REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1791/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Opće bolnice Šibensko-kninske županije, Šibenik, Ul. S. Radića 83, OIB: 03861060066, koju zastupa punomoćnik UA, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-779/21-3 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-808/21-2 od 29. lipnja 2021., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-779/21-3 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-808/21-2 od 29. lipnja 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da pitanja zbog kojih tužitelj predlaže dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Ovo stoga što sud odluku o zahtjevu tužitelja nije donio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, jer je činjenicu postojanja uvjeta za isplatu dodatka za otežane uvjete rada u Jedinici intenzivnog liječenja utvrdio ocjenom svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a). Naime, sud u pobijanoj odluci ističe da tužitelj predloženim dokazima, osim činjenice da je pri obavljanju radnih zadataka obavljao djelatnost intenzivnog liječenja, nije dokazao niti u kojem obimu ju je obavljao, a uvjet za isplatu traženog dodataka je i da je u jedinici intenzivnog liječenja provodio 2/3 radnog vremena. Kako su, dakle, odlučne činjenice utvrđene na temelju izvedenih dokaza, a ne primjenom pravila o teretu dokazivanja, pitanje (nepravilne) primjene odredbe čl. 221. a ZPP-a, kao i preostala pitanja koja se u bitnom odnose na osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova odnosno ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica, nisu važna za odluku u sporu pa time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. S obzirom na to da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 11. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
