- 1 -              Poslovni broj: Usž-3623/23-2

 

Poslovni broj: Usž-3623/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. K. d.o.o., K., kojeg zastupa opunomoćenik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za tržište rada, Službe za pravne poslove, Z., radi obveze plaćanja novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2479/22-8 od 24. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2479/22-8 od 24. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za tržište rada, Službe za pravne poslove, klasa: UP/II-415-07/21-01/21, urbroj: 524-04-01-02/2-22-6 od 20. srpnja 2022. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika od 20. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, klasa: UP/I-415-07/20-02/62, urbroj: 426-06-02/1-22-7 od 25. svibnja 2022., kojim je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti utvrđeno da je tužitelj dužan za mjesec veljaču 2019. platiti iznos od 19.108,69 kuna i za mjesec ožujak 2019. platiti iznos od 19.125,00 kuna, na ime novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj navodi kako je na zakonu i na činjenicama u cijelosti neutemeljena. Ističe kako je na raspravi održanoj 17. listopada 2023. naveo da tužitelj nikada nije zaprimio obavijest o specifikaciji troškova od strane tuženika, a kako je tuženiku naloženo da postupi pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI-1481/21. Smatra kako iz takvog propusta tuženika proizlaze i sve daljnje posljedice kako ih je tužitelj nabrojao u zapisniku na toj raspravi. Smatra da ukoliko nikada nije primio predmetnu specifikaciju tada je tuženik opetovao postupio suprotno pravomoćnoj presudi Upravnog sud u Zagrebu, broj: UsI-1481/22. Ističe kako sud odbija predmetni prigovor, navodeći pri tome da je tuženik poslao tužitelju specifikaciju putem e-mail poruke dana 25. travnja 2022., a koja ujedno prileži spisu. Navodi kako se sud poziva na odredbe Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom i pri tome navodi da se radi o Pravilniku objavljenom u Narodnim novinama, broj: 145/20., iako se radi o Pravilniku o izmjenama i dopunama navedenog Pravilnika, što je manje važno, ali predmetni Pravilnik o izmjenama i dopunama stupa na snagu dana 1. siječnja 2021., a što jasno piše u članku 5. istoga.

              Kako su obveze koje su ovdje predmet ranijeg upravnog postupka nastale tijekom 2019., a tuženik je po svojoj tvrdnji zatvarao čak i obveze iz 2018., to je jasno da iste nisu bile pokrivene i na njih se ne može odnositi bilo kakav odnos obaveze iz 2018. i 2019. Smatra kako su se na to vremensko razdoblje primjenjivale odredbe Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom ("Narodne novine", 75/18.), a gdje je evidencija i praćenju uređeno u članku 19. i 20., te nema nikakve naznake o bilo kakvim elektronskim evidencijama i praćenjima.

              Stoga smatra da se sud nije niti mogao pozivati na odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama koje nisu uopće bile na snazi u razdoblju nastanka i praćenja obveze. Ističe kako nije zaprimio nikakvu obavijest sukladno nalogu iz presude, broj: UsI-1481/22, iako tuženik tvrdi da je tužitelju poslao e-mail poruku. Poziva se na pravila dostave pismena u upravnom postupku koja nalažu da se kod dostave pravnoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost, obavlja na registriranu adresu osobi ovlaštenoj za zaprimanje pismena prema članku 88. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako se dostava e-poštom obavlja uz izričit pristanak stranke, a kojega ovdje nema ili kada je to propisano zakonom, a upravo je prije navedeno kako propisi koje sud primjenjuje kao relevantne nisu bili na snazi u vrijeme nastanka ovog odnosa, te se kao takvi ne mogu primijeniti. Smatra kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tužitelj u ovom predmetu primio obavijesti sukladno presudi, broj: UsI-1481/22, je li mogao, ukoliko predmetne obavijesti nije primio, kontaktirati Zavod za korekcije, a kako to tuženik navodi, te u skladu s time, radi li se o propustu kojim je tužitelju oduzeto kakvo pravo u upravnom postupku, je li propis koji je primijenjen u vrijeme nastanka upravnog događaja bio na snazi, te je li tuženik na valjani način i po pravilima koja uređuju upravni postupak u Republici Hrvatskoj dostavio sve potrebne obavijesti tužitelju.

              Stoga, predlaže da se žalba u cijelosti usvoji i postupi na temelju članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu od 21. rujna 2022. Ističe kako navodi tužitelja da mu nije dostavio obavijest o specifikaciji troškova novčane naknade nije osnovana, jer je prvostupanjsko tijelo uputilo tužitelju e-mail u privitku kojeg mu je dostavilo zaduženje i uplate, te detaljni obračun novčane naknade po mjesecima izvršenih uplata i zamjenskim kvotama, koji je upućen dana 25. travnja 2022., a nakon telefonskog razgovora s djelatnicom tužitelja G. V., na e-mail adresu tužitelja, te je istoga dana isporučen i pročitan, što je vidljivo iz dokaza koji prileže spisu predmeta. Budući da se tužitelj u razdoblju od 25. travnja do 25. svibnja 2022. nije očitovao na dostavljeni obračun, niti je zatražio eventualne korekcije, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje kojim je utvrdilo da je tužitelj dužan za mjesec veljaču 2019. i mjesec ožujak iste godine platiti navedene iznose naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

              Ističe kako je G. V. kao ovlaštena djelatnica tužitelja 2. listopada 2020. imala pristup aplikaciji za praćenje kvote obveze (ZOSI Nera), koja je dostupna na mrežnim stranicama prvostupanjskog tijela, a koja sadrži sve one podatke koji su tužitelju dostavljeni i putem e-maila dana 25. travnja 2022., iz čega proizlazi da je tužitelj imao uvid u stanje svoje kvotne obveze još od listopada 2020. Navodi kako je pri stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o utvrđivanju kvota za zapošljavanje osoba s invaliditetom ("Narodne novine", 145/20.) poslodavcima – obveznicima kvote omogućen pristup i dobrovoljno korištenje aplikacije za praćenje kvotne obveze.

              Stupanje na snagu Pravilnika dana 1. siječnja 2021. propisana je dužnost svakog obveznika da prati stanje svoje kvotne obveze putem navedene aplikacije. Navodi kako je dužnost praćenja kvotne obveze putem aplikacije propisana od 1. siječnja 2021., ali se odnosi na cjelokupnu obvezu, dakle, za sve mjesece počevši od siječnja 2015. kada je ista uvedena sukladno odredbi članka 42. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji zapošljavanju osoba s invaliditetom ("Narodne novine", 157/13., 152/14., 39/18. i 32/20. – dalje: Zakon).

              Stoga i aplikacija za praćenje kvotne obveze sadrži pregled svih mjesečnih obveza po pojedinom obvezniku, a ne samo onih obveza nastalih od siječnja 2021., tim više što se radi o obvezama koje variraju na mjesečnoj razini, jer ovise o ukupnom broju zaposlenih, broju zaposlenika osoba s invaliditetom, uplaćenom iznosu novčane naknade, podmirenom trošku s osnove kamate, te korištenja zamjenskih kvota.

              Stoga predlaže žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Razmatrajući sve podatke spisa predmeta dostavljene ovom Sudu uz žalbu, je razvidno da je prvostupanjskim rješenjem od 25. svibnja 2022. tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom za veljaču 2019. u iznosu od 19.108,69 kuna i za ožujak 2019. u iznosu od 19.125,00 kuna. Prvostupanjsko se tijelo u obrazloženju spomenutog rješenja poziva na odredbe članka 8. stavak 1. i 4., te članka 10. stavak 1. i stavka 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciju i zapošljavanju osoba s invaliditetom ("Narodne novine", 157/13., 152/14., 39/18. i 32/20.) i članka 5. stavka 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom ("Narodne novine", 75/18., 120/18. i 37/20.).

              Spomenuto prvostupanjsko rješenje je doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI-1481/21-6 od 24. prosinca 2021., osim u odnosu na pojedinačno obavještavanje svakog od 9500 poslodavaca koji su obveznici plaćanja navedene naknade o obračunavanju kamata kada se vrši plaćanje zakonske naknade sa zakašnjenjem, a zbog čega su donesene izmjene navedenog Pravilnika obavljene u ("Narodne novine", 145/20.) od 24. prosinca 2020., kojima je propisana dužnost svakog obveznika da prati stanje svoje obveze putem aplikacije za praćenje kvote, koja je dostupna na mrežnim stranicama Zavoda. Dospjele naknade zbog neispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja namiruju se redom kako su nastale, a sukladno članku 171. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05., 41/08., 12511., 78/15. i 29/18.), a zakonske zatezne kamate su obračunate sukladno članku 29. stavku 2. istog Zakona.

8.              Tuženik je osporenim rješenjem od 20. srpnja 2022. žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja odbio s obrazloženjem da je uvidom u službene podatke Zavoda, u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj uplatama od 28. ožujka 2019. i 29. travnja 2019. podmirio dugovanje s osnove dospjelih obveza novčane naknade do mjeseca siječnja 2019., te se nije očitovao o eventualnim korekcijama na dostavljenu obavijest – tablicu zaduženja navedene naknade s detaljnim obračunom po mjesecima, izvršenim uplatama i zamjenskim kvotama.

9.              Prema odredbi članka 8. stavka 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, osim predstavništava stranih osoba, strani diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih radionica i zaštitnih radionica, dužni su zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru u primjerenim radnim uvjetima određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju.

10.              Prema odredbama članka 10. potonjeg Zakona poslodavci iz članka 8. stavak 1. ovoga Zakona koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom obveznici su novčane naknade, te obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade (stavak 1.), a osnovica za obračun novčane naknade jest umnožak broja osoba s invaliditetom koje je obveznik bio dužan zaposliti i iznosa minimalne plaće za razdoblje na koje se obveza odnosi, a visina naknade obračunava se po stopi od 30% (stavak 2.). Novčana naknada obračunava se i dospijeva na naplatu do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec (stavak 3.). Obveznicima novčane naknade koji obvezu novčane naknade nisu utvrdili i/ili ispunili na način i u rokovima propisanim ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega, obvezu novčane naknade utvrđuje i iznos novčane naknade obračunava Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom rješenjem.

11.              Prema odredbi članka 5. stavka 1. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, kvota se određuje u visini od 3% u odnosu na ukupan broj zaposlenih kod poslodavca, neovisno o djelatnosti koju poslodavac obavlja.

12.              Sukladno odredbama članka 171. Zakona o obveznim odnosima kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom kojim odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja (stavak 1.), a u slučaju kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (stava 2.).

13.              Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi kako osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer na temelju citiranih odredbi spomenutih Zakona i Pravilnika, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno dospjele naknade zbog neispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja namiriti redom kako su one nastale, a s obzirom na tužitelj kao dužnik u opisu plaćanja nije naznačio koje mjesečne obveze zatvara svojim uplatama, prema priloženim potvrdama o provedenom nalogu za plaćanja Zagrebačke banke d.d., zbog čega je tužitelj pravilno zadužen za plaćanje predmetne naknade za veljaču i ožujak 2019.

              Isto tako spisu predmeta prileži e-mail od 25. travnja 2022. upućen tužitelju, a u čijem privitku je dostavljeno zaduženje i uplate, te detaljan obračun naknade zbog nezapošljavanja osoba s invaliditetom po mjesecima, izvršenim uplatama i zamjenskim kvotama koji je poslan tužitelju radi provjere navedenih stavki u računovodstvu, a radi eventualnih korekcija.

14.              Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani, te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

15.              S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 13. prosinca 2023.

 

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.