REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2823/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz M., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. R. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R- 147/2022-2 od 14. ožujka 2024. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-110/2017- 41 od 25. srpnja 2022., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-147/2022-2 od 14. ožujka 2024. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr- 110/2017-41 od 25. srpnja 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja koja bi bila važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, s obzirom da pobijana drugostupanjska presuda polazi od toga da nije utvrđeno da tuženica nije omogućila korištenje tužitelju dnevne stanke od 60 minuta (na koju ima pravo kod rada duljeg od 8 sati dnevno na izdvojenoj lokaciji), činjenične tvrdnje tužitelja koje sadrži prvo naznačeno pitanje (kojima navodi da mu je bilo omogućeno korištenje samo 30 minuta stanke dnevno) ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelji pobijana odluka. Također, obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda u ovom konkretnom predmetu (da je tuženica omogućila tužitelju korištenje dnevne stanke od 60 minuta), odluka ovog suda broj Rev 300/2023 od 23. svibnja 2023. te odluke županijskih sudova na koja se predlagatelj pozvao, koje polaze od utvrđenja da u konkretnom slučaju tužitelju nije bilo omogućeno korištenje 60-minutne dnevne stanke, nisu donesene u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji te stoga ne predstavljaju razlog zbog kojeg bi bila potrebna intervencija revizijskog suda radi ujednačavanja sudske prakse, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Glede drugog postavljenog pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se odnosi na osnovanost potraživanja tužitelja na ime dežurstva unutarnje službe kroz 24 sata, tužitelj nije naznačio razloge zbog kojih bi to pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. U odnosu na treće postavljeno pitanje (osnovanost potraživanja tužitelja za aktivnu pripravnost obzirom na isplaćeni dodatak za vojnu službu), tužitelj se je pozvao na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž R-748/2020 od 17. prosinca 2020. u kojoj nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju, pri čemu važnost tog pitanja nije argumentirao na drugi način, sukladno odredbi čl. 385.a st.
1. ZPP. Stoga se ni to pitanje ne može smatrati važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 11. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
