Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1132/2024-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz J., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz R., protiv tuženice D. M. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćniku F. S., odvjetniku iz V., radi proglašenja nedopuštenim postupka izravne naplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1839/2022-11 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća 11. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1839/2022-11 od 29. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, koji glasi:

"Proglašava se nadopuštenim ovrha izravnom naplatom koja se provodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P- 1631/2006 od 18. siječnja 2008."

II. Nalaže se tužiteljici da isplati tuženoj na ime troškova spora iznos od 600,00 EUR- a u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi je sud bio ovlašten odbiti tužbeni zahtjev da ne postoji prvotni ovršni prijedlog, a koja se ovrha provodi još od 2012. Navodi da je sud potpuno zanemario činjenicu da se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi postupak poslovni broj Ovr-682/2022 iste ovrhovoditeljice (ovdje tuženice protiv ovršenika (tužiteljičine djece) upravo temeljem istog predmeta ovrhe (nekretnine) i nastavno na već započeti ovršni postupak poslovni broj Ovr-308/2012 koji predmet je bio u prekidu i nastavljena je ovrha poslovni broj Ovr-682/2022. Ovršni postupak gdje je predmet ovrhe nekretnina, traje u kontinuitetu dvanaest godina i to temeljem pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-1631/06 koja je pravomoćna već šesnaest godina. Navodi da se ovrha poslovni broj Ovr-462/2022 od 26. kolovoza 2022. odnosi na iste stranke temeljem iste pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-1631/2006, a na novčanim sredstvima izravnom naplatom. Taj prijedlog je podnesen četrnaest godina nakon pravomoćnosti presude i to za vrijeme dok prvotni ovršni prijedlog poslovni broj Ovr-308/12 (ovrha na nekretninama) bio u prekidu i potom je nastavljen u postupku poslovni broj Ovr-682/2022. Navedeni postupak vodi se i nadalje i nije u zastari. Stoga sud nije bio ovlašten prihvatiti prijedlog ovrhovoditelja za novom ovrhom temeljem iste pravomoćne presude na još jednom novom predmetu ovrhe i to četrnaest godina nakon pravomoćnosti presude bez da su bili ispunjeni uvjeti za promjenu predmeta ovrhe. Ističe da ovdje nije došlo niti je moglo doći do promjene predmeta ovrhe, ali je došlo do isticanja novog ovršnog prijedloga sa još jednim novim predmetom ovrhe. Također da ovdje nije došlo do obustave prvotne ovrhe poslovni broj Ovr-308/2012 koja je nastavljena pod poslovnim brojem Ovr-682/2022 već se ona i dalje vodi, a u međuvremenu (14 godina nakon pravomoćnosti rješenja), ovrhovoditeljica (ovdje tuženica) pokreće još jednu ovrhu sada na drugom sredstvu ovrhe dok prethodna pravomoćna ovrha traje i dalje.

4. Ne konkretizira žalbeni prijedlog.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu ni nejasne ni proturječne kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl 354. st. 2. t. 4. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba jer u postupku pred sudom prvog stupnja nije uvaženo niti jedno raspolaganje protivno odredbi čl. 3. st. 3. ZPP-a niti je takvih raspolaganja bilo. Naime, prema odredbi čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl.3. st. 3 ZPP-a). Prema odredbi čl. 3. st. 3. ZPP-a sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. S obzirom na to, prije svega, žalbeni navod tužiteljice nije uopće jasan, jer nije jasno koja je to "raspolaganja stranaka sud uvažio" protivno odredbi čl. 3. st. 3. ZPP - tužiteljica uopće ne navodi konkretno " raspolaganje stranaka". No, bez obzira na to, treba reći da, kad je riječ o raspolaganjima u smislu čl. 3. st. 3. ZPP-a, tada se to odnosi na procesnopravna raspolaganja: - odricanje od tužbenog zahtjeva, priznanje tužbenog zahtjeva, sklapanje nagodbe i sl. To je izuzetak od načela dispozicije izraženog u čl. 3. st, 1. i 2. ZPP-a.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj P-1631/2006 od 8. siječnja 2008. naloženo tuženima K. K. i M. K. ženi K., da solidarno isplate tužitelju M. K. pok.Š. na ime naknade za oduzeti čest.zem. 2018/3 k.o. J. u površini od 787 m2 iznos od 1.740.806,61 kn uvećano za zatezne kamate koje teku od presuđenja, pa do isplate, kao i troškove tog postupka u iznosu od 19.273,00 kn sve pod prijetnjom ovrhe,

- da je prednik tuženice M. K. pok.Š. pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika K. K. i M. K. žene K., radi namirenja svoje tražbine prodajom nekretnine u vlasništvu M. K. žene K. katastarske oznake čez.broj 2018/1 k.o. J. koji postupak je obustavljen rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-308/2012 od 9. rujna 2013., a koje rješenje je postalo pravomoćno 13. siječnja 2014.,

- da je tuženica pokrenula ovršni postupak pred Finom dana 4. srpnja 2022. radi prisilne naplate novčane tražbine tužiteljice, a koji postupak se kod suda prvog stupnja zaveden pod brojem Ovr-462/2022.,

- da je nakon prigovora tužiteljice (u tom postupku ovršenice), zaključkom Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-462/2022-4 od 26. kolovoza 2022. ovršenica M. K. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom navedene ovrhe (postupka izravne naplate pljenidbom i prijenosom).

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice jer nije nastupila zastara u smislu odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) budući da je u konkretnom slučaju povodom prijedloga za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovr- 308/2012 ( ranije Ovr-86/08 ), a koji je prednik tuženice M. K. pok. Š. pokrenuo temeljem pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-1631/2006 u zakonskom roku od deset godina, došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a zastara je ponovno počela teći pravomoćnošću rješenja o obustavi ovrhe odnosno dana 13. siječnja 2014., dok je zahtjev za izravnu naplatu Fini podnesen dana 4. srpnja 2022., s tim da je do obustave ovršnog postupka došlo iz objektivnih razloga (nemogućnosti prodaje nekretnine na drugoj javnoj dražbi).

12. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Naime, prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

14. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15. Prema odredbi čl. 242. ZOO-a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije ni nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (st.1.). Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st. 2.).

16. Imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare jer je utvrđeno da je postupak ovrhe poslovni broj Ovr-308/12 (ranije Ovr-86/08) pokrenut još 2008. godine na temelju ovršne isprave pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1631/2008 od 8. siječnja 2008., koja je postala pravomoćna 7. srpnja 2008. i ovršna 28. listopada 2008., na koji način je došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a. Taj postupak je pravomoćno obustavljen 13. siječnja 2014. iz objektivnih razloga – nemogućnosti prodaje nekretnine na drugom ročištu za javnu tražbu zbog čega je zastara u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a počela teći pravomoćnošću rješenja o obustavi ovrhe, tj. 13. siječnja 2014. Zbog navedenog, računajući od 13. siječnja 2014. do 22. kolovoza 2022. kada je podnesen zahtjev Fini za izravnu naplatu protiv tužiteljice nije protekao zastarni rok od deset godina propisan odredbom čl. 233. st. 1. ZOO-a.

17. Stoga je neosnovan prigovor tužiteljice da je predmetna ovrha nedopuštena iz razloga što je nastupila zastara iz čl. 233. st. 1. ZOO-a.

18. U odgovoru na žalbene navode tužiteljice treba reći da u slučaju kada se radi namirenja iste tražbine i na temelju iste ovršne isprave traži ovrha u različitim ovršnim predmetima, a na različitim predmetima ovrhe, ne radi se o litispendenciji, kako to pogrešno smatra tužiteljica. Ovrhovoditeljica, ovdje tuženica ima pravo, sve dok njezina tražbina iz ovršne isprave ne bude u cijelosti namirena, pokretati nove ovršne postupke te istovremeno voditi više ovršnih postupaka radi namirenja iste tražbine na različitim predmetima i sredstvima ovrhe. Stoga je ovrhovoditeljica, ovdje tuženica imala pravo tražiti ovrhu na novom predmetu ovrhe, sve sa ciljem da se što prije namiri njezina tražbina, a ne dolazi do primjene čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24). Naime, ta odredba dolazi u primjenu kada se ovrha na pojedinom predmetu ovrhe nije mogla provesti, pa se predlaže ovrha na novom predmetu ili sredstvu ovrhe, što ovdje nije slučaj, budući da je raniji ovršni postupak pravomoćno obustavljen.

19. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 11. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.