Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-662/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Pavičić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d. d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupane po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 86 P-10905/2023-3 od 04. siječnja 2024. godine, ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj 86. P-10905/2023 od 23. veljače 2014. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 11. rujna 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 86 P-10905/2023-3 od 04. siječnja 2024. godine, ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj 86. P-10905/2023 od 23. veljače 2014. godine u dijelu točke IV. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 537,41 eura, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 974,91 eura tekuće od 04. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe i dopune žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 86 P-10905/2023-3 od 04. siječnja 2024. godine, ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj 86. P-10905/2023 od 23. veljače 2014. godine u točki IV. izreke (u odnosu na odbijeni zahtjev tužitelja za isplatu na ime preplaćene kamate iznosa od 397,06 eura/2.991,66 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama), te u dijelu točke IV. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 437,50 eura, te se sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d. d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ŽN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćene kamate isplati iznos od 397,06 eura/2.991,66 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određenim za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,04 €/30,42 kn od 08.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,03 €/30,36 kn od 07.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,09 €/30,84 kn od 08.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,15 €/31,28 kn od 08.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,20 €/31,61 kn od 09.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,18 €/31,53 kn od 09.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,29 €/32,34 kn od 07.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,26 €/32,09 kn od 09.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,31 €/32,51 kn od 09.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,58 €/34,54 kn od 10.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,52 €/34,04 kn od 08.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,75 €/35,77 kn od 08.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,63 €/34,89 kn od 09.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,53 €/34,11 kn od 08.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,83 €/36,36 kn od 08.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 4,99 €/37,58 kn od 05.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 4,84 €/36,47 kn od 06.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 4,86 €/36,60 kn od 06.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 4,79 €/36,11 kn od 06.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 4,87 €/36,68 kn od 06.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,10 €/38,45 kn od 07.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,17 €/38,92 kn od 06.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,56 €/41,86 kn od 06.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,43 €/40,93 kn od 07.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,19 €/39,10 kn od 08.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,19 €/39,14 kn od 06.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,17 €/38,99 kn od 06.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,29 €/39,82 kn od 07.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,31 €/40,00 kn od 06.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,31 €/40,02 kn od 06.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,32 €/40,05 kn od 05.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,33 €/40,19 kn od 06.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,36 €/40,41 kn od 05.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,33 €/40,18 kn od 04.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,34 €/40,20 kn od 05.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,31 €/39,98 kn od 05.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,25 €/39,58 kn od 06.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,32 €/40,07 kn od 06.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,34 €/40,25 kn od 05.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,33 €/40,17 kn od 06.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,24 €/39,47 kn od 06.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,30 €/39,96 kn od 06.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,32 €/40,07 kn od 04.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,29 €/39,85 kn od 06.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,20 €/39,20 kn od 06.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,15 €/38,79 kn od 06.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,20 €/39,15 kn od 03.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,23 €/39,40 kn od 06.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,31 €/40,03 kn od 05.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,27 €/39,68 kn od 06.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,29 €/39,84 kn od 06.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,30 €/39,97 kn od 08.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,35 €/40,29 kn od 06.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,38 €/40,54 kn od 04.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,36 €/40,41 kn od 02.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,33 €/40,16 kn od 03.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,32 €/40,07 kn od 03.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,32 €/40,11 kn od 03.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,37 €/40,43 kn od 02.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,41 €/40,76 kn od 02.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,41 €/40,73 kn od 12.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,43 €/40,90 kn od 21.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,46 €/41,14 kn od 25.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,45 €/41,04 kn od 23.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od 5,29 €/39,87 kn od 10.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od 5,29 €/39,87 kn od 25.03.2015. pa do isplate,

- na iznos od 5,29 €/39,87 kn od 01.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4,91 €/37,00 kn od 30.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4,91 €/37,00 kn od 01.07.2015. pa do isplate

- na iznos od 4,91 €/37,00 kn od 17.07.2015. pa do isplate, te

- na iznos od 43,08 €/324,62 kn od 17.07.2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 437,50 eura, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke), ispravljenoj rješenjem tog suda poslovni broj 86. P-10905/2023 od 23. veljače 2014. godine, utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 220330 od 03. listopada 2008. godine, sklopljenog između tužitelja ŽN kao korisnika kredita i tuženika Hrvatske poštanske banke d. d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, (ranije: Nova hrvatska banka d. d., odnosno Sberbank d. d., odnosno Volksbank d. d.) kao kreditora, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, D. Domjanića 1, dana 03. listopada 2008. godine pod poslovnim brojem Ov- 13437/2008, a koji glasi:„ promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

2. U točki II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu broj 220330 od 03. listopada 2008. godine, sklopljenog između tužitelja ŽN kao korisnika kredita i tuženika Hrvatske poštanske banke d. d. (ranije: Nova hrvatska banka d. d., odnosno Sberbank d. d., odnosno Volksbank d. d.) kao kreditora, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, D. Domjanića 1, dana 03. listopada 2008. pod poslovnim brojem Ov- 13437/2008, a koji glasi: „u iznosu od CHF 22.064,51 (slovima: dvadesetdvijetisućešezdesetčetiri švicarskih franaka i pedesetjedan cent) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate“, te dio odredbe sadržan u članku 8. istog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:„...u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d. d. za devize važećem na dan dospijeća“.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 5.344,08 eura/40.264,98 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

4. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu na ime preplaćene kamate iznosa od 397,06 eura/2.991,66 kuna, kao i zahtjev za isplatu na ime preplaćene glavnice iznosa od 341,16 kuna/45,28 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose glavnice od dana njihove dospjelosti pa do isplate, sve kako je naznačeno u toj točki izreke.

5. U točki V. izreke iste presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.620,75 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 04. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

6. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 974,91 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 04. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

7. Rješenjem suda dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sa iznosa od 4.287,37 eura/32.302,94 kuna na iznos od 5.786,36 eura/43.597,80 kuna.

8. Protiv navedene presude, koju sadržajem žalbe pobija u dijelu točke IV. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za isplatu na ime preplaćene kamate iznosa od 397,06 eura/2.991,66 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu točke IV. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 974,91 eura, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate tekuće na taj iznos od 04. siječnja 2024. godine do isplate, pravovremenu žalbu i dopunu žalbe podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se navedena odluka u tom dijelu preinači, ili da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

9. Odgovor na žalbu i dopunu žalbe nije podnesen.

10. Žalba tužitelja i njezina dopuna su djelomično osnovane.

11. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja, te nalaza i mišljenja vještaka za financije, računovodstvo i poreze ĆN, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja kao korisnika kredita u valuti švicarski franak (u nastavku teksta: CHF) radi utvrđenja ništetnima odredaba Ugovora o kreditu broj 220330 od 03. listopada 2008. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Volksbank d. d. kao kreditora (u nastavku teksta: Ugovor) koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, pobliže naznačenih u točkama I. i II. izreke pobijane presude, te zahtjev radi isplate novčanih iznosa koje je tuženik naplatio od istoga temeljem ništetnih Ugovornih odredaba.

12. U vezi toga utvrđuje da iz potonjeg Ugovora proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, pa da se radi o potrošaču, u smislu odredbe članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, a da je tuženik taj pravni posao sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita, pa da je isti u Ugovoru imao ulogu trgovca.

13. Nadalje utvrđuje da je u točki 1. Ugovora navedeno da kreditor stavlja korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od 22.064,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate, a da je u točki 2. Ugovora naznačeno da je redovna kamata 6,10% godišnje, te da je ista promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

14. Sud prvog stupnja utvrđuje da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 vođen parnični postupak između tužitelja Potrošača-Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženih banaka, a među ostalima i protiv pravnog prednika tuženika Sberbank d. d., radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je presudom tog suda poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine utvrđeno i da je Sberbank d. d. u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora Sberbank d. d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time Sberbank d. d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82 .i 90., a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Sberbank d. d. i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora Sberbank d. d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Sberbank d. d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time Sberbank d. d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14.1. U vezi toga utvrđuje da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine između ostalog odbijena i žalba Sberbank d. d., te je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 pod točkom 4. njezine izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Sberbank d. d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorim o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14.2. Osim toga, utvrđuje da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine odbijena žalba Sberbank d. d. (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, između ostalog i u točki 4. njezine izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je Sberbank d. d. u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/13), i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14.3. Stoga utvrđuje da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope, kao i u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak.

15. Nadalje utvrđuje kako je odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pa će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a da pogrešno tuženik smatra da se odredba članka 502.c ZPP-a ne primjenjuje u ovom postupku.

15.1. Naime, u vezi toga utvrđuje kako je potonja odredba ZPP-a stupila na snagu dana 01. srpnja 2013. godine, sukladno odredbi članka 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11, u nastavku teksta: ZID ZPP-a), a da je tužba u kolektivnom sporu podnesena 2012. godine, ali da se prema odredbi članka 53. stavak 1. ZID ZPP-a odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba članka 502.c ZPP-a, primjenjuju na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

15.2. Osim toga, utvrđuje i da je odredbom članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 78/12) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a da pojam naknade štete iz odredbe članka 502.c ZPP-a i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), jer da u suprotnom odredba članka 502.c ZPP-a i odredba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ne bi imale smisla.

16. S obzirom na navedeno, utvrđuje kako je sud vezan za spomenuta utvrđenja i odluku navedenog suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna, pa da se zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose i na predmetni Ugovor, koji je zaključen dana 03. listopada 2008. godine, dakle u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora, te sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima, jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije, računovodstvo i poreze ĆN, za kojeg utvrđuje da tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, te kojeg u cijelosti prihvaća kao stručnog i argumentiranog, utvrđuje da je tužitelj prilikom otplate predmetnog kredita, a zbog porasta kamatne stope, ukupno više platio tuženiku iznos od 2.991,66 kuna, odnosno 397,06 eura, a da je zbog promjene tečaja više platio tuženiku iznos od 40.264,98 kuna, pri čemu utvrđuje neosnovanima navode tužitelja kako je tuženiku preplatio glavnicu po Ugovoru u iznosu od 341,16 kuna/45,28 eura.

18. S obzirom na navedeno, a pozivom na odredbe članaka 323. stavak 1. i 324. stavak 1. ZOO-a, kao i na odredbe članaka 29. stavak 2., 215. stavak 1., 241. i 1115. ZOO-a, usvaja tužbeni zahtjev u dijelu opisanom u točkama I., II. i III. izreke pobijane presude, dok u točki IV. izreke iste odluke odbija zahtjev tužitelja za isplatu na ime preplaćene glavnice iznosa od 341,16 kuna/45,28 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 17. srpnja 2015. godine do isplate.

19. Isto tako, prvostupanjski sud odbija i zahtjev tužitelja za isplatu na ime preplaćene kamate iznosa od 397,06 eura/2.991,66 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama.

19.1. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je zastara tog zahtjeva ponovno počela teći počev od 13. lipnja 2014. godine, kao dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, a da je od tada pa do podnošenja predmetne tužbe dana 24. prosinca 2021. godine protekao opći (petogodišnji) zastarni rok propisan odredbom članka 225. ZOO-a.

20. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP- a, pa tužitelju za kojeg utvrđuje da u ovom postupku nije uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, zbog čega tuženiku nisu nastali dodatni troškovi, dosuđuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.620,75 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

21.1. Nasuprot tome, sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 15 rujna 2022. godine i od 21. listopada 2022. godine, jer utvrđuje da je tužitelj navedene radnje mogao izvršiti bez sastavljanja podnesaka, a da isti nema pravo niti na troškove sastava podnesaka od 26. rujna 2022. godine, 22. svibnja 2023. godine i 20. studenoga 2023. godine, jer da je isti sve što je navedeno u tim podnescima mogao iznijeti na ročištima za koje mu je priznata naknada, pa utvrđuje da trošak navedenih podnesaka nije bio nužan za vođenje ovog parničnog postupka.

21.2. Iz navedenih razloga odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 974,91 eura, kao i zahtjev za isplatu pripadajuće zatezne kamate na taj iznos od presuđenja do isplate.

22. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

23. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 502.c tog Zakona, jer sud prvog stupnja nije propustio primijeniti niti je nepravilno primijenio potonju odredbu ZPP-a.

24. Neosnovano tužitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, jer eventualna pogrešna primjena odredbe članka 155. ZPP-a ne predstavlja postupovnu povredu, već pogrešnu primjenu materijalnog prava.

25. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 vođen parnični postupak između tužitelja Potrošača-Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženih banaka, a među ostalima i protiv pravnog prednika tuženika Sberbank d. d., radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je presudom tog suda poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno da je Sberbank d. d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Sberbank d. d. i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora Sberbank d. d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Sberbank d. d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time Sberbank d. d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 06. kolovoza 2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

26. Isto tako, pravilno je i utvrđenje suda o njegovoj vezanosti u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a za spomenuta utvrđenja Trgovačkog suda u Zagrebu iz naznačene pravomoćne presude od 04. srpnja 2013. godine koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, pa da se zauzeta pravna stajališta u toj presudi o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope odnose i na predmetni Ugovor koji je zaključen dana 03. listopada 2008. godine, dakle u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora, te koji sadrži identične odredbe o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima, jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

27. Međutim, na temelju tako utvrđenih činjenica pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je usvojio prigovor zastare u odnosu na onaj dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa od 397,06 eura/2.991,66 kuna na ime preplaćene kamate, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate.

27.1. Naime, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu promjenjive kamatne stope u odnosu na prednika tuženika Sberbank d. d., preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2012 od 04. srpnja 2013. godine, te je tužbeni zahtjev odbijen, ali je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16-5 od 03. listopada 2017. godine ukinuta naznačena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu valutne klauzule CHF i kamatne stope, te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovan postupak. Nakon toga je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pr-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine u cijelosti potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, pa dakle i u dijelu kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditima kojima je prednik tuženika Sberbank d. d. ugovorio redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštena, a time i ništetna, te je tuženiku naloženo prekinuti s opisanim postupanjem. Navedena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine.

27.2. Dakle, iz navedenog slijedi da petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO-a u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, te u odnosu na tuženika kao pravnog sljednika Sberbank d. d., jednako kao i za promjenu valutne klauzule CHF, teče od pravomoćnosti navedene odluke, odnosno od 14. lipnja 2018. godine, a budući je predmetna tužba podnesena dana 24. prosinca 2021. godine, dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 225. ZOO-a, to je tuženikov prigovor zastare trebalo odbiti i u odnosu na naznačeni dio tužbenog zahtjeva.

28. Stoga je s obzirom na činjenicu da je pobijana presuda postala pravomoćna u točki I. izreke u kojoj je utvrđen ništetnim naznačeni dio odredbe Ugovora koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatu, jer protiv tog dijela presude nije bila podnesena žalba, trebalo usvojiti i zahtjev tužitelja za isplatu na ime preplaćene kamate iznosa od ukupno 397,06 eura/2.991,66 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice počev od dana kada je tuženik stekao te iznose pa do isplate, u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, jer iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tih iznosa.

29. Budući da tužitelj, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, u ovom postupku nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, zbog čega tuženiku nisu nastali posebni troškovi, to istome u skladu s odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a pripada pravo na naknadu cjelokupnih troškova od tuženika, ali ne samo za one radnje za koje je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.620,75 eura.

30. Naime, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova sastava podnesaka od 21. listopada 2022. godine, 26. rujna 2022. godine i od 20. studenoga 2023. godine, jer su i ti podnesci bili potrebni za vođenje parnice, pa je tužitelju za sastav tih podnesaka po punomoćniku-odvjetniku trebalo u skladu s Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) i odredbom članka 155. ZPP-a dosuditi naknadu u ukupnom iznosu od 150,00 eura (50,00 eura po svakom od navedenih podnesaka), pri čemu je tužitelju za sastav podneska od 22. svibnja 2023. godine u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka trebalo primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife i potonje odredbe ZPP-a dosuditi trošak u iznosu od 200,00 eura, što zajedno sa zatraženim troškom na ime poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 87,50 eura (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 437,50 eura, koji iznos je također trebalo dosuditi žalitelju na ime parničnih troškova, dok je u preostalom dijelu pravilno o troškovima postupka odlučeno kao u točki IV. izreke pobijane presude.

31. Stoga je žalbu tužitelja i dopunu žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i dopune žalbe, te primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki II izreke iste presude.

32. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u žalbenom postupku, to mu u skladu s Tbr. 10. toč. 1. Tarife pripada pravo na naknadu troškova sastava žalbe po punomoćniku- odvjetniku u iznosu od 125,00 eura, kao i pravo na naknadu iznosa od 31,25 eura na ime poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife), što sveukupno iznosi 156,25 eura, pa je odlučeno kao u točki III izreke presude.

33. Presuda prvostupanjskog suda u točkama I. II. i III. izreke, zatim u dijelu točke IV. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu na ime preplaćene glavnice iznosa od 341,16 kuna/45,28 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od presuđenja do isplate, te u točki V. izreke, kao i rješenje, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 11. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar