1

Poslovni broj: 6 Gž R-249/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Gž R-249/2023-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja O. Š. G. V., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Sindikat, S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. U., odvjetniku iz Z., radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-399/2022-21 od 19. rujna 2023., u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-399/2022-21 od 19. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom nadomještena je suglasnost na Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radniku N. M. zaposlenom kod tužitelja,  a koju suglasnost je tuženik uskratio očitovanjem datiranim 5. veljače 2022. (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 603,68 eura / 4.548,43 kuna (točka II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1.. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenje odluke o nadomještaju suglasnosti na namjeravanu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika N. M., koju je tuženik uskratio svojim očitovanjem od 5. veljače 2022..

 

6. Tuženik ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2.  ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

7. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

 

-          da je radnik N. M. zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu profesora fizike i da je sindikalni povjerenik tuženika pa da mu se sukladno čl. 188. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) ugovor o radu ne može otkazati bez prethodne suglasnosti tuženika,

 

-          da je tužitelj zatražio od tuženika prethodnu suglasnost za donošenje namjeravane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radniku N. M. iz razloga  neopravdanog izostanka s posla 30. studenog 2021., 6., 7. i 14. prosinca 2021. te 5., 10., 11., 17., 18. i 24. siječnja 2022., koju je tuženik u svom očitovanju od 5. veljače 2022. uskratio pozivajući se da tužitelj nije naveo koju odluku o otkazu ugovora o radu namjerava donijeti, niti koje je odredbe ugovora o radu radnik povrijedio i kada, a niti je dostavio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika,

 

-          da je radnik N. M. u tri navrata u razdoblju od 30. studenog 2021. pokušao pristupiti na radno mjesto, što mu nije bilo dopušteno jer nije imao potvrdu o cijepljenju ili testiranju na virus SARS-CoV-2, odnosno drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju sukladno Odluci o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 te posebne sigurnosne mjere obveznog predočenja dokaza o testiranju, cijepljenju ili preboljenju zarazne bolesti COVID-19 radi ulaska u prostore javnopravnih tijela ("Narodne novine" broj 121/21., 10/22., 25/22., 24/22., dalje:Odluka), nakon čega je u spornom razdoblju izostao s posla

 

-          da je tužitelj prije namjeravanog otkaza ugovora o radu uputio radniku N. M. dva pismena upozorenja na obveze iz radnog odnosa iz razloga ne predočavanja potvrde sukladno Odluci

 

 

8. Imajući u vidu prethodne činjenice, prvostupanjski sud zauzima stav da je radnik N. M. bio dužan postupiti sukladno Odluci i predočiti tužitelju kao poslodavcu potvrdu o testiranju na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz iz točke VII. Odluke. Pri tome, prvostupanjski sud smatra da Odlukom nije ograničeno pravo radnika na rad i slobodu rada, već je zbog važnih razloga (zdravlja ljudi) to pravo samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta, a niti je Odluka sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-II/5417/2021 od 21. prosinca 2021. diskriminatorna pa kako radnik N. M. tu Odluku nije poštivao opravdano mu je zapriječen ulaz u zgradu tužitelja.

 

9. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da se odbijanje radnika da postupi po Odluci ima smatrati teškim kršenjem obveza iz radnog odnosa (neopravdani nedolazak na posao) pa ujedno cijeneći da dopis kojim je tužitelj zatražio od tuženika prethodnu suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu sadrži sve relevantne podatke, zaključuje da je tuženik neopravdano uskratio suglasnost, slijedom čega imajući u vidu da je  tužba podnesena u zakonskom roku iz čl. 188. st.3. ZR-a, usvaja tužbeni zahtjev.

 

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22.,  dalje: Tarifa).

 

11. Činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća kao pravilne i zakonite, s time da žalbenim navodima tuženika njihova pravilnost i zakonitost nije dovedena u pitanje.

 

12. Prije svega valja reći da je u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu sukladno čl. 188. st.3. ZR-a, dovoljno da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja u ostvarenje otkaznog razloga, te je u takvoj parnici potrebno ocijeniti da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, da li je riječ o radniku kojem se može otkazati ugovor o radu  te da li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima upućuje na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

 

13. Neosnovano se tuženik žalbom poziva da je tužitelj spriječio radnika N. M. u pristupu na radno mjesto i obavljanju njegova posla. Naime, u spornom razdoblju bila je na snazi Odluka sukladno kojoj je radnik N. M. bio dužan prilikom dolaska na posao predočiti tužitelju kao svom poslodavcu potvrdu o testiranju na virus SARS-CoV-2, EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju ili testiranju pa kako to nije učinio tužitelj mu je opravdano zapriječio ulazak u školsku zgradu odnosno pristup na radno mjesto, zbog čega radnik u spornom razdoblju nije dolazio na posao iz neopravdanih razloga, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

14. Pri tome, suprotno žalbenim navodima postupanje tužitelja nije bilo diskriminatorno, niti su povrijeđena prava radnika na slobodu rada i zaštitu ljudskog dostojanstva. Naime, onemogućavanjem radniku da pristupi u prostorije škole zbog ne predočavanja potvrde o testiranju na virus SARS-CoV-2, EU digitalne COVID potvrdu ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju ili testiranju, tužitelj kao poslodavac štitio je život i zdravlje drugih radnika  i učenika što je njegova obaveza po ZR-u i Zakonu o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.,dalje:ZZR) pri čemu obveza testiranja dva puta u sedam dana sukladno točki II. Odluke ne predstavlja prekomjeran teret za radnika pa sama po sebi ne utječe na njegovo pravo na rad. Nadalje, obaveza testiranja radnika koji nisu cijepljeni ili preboljeli bolest COVID-19 nije diskriminatorna s obzirom da ima legitiman cilj zaštite života i zdravlja osoba sprječavanjem unosa virusa SARS-CoV-2 u službene prostorije tužitelja, a testiranje na virus ne predstavlja nerazmjeran teret necijepljenim osobama u odnosu na cijepljene ili osobe koje su preboljele bolest COVID-19 pa osobe koje moraju udovoljiti dodatnom uvjetu testiranja za pristup na radno mjesto nisu stavljene u nepovoljniji položaj, niti je time povrijeđeno njihovo dostojanstvo.

 

15. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na znanstveni članak o niskoj razini zaštite cjepiva protiv bolesti COVID-19 i lažno pozitivne rezultate testiranja na tu bolest, nisu od odlučnog značaja.

 

16. Kako je dakle u postupku utvrđeno da tužitelj ima namjeru otkazati radniku N. M. ugovor o radu iz dopuštenog otkaznog razloga propisanog čl. 115.st.1.toč.3. ZR-a, te je tužitelj u dovoljnoj mjeri na razini vjerojatnosti dokazao ostvarenje otkaznog razloga,  pri čemu nesporno nije riječ o radniku u odnosu na kojeg postoji zabrana otkaza, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 188. st. 3. ZR-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev za nadomještaj suglasnosti na namjeravani otkaz ugovora o radu.

 

17.  Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 13. prosinca 2023.

 

 

   Predsjednica vijeća

 

                                       Milena Vukelić Margan, v.r.