REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1656/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d. Zagreba, Mihanovićeva 14, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o. u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1305/2023-3 od 7. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu broj P - 9464/2021-11 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1305/2023-3 od 7. prosinca 2023. radi pravnog pitanja:
„Može li ugovor o kreditu opstati bez odredbi o kamatnoj stopi iz čl. 4. i 9.1. Ugovora o kreditu koje su pravomoćno proglašene ništetnim, ili ništetnost odredbi o kamatnoj stopi dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu?“
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1305/2023-3 od 7. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu broj P - 9464/2021-11 od 10. ožujka 2023.
2. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Kada je riječ o prijedlogu tužitelja revizijski sud je postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ocijenio da su u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena (odluka Županijskog suda u Vukovaru broj Gž – 604/2021 od 2. kolovoza 2012. na koju se tužitelj pozivaj u prijedlogu).
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
5. Za preostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava koja proizlaze iz prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a, uzima se da je prijedlog povučen.
6. Kada je riječ o prijedlogu tuženika revizijski sud je postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP-a ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a. Naime, u odnosu na 1., 2., 3., 5. i 6. pitanje kako ih je tuženik naznačio u prijedlogu treba reći da riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj: Rev – 43/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev – 112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev – 673/2022-2 od 13. veljače 2024. i dalje), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Pri tom treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/04 od 5.ožujka 2004. na koje ukazuje tuženik, ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge kategorije ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze. Za četvrto pitanje treba reći da prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, ako o postavljenom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda, onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda.
7. Kako, dakle, u odnosu na prijedlog tuženika nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. III. ovog rješenja.
Zagreb, 11. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
