Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-332/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. O.: …, iz Z., (ulica), zastupane po punomoćniku N. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: 1) T. D. O.: …, iz Z., (ulica), 2) D. G. O.: …, iz Z., (ulica), 3) T. G. O.: …, iz Z., (ulica), i 4) T. G. O.: …, iz B., (ulica), svi zastupani po punomoćnici S. Č., odvjetnici iz Z., (ulica), radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1415/2019-58 od 11. siječnja 2024., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika 1) T. D., 2) D. G., 3) T. G. i 4) T. G. te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1415/2019-58 od 11. siječnja 2024. u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice B. B. za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se I-tuženiku T. D. iz Z., (ulica), OIB: …, isplatiti tužiteljici B. B. iz Z., (ulica), OIB: …, iznos od 1.897,94 EUR/14.300,00 kn1 , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- 663,61 EUR/5.000,00 kn od 7. kolovoza 2014. do isplate,

- 592,83 EUR/4.466,66 kn od 17. kolovoza 2014. do isplate,

- 442,41 EUR/3.333,33 kn od 21. listopada 2014. do isplate,

- 199,08 EUR/1.500,00 kn od 30. listopada 2014. do isplate,

po eskontnoj stopi (banka) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se II-tuženiku D. G. iz Z., (ulica), OIB: …, III-tuženiku T. G. iz Z., (ulica), OIB: … i IV-tuženiku T. G. iz B., (ulica), OIB: …, solidarno isplatiti tužiteljici B. B. iz Z., (ulica), OIB: …, iznos od 1.897,94 EUR/14.300,00 kn2 , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- 663,61 EUR/5.000,00 kn od 7. kolovoza 2014. do isplate,

- 592,83 EUR/4.466,66 kn od 17. kolovoza 2014. do isplate,

- 442,41 EUR/3.333,33 kn od 21. listopada 2014. do isplate,

- 199,08 EUR/1.500,00 kn od 30. listopada 2014. do isplate,

po eskontnoj stopi (banka) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I-IV tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.938,44 EUR/29.674,17 kn3, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 1.897,94 EUR/14.300,00 kn do utuženih 1.933,44 EUR/14.567,50 kn4 (za iznos od 35,50 EUR/267,50 kn) kako u odnosu na I-tuženika, tako i u odnosu na II-IV tuženike, kao neosnovanim.“

2. Protiv citirane presude tuženici pod 1), 2), 3) i 4) (dalje tuženici) su izjavili žalbu u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke, kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističu kako prvostupanjski sud nije cijenio sve priložene dokaze odnosno nije dao ocjenu dokumentacije koja je priložena spisu – suglasnosti za izvođenje građevinskih radova iz travnja 2013., dopisa punomoćnika tužiteljice od 20. ožujka 2014. i 9. svibnja 2014., dopisa punomoćnice tuženika od 29. travnja 2014., a sukladno odredbi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku sud je u obrazloženju dužan navesti koje je dokaze izveo, zašto i kako ih je ocijenio. Nadalje, sud se nije očitovao na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu i to da tužiteljica nije imala ovlaštenje od ostalih suvlasnika za potpisivanje Ugovora s izvođačem radova, da ostali suvlasnici nisu bili obaviješteni o obnovi fasade, da je visina računa izvedenih radova previsoka budući da je postojala znatno niža ponuda, da je tužiteljica samoinicijativno odlučila da se izvrše radovi na krovu i fasadi te da u predmetnoj stambenoj zgradi postoje četiri stambene jedinice te da je na četiri dijela trebalo dijeliti troškove. Također je propušteno utvrditi da li se radi o poslu redovne ili izvanredne uprave odnosno postoji li suglasnost stranaka za izvođenje radova. Sud nije cijenio činjenicu da su tuženici prije nego je tužiteljica postala suvlasnica zajedničke nekretnine postigli dogovor sa prednicom D. T. oko sanacije ravnog krova na nekretnini. Suvlasnici su krenuli u prikupljanje ponuda s time da se prednik tuženika 2) – 4) usuglasio s ponudom I. d.o.o., dok je tužiteljica inzistirala na ponudi I. d.o.o. Upiru na činjenicu da tužiteljica nikada nije od tuženika tražila suglasnost za obnovu fasade, nikad nije niti predložila izvođenje radova na obnovi fasade već je radove izvršila na dijelu fasade koji se odnosi isključivo na vanjski dio stana koji je u posjedu tužiteljice. Nema pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova obnove fasade obzirom da tuženicima nije predložila izvođenje istih niti ih je ikad mislila proširiti na ostatak zgrade što bi jedino moglo biti korisno za ostale suvlasnike. Navedeno se može zaključiti iz iskaza svjedokinje V. D., nalaza i mišljenja vještaka i iskaza stranaka radi čega da nema mjesta primjeni čl. 39. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prvostupanjski sud je presudu u cijelosti temeljio na nalazu i mišljenju vještaka koji nisu napravljeni temeljem pravila struke, zadatak vještaka je upravo u tome da utvrdi točnu vrijednost izvedenih radova na građevini ukazujući na odredbu čl. 258. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Vještak nije naveo koju je metodu koristio prilikom potvrđivanja visine troškova poduzetih radova te nije sastavio vlastiti troškovnik s kojim bi se mogao usporediti iznos učinjenih radova niti je tome dao jasan razlog. Nije razradio pojedine stavke računa već je po prigovoru tuženika uočio da je po ponudi zaračunata veća površina krova. Samim time nalaz i mišljenje sud nije trebao uzeti u obzir jer se zbog navedenog nije moglo utvrditi koji iznos su tuženici dužni nadoknaditi tužiteljici. Na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo. Naime, tuženici smatraju kako nema mjesta primijeni navedene odredbe s obzirom da je navedeni članak predviđen za situacije u kojima je suglasnost izostala, a ne za situaciju u kojima se ostali suvlasnici izričito protive. Tuženici su dali suglasnost za izvođenje građevinskih radova (sanacija krova), ali su se usprotivili te su predložili znatno povoljniju ponudu koju tužiteljica nije prihvatila. Radi toga tužiteljica se ne može smatrati poslovođom bez naloga jer nije dokazala da posao koji je poduzela ne trpi odgađanja, da predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Sud je zanemario obrazložiti da li je tužiteljica ispunila kriterije poslovodstva bez naloga pozivajući se na odredbu čl. 1123. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje na točku 19. obrazloženja prvostupanjske presude iz koje da nije razvidno temeljem čega je prvostupanjski sud odlučio da tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog računa pa do isplate niti je razvidno koje je materijalno pravo pri tome koristio. Ukazuju kako je vještak umanjio iznos jer je u računu obračunata izvedba 120 m2 površine a ista ima 90 m2. Osim toga, tužiteljica je navedene račune plaćala u nekoliko rata te se ne može razaznati za koju od navedenih rata je prvostupanjski sud uzeo da je umanjena. Što se tiče bitnih povreda ukazuje se na onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i 338. st. 4. istog Zakona. Također se tuženici žale na odluku o trošku jer da je sud priznao tužiteljici pristup na tri ročišta koja su odgođena iz razloga što vještak nije pristupio, pa su u svezi s tim punomoćnici stranaka suglasno predložili da sud postupi sukladno čl. 255. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a sud se nije očitovao o navedenom. Kako je temeljem pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesena nezakonita odluka samim time nezakonita je i odluka o troškovima. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje ujedno zahtijevajući naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na tužbu tužiteljica ističe kako je dokazala, a tuženici nisu osporili, da je zbog dotrajalosti krovišta zgrade i izostanka sanacije od 1950. došlo do prokišnjavanja i začepljenja krovnih odvoda što je dovelo do oštećenja fasade kuće i stana tužiteljice. Tužiteljica je prihvatila ponudu izvođača I. d.o.o. zbog izostanka bitne dopune ponude od strane tuženikova izvođača I. d.o.o. Također je tužiteljica izvijestila tuženike o nužnosti izvođenja radova sanacija dijela fasade zgrade zbog dotrajalosti krovišta i nastalog proboja vode. Posve su paušalni navodi tuženika kako tužiteljica nije dokazala da posao koji je poduzela ne trpi odgađanja, da predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, kao i da su tuženici izjavili protivljenje izvođenja radova po ponudi izvođača I. d.o.o. Predlaže se odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i tuženike obvezati na podmirenje troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 258. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19. dalje ZID ZPP) na koju ukazuju tuženici. Naime, upravo sukladno čl. 258. st. 1. ZPP sud prvog stupnja prije početka vještačenja pozvao je vještaka da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

5.1. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud kod odlučivanja uzeo u obzir vještačenje sačinjeno po vještaku M. O. kao sačinjenom u skladu s pravilima struke u svezi s čime je ukazati da je vještak obrazložio svoje mišljenje te se očitovao na prigovore iznesene od strane tužiteljice i tuženika, tako da nakon što za vještaka više nije bilo daljnjih pitanja, a niti prigovora, stranke nisu predložile izvesti dokaz obnovom vještačenja s istim ili drugim vještakom.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u svezi čl. 338. st. 4. istog Zakona budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju izložio zahtjev tužiteljice, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, također je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio odnosno koje je dokaze izvodio i zašto kao i kako ih je ocijenio. Osim toga, prvostupanjski sud je iznio koje je odredbe materijalnog prava primijenio donoseći odluku.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tuženici, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik pod 1) isplati iznos od 1.897,94 EUR od odnosno isti iznos isplate solidarno tuženici 2) do 4) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su isti precizirani u toč. I. i II. izreke.

9.1. Tužiteljica zahtjev temelji na činjenici da je imala nužne i korisne troškove radi sanacije zajedničkog krovišta, kao i zajedničke fasade nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka.

10. Prvostupanjski sud je pod toč. I. i II. izreke prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da je temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno zaključio da su izvedeni radovi bili nužni i da su napravljeni u svrhu redovitog održavanja nekretnine te da su tuženici, kao suvlasnici, dužni podmiriti dio troškova sanacije koji je snosila tužiteljica pri čemu se pozvao na odredbu čl. 39. st. 1. ZVDSP, kao i odredbu čl. 1124. ZOO u svezi čl. 43. istog Zakona. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog računa budući da su tuženici s tim danom svakako bili u zakašnjenju s plaćanjem.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

12. Među strankama nije sporno da su suvlasnici kat. čest. 310. u naravi kuća i dvorište, (ulica) upisane u zk. ul. 10588 k.o. T. i to tužiteljica i tuženik pod 1) po 6/18 dijela, a ostali tuženici svaki za 2/18 dijela kako to proizlazi iz podataka izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 121), kao i da predmetna zgrada nije etažirana.

13. Također nije sporno da je navedena zgrada građena 20.-ih godina prošlog stoljeća, da je u stanu tužiteljice došlo do prodora vode, da su u travnju 2013. tuženik pod 1), prednik tuženika 2) - 4) D. G. te prednica tužiteljice D. T. potpisali suglasnost za izvođenje građevinskih radova – sanacija ravnog krova stambene zgrade na adresi (ulica), Z. (l.s. 13), da je tužiteljica u kolovozu 2014. pristupila izvođenju radova na krovu koje radove je izvodilo trgovačko društvo I. d.o.o. te ispostavilo račun u ukupnom iznosu od 30.162,50 kn, da su te prilike izvedeni i radovi na fasadi zgrade, da je tužiteljica pozvala tuženike da podmire troškove radova na sanaciji krovišta i fasade u ukupnom iznosu od 44.662,50 kn, i to razmjerni dio troškova u iznosu od 1/3 dijela novčanog iznosa svaki odnosno 14.887,50 kn prvotuženik, a isti toliki iznos tuženici 2) do 4) te da tuženici nisu platili utuženi iznos.

14. Međutim, u ovoj fazi postupka ostala je sporna osnova zahtjeva koju tuženici dovode u pitanje tvrdnjom kako tužiteljica nije imala ovlaštenja od ostalih suvlasnika za potpisivanje ugovora s izvođačem radova, zatim da ostali suvlasnici nisu bili obaviješteni o obnovi fasade, da je tužiteljica samoinicijativno odlučila da se izvrše radovi na krovu i fasadi, kao i tvrdnjom da u predmetnoj stambenoj zgradi postoje četiri stambene jedinice radi čega da je trebalo dijeliti troškove na četiri dijela, a ne tri.

14.1. Također tuženici osporavaju visinu zahtjeva tvrdnjom da je visina troškova izvedenih radova previsoka.

15. Kako tužiteljica potražuje isplatu troškova popravka krovišta i fasade od tuženika kao suvlasnika nekretnine predmet spora ima se raspraviti primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje ZVDSP).

15.1. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta ne slijedi da su suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom uredili drukčije tako da se zajedničkim dijelovima zgrade smatra predmet spora tj. krov i pročelje zgrade pa utoliko žalbeni navodi o tome kako radovi izvedeni na fasadi nisu korisni za ostale suvlasnike ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja jer se troškovi i tereti na zajedničkim dijelovima zgrade dijele među sve suvlasnike.

15.2. Odredba čl. 39. ZVDSP propisuje pravo na upravljanje stvarju pa tako određuje da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima (st. 1.), a kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga (st. 2.).

15.3. Poslovi uprave dijele se na poslove redovne odnosno izvanredne uprave na što također ukazuje žalba, a što propisuju odredbe čl. 40. i 41. ZVDSP, pa polazeći od sadržaja tih odredbi i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su se u konkretnom slučaju izvodili radovi koji premašuju okvir redovitog upravljanja budući da nije sporno da je u konkretnom slučaju bila riječ o većim popravcima, a za izvanredne poslove potrebna je suglasnost svih suvlasnika (čl. 41. st. 1. ZVDSP).

16. U konkretnom slučaju suvlasnici predmetne zgrade dali su suglasnost za „izvođenje građevinskih radova – sanacije ravnog krova“ još u travnju 2013., a činjenica da je ta suglasnost dana od prednice tužiteljice D. T. svakako nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda niti dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude jer je ista u to vrijeme bila suvlasnica nekretnine kako se to zaključuje iz podataka povijesti zemljišnoknjižnog upisa (l.s. 90-91).

16.1. Točno je da su tuženici odnosno prednik tuženika 2) do 4) prikupili ponudu za izvođenje radova na ravnom krovu od društva I. d.o.o. čija je ponuda bila niža od ponude društva I. d.o.o. koju je ishodila tužiteljica, a koje društvo je i izvelo sporne radove s čime nisu bili suglasni tuženici, zbog razlike u visini iskazanih troškova.

16.2. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica je bila ovlaštena poduzeti nužne mjere bez ovlaštenja ostalih suvlasnika u vidu potpisivanja ugovora s izvođačem radova kako na krovištu tako i fasadi, a koja ovlast ima uporište u odredbi čl. 92. st. 2. ZVDSP kojim je određeno da kada prijeti opasnost od štete, svaki je suvlasnik ovlašten poduzimati nužne mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika, pa žalbeni navodi izneseni u tom smislu nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

17. Radi utvrđivanja koji su radovi nužni radi otklanjanja opasnosti od štete u smislu citirane odredbe čl. 92. st. 2. ZVDSP, a koje je tužiteljica ovlaštena poduzeti bez pristanka drugih suvlasnika (ovdje tuženika) odnosno jesu li radovi na saniranju krova i pročelja bili nužni radovi radi otklanjanja opasnosti od štete u smislu navedene odredbe izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za arhitekturu i graditeljstvo M. O. koji je sačinio nalaz i mišljenje (l.s. 101-107).

17.1. Posebno je prijeporna bila nužnost i korisnost vezno – okapne profilne trake od sika PVC lima na koji se spaja horizontalna i vertikalna izolacija, kao i činjenica da li je ponuda I. d.o.o. bila zadovoljavajuća za izvođenje radova i da li je popravak fasade bio nužan za sanaciju krovišta.

17.2. Navedene činjenice sud prvog stupnja je pravilno raspravio i utvrdio da se radi o nužnim radovima koji su napravljeni u svrhu redovitog održavanja nekretnine. Nadalje, iz utvrđenja vještaka slijedi da je izvedba s vezno-okapnim profilnim trakama od sika PVC lima prema pravilima struke bila nužna i izvedba bez takvih profila da bi predstavlja improvizirano rješenje s opasnošću od procurivanja hidro izolacije. Također vještak pojašnjava da ponuda I. d.o.o. predviđa postavljanje bitumenske ljepenke na krov, a da se radi o starom tipu izolacije koji se sve više napušta u praksi zbog slabe kvalitete hidro izolacije, dužine vremena izrade i ovisnosti o atmosferilijama, dok je S. s. suvremeniji, kvalitetniji i dugotrajniji. Također, ponuda I. d.o.o. nije potpuna budući da nije ponuđena gornja zaštita bitumenske ljepenke, bez navedene zaštite ista je izuzetno osjetljiva na atmosferilije i UV zračenje te dolazi do ubrzanog propadanja i pucanja bitumenske ljepenke.

17.3. Vještak se također očitovao pismenim podneskom zaprimljenim 19. lipnja 2019. (l.s. 126) u kojem je potvrdio da se radi o nužnim radovima koji se odnose na popravak hidro izolacije krovišta. Što se tiče radova na fasadi objekta da ukoliko je fasada bila oštećena u tolikoj mjeri da nije ispunjavala svoju funkciju ili ju je manjkavo ispunjavala (zaštita od atmosferilija, toplinska zaštita), onda da su izvedeni radovi svakako bili nužni radovi. Na iznesene prigovore vještak se očitovao i na ročištu održanom 16. studenoga 2023. kada je uklonio prigovore i zaključio da nakon uvida u fotografije fasade (l.s. 57-58) može zaključiti da završni sloj fasade nedostaje, da je konstrukcija izložena atmosferilijama i da smatra da je bio nužan popravak fasade tj. da su to bili nužni radovi.

17.4. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nalaz i mišljenje imenovanog vještaka sačinjen je u skladu s pravilima struke, argumentirano, potpuno te nema proturječnosti, a tuženici nisu doveli u pitanje pravilnost danog mišljenja, štoviše na ročištu održanom 16. studenoga 2023. nisu imali daljnjih pitanja ni prigovora na iskaz vještaka niti su predlagali obnovu vještačenja po istom odnosno drugom vještaku u smislu odredbe čl. 261. st. 2. ZPP.

18. Dakle, s obzirom na utvrđenja imenovanog vještaka žalbeni navodi kako tuženici nisu bili potpisnici ugovora o izvođenju radova odnosno obaviješteni o obnovi fasade ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude budući da je zbog oštećenja zajedničkih dijelova zgrade postojala opasnost od još većih oštećenja nekretnine odnosno postojala opasnost za život i zdravlje tužiteljice. Naime, fotografije stanja stana tužiteljice svjedoče o znatnom oštećenju krova, a posljedično i stambenog prostora, kao i oštećenjima na pročelju koja se po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ne može sagledati izolirano od oštećenja na krovu (l.s. 40). Osim toga svjedokinja V. D. majka tuženika pod 1) u svom iskazu (l.s. 84-85) istaknula je da je fasada bila napuknuta, da je ista popravljena i da se tražilo da vlasnici također financiraju i fasadu. Iz navedenog se da zaključiti da su stanari bili upoznati sa izvođenjem radova na fasadi, kao i sa dostavljenom ponudom ali istu nisu prihvatili. Također iz dopisa od 12. rujna 2014. (l.s.28) slijedi da su tuženici obaviješteni po punomoćnici o potrebi sanacije dijela fasade te je istoj dostavljena poslovna ponuda.

18.1. Prema tome neosnovanim se ocjenjuju i žalbeni navodi kako tužiteljica nije dokazala da posao koji je poduzela ne trpi odgađanja odnosno da nije dokazala da predstoji šteta jer se radilo o nužnim i hitnim popravcima koje je obavila prije početka kišne sezone kako bi se spriječile posljedice veće štete.

19. Osnovanost tužiteljičina zahtjeva ne dovodi u pitanje niti tvrdnja tuženika da u predmetnoj stambenoj zgradi postoje četiri stambene jedinice te da je troškove trebalo dijeliti na četiri dijela, a ne tri, ovo s obzirom da troškove snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, u smislu odredbe čl. 89. st. 1. ZVDSP, a iz spisa predmeta slijedi da su suvlasnici predmetne nekretnine upravo stranke u ovom parničnom postupku ne i treće osobe.

20. Kako je navedeno u ovoj fazi postupka ostala je sporna i visina zahtjeva, a po ocjeni ovog suda žalbeni navodi nisu doveli u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja u svezi s tim.

20.1. Naime, vještačenjem po vještaku građevinske struke utvrđeno je kako su radovi navedeni u računu 11-1-1 (l.s. 30) iskazani u cijenama koje su uobičajene tržišnom rasponu cijena takvih radova i da ukupna vrijednost radova iznosi uključivo s PDV 29.202,50 kn u pogledu sanacije krovišta. Cijene izvedenih radova na fasadi su također u uobičajenom rasponu tržišnih cijena te su radovi u građevinskom smislu logički i iznos od 14.500,00 kn iz računa broj 16-1-1 se može prihvatiti. U svom iskazu vještak je pojasnio da se očitovao vezano za cijene u vrijeme izvođenja radova, a ne prema cijenama kada je nalaz napravljen, također je uklonio prigovor u svezi visine odvoza glomaznog otpada koji nije besplatan jer da se građevinska šuta i građevinski materijal mora privatno zbrinuti. Također je po prigovoru tuženika provjerio izračun površine krova te je utvrdio da ukupna vrijednost radova iznosi 28.400,00 kn, a ne 29.202,50 kn, a što je sud prvog stupnja pravilno uzeo u obzir. Ujedno je vještak pojasnio zašto nije bilo potrebno raditi novi troškovnik učinjenih radova jer cijena radova ovisi o stanju cijena na tržištu, o veličini posla, načinu plaćanja, veličini firme i slično tako da za iste građevinske radove, u principu dvije ponude nikada ne mogu biti identične.

20.2. Konačno, naglašavanje razlike u ponudi koju su pribavili tuženici u odnosu na ponudu koju je pribavila tužiteljica i radova izvedenih od strane I. d.o.o. ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude budući da je vještak jasno i nedvosmisleno pojasnio razliku između tih dviju ponuda, kao i nužnost izvođenja suvremenije, kvalitetnije i dugotrajnije zaštite kakvu nije ponudilo društvo I. d.o.o. čija ponuda nije bila zadovoljavajuća za izvođenje radova na sanaciji hidro izolacije ravnog krova.

21. Kako, po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje da je riječ o cijenama koje su tržišno bile realne, te kako je s obzirom na veličinu suvlasništva sud prvog stupnja pravilno utvrdio u kojem omjeru tuženici imaju participirati u podmirenju troškova koji su bili nužni za saniranje oštećenja na zgradi te kako se troškovi i tereti dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova (čl. 38. st. 2. ZVDSP) pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan te je također pravilno dosudio zateznu kamatu jer je za početak tijeka zateznih kamata bitno kada je učinjen trošak radi popravka tj. kada je tužiteljica platila sanaciju, pa ne stoji tvrdnja žalitelja da je iznos potraživanja bio poznat tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude.

22. Žalbeni navodi tuženika nisu osnovano doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka budući da je ista donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.) koji se primjenjuje temeljem čl. 117. st. 3. ZID ZPP, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

23. Slijedom svega iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. I.

24. Odluka o troškovima sastava odgovora na žalbu utemeljena je na odredbi čl. 155. ZPP budući da traženi trošak nije nužan za vođenje parnice.

25. U preostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 11. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.