvjeta poslovanja tuženika jasno i izričito je navedeno da je pretplatnički odnos zasnovan na neodređeno vrijeme, da ga svaka ugovorna strana može otkazati time što otkaz pretplatničkog ugovora od strane pretplatnika nije moguć prije isteka roka od 3 mjeseca od dana sklapanja ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa.

17. Stoga su po ocjeni vijeća, u okolnostima kad je u narudžbenici jasno i određeno navedena vrsta usluge koja se naručuje, iznos cijene i popusta, kao i da potpisom korisnik prihvaća opće uvjete dostupne na naznačenom linku prema kojima korisnik ne može otkazati pretplatu u roku kraćem od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, sporne odredbe općih uvjeta, jasne, određene i razumljive, pa nema osnova za ocjenu ugovorne odredbe o nemogućnosti otkaza pretplatničkog odnosa od strane korisnika prije proteka roka od 3 mjeseca od dana sklapanja ugovora, nejasnom ugovornom odredbom, niti za tumačenje iste u korist tuženika kao korisnika u smislu odredbe čl. 320. st. 1. ZOO. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije.

18. Budući zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, sudovi nisu utvrdili činjenice odlučne za donošenje odluke u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će uvažavajući pravno shvaćanje revizijskog suda o postavljenom pravnom pitanju, utvrditi odlučne činjenice i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić