REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1468/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J.- V. iz L., , OIB: ..., koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. b. d.d. Z., Z., , OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi isplate, odlučujući povodom prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-840/2020-3 od 13. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinsko građanskog suda u Zagrebu broj P-54/17-32 od 17. ožujka 2020., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-840/2020-3 od 13. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinsko građanskog suda u Zagrebu broj P-54/17-32 od 17. ožujka 2020., zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja sljedeća pitanja:
"1. Može li se smatrati da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima kojima je utvrđeno da je kamatna stopa vezana za šestomjesečni EURIBOR, te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati, te da se kamatna stopa utvrđuje dva puta godišnje, te se izračunava na temelju prosječnog šestomjesečnog EURIBOR-a, a Banka će ju mijenjati i usklađivati tako da će visina kamatne stope na ovaj način usklađivati svakog 31.03. (tridesetprvog ožujka) u godini, uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u veljači i 30.09. (tridesetog rujna) uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u kolovozu, ukoliko šestomjesečni EURIBOR varira za 0,25% (nula cijelih dvadeset pet posto) ili više, smatrati u cijelosti ništetnom, samo zato što je pored navedene odredbe ugovorena i ništena odredba da banka ima pravo jednostrano donositi odluke o promjene i načinu obračuna kamatne stope?
2. Može li se smatrati da se radi, u smislu odredbe čl. 269. ZOO o mogućoj, dopuštenoj i određenoj, odnosno odredivoj činidbi, kada je odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima utvrđeno da je kamatna stopa vezana za šestomjesečni EURIBOR, te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati, te da se kamatna stopa utvrđuje dva puta godišnje, te se izračunava na temelju prosječnog šestomjesečnog EURIBOR-a, a Banka će ju mijenjati i usklađivati tako da će visina kamatne stope na ovaj način usklađivati svakog 31.03. (tridesetprvog ožujka) u godini, uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u veljači i 30.09. (tridesetog rujna) uzimajući prosječni šestomjesečni EURIBOR u kolovozu, ukoliko šestomjesečni EURIBOR varira za 0,25% (nula cijelih dvadeset pet posto) ili više?
3. Može li se smatrati da je kamatna stopa odrediva ukoliko je ista vezana uz objektivni kriterij – referentnu kamatnu stopu EURIBOR, a temeljem ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, odnosno da li se u slučaju kada je obveza vezana uz EURIBOR-a radi o takvom kriteriju temeljem kojeg je moguće odrediti obvezu tužiteljice u trenutku ispunjenja?
4. Može li se smatrati da je činidba odrediva ukoliko je ista vezana uz javno dostupni i javno objavljeni parametar, a uzevši u obzir da iz ugovora o kreditu proizlazi da su se ugovorne strane sporazumjele da jedino o tom parametru (EURIBOR) ovisi izmjena obveze?"
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koje je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Prvo i drugo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga jer je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odbijen kao neosnovan jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je nakon 1. listopada 2010. kamatna stopa smanjena ispod početno ugovorene kamatne stope od 4,5%, pa u konkretnom slučaju nema razlike između početno ugovorene kamatne stope i iznosa redovnih kamata koje je tužiteljica plaćala nakon tog dana sukladno jednostranoj odluci tuženika kojom je izmijenjena kamatna stopa.
5. Treće i četvrto pravno pitanje koje tužiteljica postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer nisu utemeljena na činjenicama utvrđenim u ovom postupku. Naime, tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke da su se ugovorne strane sporazumjele da je promjena i način obračuna visine kamatne stope vezan uz EURIBOR kao jedini parametar jer je u postupku utvrđeno da visina kamatne stope osim o prosječnom šestomjesečnom EURIBOR-u ovisi i o internoj odluci tuženice.
6. Odluke na koje se tužiteljica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije odnose se na predmete sa drugačijim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, pa se stoga ne može zaključiti da je pobijana odluka suprotna odlukama koje je tužiteljica navela kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja.
7. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, prema ocjeni vijeća tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, povrijeđeno neko od njegovih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
