REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-723/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB ..., iz K., , zastupanog po punomoćniku Đ. Z., odvjetniku u S., protiv tuženika K. z. d. b., OIB ..., iz Z., , zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-259/2016-2 od 16. travnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-635/12-144 od 28. siječnja 2016., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-259/2016-2 od 16. travnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 635/12-144 od 28. siječnja 2016. pod točkama II., III. i IV. izreke, i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-635/12 od 28. siječnja 2016. pod točkama II., III. i IV. izreke, te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je tuženiku naloženo da tužitelju, na ime naknade nematerijalne štete, isplati iznos od 65.000,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2016. do isplate (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu kojim tužitelj potražuje daljnji iznos naknade nematerijalne štete od 1.145.000,00 kuna, naknadu nenovčane materijalne štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 50.000,00 kuna i rentu za tuđu pomoć u mjesečnom iznosu od 3.000,00 kuna počevši od 23. veljače 2007. pa nadalje, tužbeni zahtjev odbijen (točke II., III. i IV. izreke). Ujedno je određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično su odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I.,

II., III. i IV. izreke, dok su djelomično prihvaćene žalbe tužitelja i tuženika te je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu odluke o parničnom trošku (toč. V. izreke) i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju temeljem čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) iz čijeg sadržaja proizlazi da se pobija u dijelu u kojem nije uspio u postupku. Reviziju podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog liječničke pogreške do koje je došlo tijekom liječenja tužitelja u bolnici tuženika.

7. U postupku su bila provedena su dva vještačenja, a na okolnost postojanja uzročno- posljedične veze između liječenja u ustanovi tuženika i nastanka štete za koju tužitelj potražuje naknadu u ovom postupku (jedno vještačenje po vještacima dr. S. V. i dr. N. L. B., drugo po Medicinskom fakultetu u Ljubljani).

8. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju oba nalaza, nalazeći da su oba nalaza suglasna u odnosu na propust koji u konkretnom slučaju predstavlja liječničku pogrešku, kao i posljedice uzrokovane time, te drugostupanjski sud otklanjajući žalbene razloge tužitelja navodi da izvjesne nepodudarnosti i razlike u mišljenju nisu od značaja za ishod ovog spora i da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nalaz Medicinskog fakulteta u Ljubljani u pogledu štetnih posljedica koje nisu uzrokovane propustom u liječenju, već su uzrokovane osnovnom bolešću.

9. Pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nalaz Medicinskog fakulteta u Ljubljani u pogledu štetnih posljedica koje nisu uzrokovane propustom u liječenju, već su uzrokovane osnovnom bolešću, i da između dva nalaza vještaka u bitnome ne postoje razlike.

10. U obrazloženju prvostupanjske presude se navodi da su u dopuni nalaza Medicinskog fakulteta u Ljubljani vještaci dali ocjenu svih utuženih oblika nematerijalne štete (smanjenja životnih aktivnosti, straha, fizičkih boli, naruženja) i nenovčane materijalne štete (potrebe za tuđom pomoći), uzimajući u obzir sveukupno zdravstveno stanje tužitelja, a ne zdravstveno stanje koje je isključivo posljedica liječničke greške, te kao relevantnu prvostupanjski sud uzima samo ocjenu onih oblika štete za koje navodi da su posljedica propusta u liječenju (fizičkih boli i straha), a ne i ostalih oblika štete.

11. Međutim, kada Medicinski fakultet u Ljubljani nije jasno i nedvosmisleno razlučio koje su štetne posljedice liječničke greške, a što bolesti, sud se nije mogao upustiti u zaključivanje i na temelju svoje ocjene odlučivati, jer je na vještacima zadaća da to u nalazu i mišljenju jasno razgraniče, te sud prilikom provođenja vještačenja treba postupati u skladu s pravilima propisanim čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

12. Stoga se ne može sa sigurnošću ispitati pravilnost zaključka suda o tome koje su štetne posljedice i u kojem obimu nastale kod tužitelja zbog liječničke greške prilikom liječenja kod tuženika, čime se ostvarila bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP.

13. Stoga je valjalo obje odluke sudova u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek