REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2554/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANDBRA BETEILIGUNGSGESELLSCHAFT M.B.H., Austrija, Beč, Schönbrunner Schlossstrasse 53/6, OIB 92397335120, kojeg zastupa punomoćnica Marina Rukavina, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, i umješača na strani tuženika JADRANKE KLEČAK, Dubrovnik, Batala 19, OIB 94085259646, koju zastupa punomoćnica Ivana Lončar, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-190/2021-29 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-190/2021-29 od 30. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-190/2021-29 od 30. ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 68.883,80 EUR / 519.004,99 kn plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je zahtjev za isplatu 5.047,12 EUR / 38.027,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I.2. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.617,58 EUR / 49.860,16 kn (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 2.488,55 EUR / 18.750,00 kn (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), te odredbe čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23; dalje: ZS) jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da nije bilo nezakonitosti u postupanju Općinskog suda u Dubrovniku, te da stoga nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu nastalu tužitelju zbog nepravilnog i nezakonitog rada suda.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. U bitnom je istaknuo da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu čl. 93. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13: dalje: ZZK) prema kojoj će Zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti preporučiti strankama i nadležnom tijelu da zahtijevaju neki upis, ako nađe da bi on bio svrhovit. O tome se prvostupanjski sud nije očitovao, činjenično stanje je ostalo neutvrđeno, te presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa je time počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Ujedno, prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 97. ZZK-a. Nadalje, prvostupanjski sud je propustio primijeniti i odredbu čl. 13. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12; dalje: OZ) prema kojem je sud u ovršnom postupku dužan postupati hitno, a kojeg se nije pridržavao ni ovršni odjel Općinskog suda u Dubrovniku. Prvostupanjski sud je neosnovano odbio izvesti dokaz saslušanjem umješača i svjedoka, a koji dokazi su ključni za utvrđivanje odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj izričito upire u žalbi. Izreka je razumljiva i nije proturječna sama sebi, kao ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.

7. Nije osnovan ni žalbeni navod kojim tužitelj ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvesti dokaz saslušanjem umješača i svjedoka. Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja (čl. 292. st. 4. ZPP-a). Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo razloge odbijanja izvođenja dokaza saslušanjem umješača i svjedoka, navodeći između ostalog, da njihovo izvođenje nije neophodno jer u spisu postoji dovoljno materijalnih dokaza temeljem kojih se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari. Dakle, prvostupanjski sud je obrazložio razloge odbijanja izvođenja tog dokaza smatrajući da su ti dokazi suvišni u korelaciji s ostalim izvedenim dokazima zbog čega njihovo izvođenje nije bilo potrebno za donošenje odluke o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 73.930,92 EUR / 525.622,57 kn s osnove naknade štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada suda.

9. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj je naveo da je 9. listopada 2014. predao Općinskom sudu u Dubrovniku – Zemljišnoknjižnom odjelu prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Okružnog suda u Ljubljani od 17. srpnja 2014. koje je postalo pravomoćno i ovršno 27. kolovoza 2014. Predajom navedenog prijedloga nadležni sud je bio dužan tužitelju zasnovati prvenstveni red sukladno odredbi čl. 185. st. 3. ZZK-a. Zasnivanje prisilnog založnog prava zatraženo je na nekretninama upisanim u zk. ul. 1030, k.o. Dubrovnik, poduložak E-1, 1. Etaža 0/0 magazin u prizemlju čest. zgr. 1599, površine 16 m2 uz odgovarajući udio cijele nekretnine, a vlasnik te nekretnine, trgovačko društvo ALPINA HOLDING finančna družba d.d., Ljubljana, Republika Slovenija je dužnik predlagatelja osiguranja. Iako je tužitelj predmetni prijedlog za osiguranje poslao sudu preporučeno poštom s povratnicom 6. listopada 2014., a na sudu je prijedlog zaprimljen 9. listopada 2014., Općinski sud u Dubrovniku nije u zemljišnoknjižnom ulošku zabilježio „plombu“ o zaprimljenom prijedlogu, već je prijedlog proslijedio ovršnom odjelu koji je prijedlog zaprimio 13. listopada 2014. Nadalje, iako je rješavanje prijedloga za osiguranje hitan postupak sukladno čl. 13. OZ-a, sud je tek 17. ožujka 2015., dakle protekom više od pet mjeseci od dana zaprimanja na ovršnom odjelu donio rješenje o osiguranju koje je dostavio Zemljišnoknjižnom odjelu tog suda 24. ožujka 2015. U međuvremenu je, i to 6. siječnja 2015. nad dužnikom tužitelja i protivnikom osiguranja pokrenut stečajni postupak pred Okružnim sudom u Ljubljani rješenjem poslovni broj St-4310/2014 i tužitelj je u tom postupku prijavio svoju tražbinu u iznosu od 399.587,20 EUR koja mu je u cijelosti priznata, te je prijavio i izlučno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. 1030 k.o. Dubrovnik koje je stečajni upravitelj osporio jer je izlučno pravo stekao nakon otvaranja stečajnog postupka, a sve zbog propusta i nezakonitog rada Općinskog suda u Dubrovniku. Tužitelj je naveo da nije ni djelomično naplatio svoju tražbinu u stečajnom postupku koji je vođen nad dužnikom ALPINA HOLDING finančna družba d.d., te je presudom Okružnog suda u Ljubljani poslovni broj Pg 1132/2016/30 od 11. svibnja 2017. koja je postala pravomoćna i ovršna dana 9. lipnja 2017. odbijen sa zahtjevom za utvrđenje postojanja izlučnog prava na predmetnoj nekretnini. Predmetna nekretnina je prodana u stečajnom postupku, a tužitelj nije naplatio ni jedan dio svoje tražbine iz plaćene kupoprodajne cijene čime mu je nastala šteta u iznosu od 67.200,00 EUR kao i šteta u vidu troškova postupka priznatih u ovršnom postupku Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-743/2014 u visini od 36.387,50 kn, troškova nastalih za zastupanje po odvjetniku u stečajnom postupku pred Okružnim sudom u Ljubljani u iznosu od 1.683,80 EUR, te troškova prijevoda dokumentacije u ukupnom iznosu od 1.640,00 kn.

10. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja navodeći u bitnom da je čl. 93. ZZK-a propisao da zemljišnoknjižni sud pokreće postupak samo na prijedlog stranaka ili nadležnog tijela, osim kada je to zakonom određeno. Dakle, sud postupa samo na temelju prijedloga za upis čiji je sadržaj propisan čl. 99. ZZK-a. Tužitelj nije Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku uputio prijedlog za upis čiji sadržaj je propisan odredbom čl. 97. ZZK-a, nego samo podnesak nazvan „prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini“ na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Okružnog suda u Ljubljani s prijedlogom da sud radi osiguranja njegove tražbine na temelju odredaba čl. 295.-298. OZ-a donese rješenje o osiguranju. Navedeni prijedlog o osiguranju je dostavljen zemljišnoknjižnom odjelu umjesto ovršnoj pisarnici pa zemljišnoknjižni sud nije imao po čemu postupati jer nije bilo prijedloga stranke za upisom, zbog čega je zemljišnoknjižni odjel navedeni podnesak proslijedio ovršnoj pisarnici kao nadležnoj za formiranje spisa po prijedlogu nazvanom „prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini“. Tuženik je istaknuo da u odnosu na pokretanje pojedinih postupaka pred sudom ili drugim tijelima, zemljišnoknjižni sud ne vrši zabilježbu po službenoj dužnosti, kako to pogrešno smatra tužitelj, već postupa isključivo po prijedlozima za upis ili nalogu nadležnog tijela sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske. U odnosu na ovršni predmet poslovni broj Ovr 743/2014 vidljivo je da je prijedlog zaprimljen u ovršnu pisarnicu suda 13. listopada 2014., a kako u prijedlogu za osiguranje nije bio naveden OIB protivnika osiguranja, sud je 2. siječnja 2015. zatražio od Porezne uprave podatke o OIB-u protivnika osiguranja. Predlagatelj osiguranja je 17. veljače 2015. dostavio podatke o OIB-u protivnika osiguranja, dok je Porezna uprava te podatke dostavila dopisom zaprimljenim u sud 25. veljače 2015. nakon čega je sud 17. ožujka 2015. donio rješenje o osiguranju. Zemljišnoknjižni odjel je zaprimo rješenje o osiguranju 24. ožujka 2015. i istog dana upisao plombu Z-1604/2015, pa s obzirom na to da je stečajni postupak pokrenut 6. siječnja 2015., potpuno je neodlučno koliko je dana trebalo za dostavu rješenja o osiguranju od 17. ožujka 2015. u zemljišnoknjižni odjel koji je odmah po primitku rješenja zabilježio plombu. Smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti tuženika za naknadu štete jer ne postoji nezakoniti rad tuženika.

11. Nakon izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 9. listopada 2014. predao Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku taj prijedlog dostavio Ovršnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku 13. listopada 2014., da je ovršni odjel, s obzirom na nedostatke u prijedlogu, zatražio od Porezne uprave dostavu osobnog identifikacijskog broja ovrhovoditelja i ovršenika, da je taj podatak predlagatelj dostavio sudu 17. veljače 2015., a Porezna uprava 25. veljače 2015., da je sud 17. ožujka 2015. donio rješenje o osiguranju, da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku to rješenje zaprimio 24. ožujka 2015., i istog dana upisao plombu Z-1604/2015. Ocjena je prvostupanjskog suda da tužitelj nije dostavio Zemljišnoknjižnom odjelu prijedlog za upis u smislu odredbe čl. 93. ZZK-a, već samo prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, pa je zemljišnoknjižni odjel taj prijedlog osnovano proslijedio ovršnoj pisarnici (odjelu), jer nije imao po čemu postupati budući da nije bilo prijedloga stranke za upisom. Tužitelj je trebao na temelju podnesenog prijedloga i s potvrdom da je taj prijedlog predan sudu (ovršnom odjelu) obratiti se zemljišnoknjižnom sudu, pa bi na njegov prijedlog zemljišnoknjižni sud dopustio zabilježbu pokretanja tog postupka. S obzirom na to da tužitelj nije postupio u skladu s odredbama čl. 84.a i čl. 93. ZZK-a, odnosno nije predao zemljišnoknjižnom sudu prijedlog za upis s potvrdom o pokretanju postupka osiguranja, nije postojala obveza zemljišnoknjižnog suda da bilo što zabilježuje po službenoj dužnosti. Zaključno, prvostupanjski sud je ocijenio da nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete, odnosno tužitelj nije dokazao da je Općinski sud u Dubrovniku nezakonito postupao u smislu odredbe čl. 105. ZS-a, pa je primjenom odredaba čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev.

12. Sukladno odredbi čl. 105. st. 1. ZS-a Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Odgovornost Republike Hrvatske će postojati ako postoji nezakonitost ili nepravilnost u radu suca, ako je nastala šteta i ako postoji uzročno posljedična veza između nastale štete i nezakonitosti ili nepravilnosti u radu suca. Nezakonit rad je postupanje protivno zakonu ili drugom propisu ili propuštanje da se zakon ili drugi propis primijeni. Nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. Prilikom odlučivanja potrebno je imati na umu da Republika Hrvatska odgovara za štetu prema objektivnom kriteriju odnosno da nije potrebno dokazivati krivnju.

13. U konkretnom slučaju ne postoji nezakonito odnosno nepravilno postupanje suda, sukladno odredbi čl. 105. st. 1. ZS-a kao što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

14. Prema odredbi čl. 93. st. 1. ZZK-a Zemljišnoknjižni sud pokreće postupak samo na prijedlog stranaka ili nadležnoga tijela, osim kad je zakonom što drugo određeno. Odredbom čl. 97. ZZK-a propisano je da se prijedlog za upis podnosi u pisanom obliku neposredno ili putem pošte kao i elektroničkim putem uz napredni elektronički potpis, s time da je zemljišnoknjižni sud dužan zaprimiti svaki prijedlog bez obzira je li prikladan da se po njemu provede upis. Prijedlog za upis treba sadržavati oznaku zemljišnoknjižnog suda kojemu se prijedlog podnosi, ime i prezime, adresu i osobni identifikacijski broj osobe u čiju korist se treba provesti upis, kao i ime i prezime, adresu i osobni identifikacijski broj osobe protiv koje se upis provodi, i osoba koje će trebati obavijestiti o rješenju, te broj zemljišnoknjižnoga uloška i oznaku čestica upisanih u zemljišnoknjižni uložak u kojem bi se upis trebao provesti (čl. 99. st. 1. ZZK-a). Iz prijedloga za upis treba biti vidljivo koje bi se pravo tim upisom steklo, ograničilo, opteretilo ili ukinulo, a ako se predlaže upis zabilježbe, osobni odnos ili pravna činjenica čiji se upis zahtijeva. Ako je prijedlog upravljen na stjecanje knjižnog prava samo na plodovima zemljišta, to u prijedlogu za upis mora biti izrijekom navedeno (čl. 99. st. 4. ZZK-a).

15. Prema odredbi čl. 84.a ZZK-a kad stranka koja je pred sudom ili upravnim tijelom pokrenula postupak u kojem bi se mogao odrediti upis za koji se ne može upisati zabilježba spora, na temelju tog podneska s potvrdom da je predan sudu ili upravnom tijelu na rješavanje, zemljišnoknjižni sud dopustit će zabilježbu pokretanja tog postupka.

16. Slijedom navedenog, pravila zemljišnoknjižnog prava jasno reguliraju način postupanja suda u zemljišnoknjižnim stvarima, odnosno tko i na koji način pokreće postupak, što čini sadržaj prijedloga za upis, kao i koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se dopustila zabilježba pokretanja postupka.

17. Nesporno je da je tužitelj 9. listopada 2014. predao Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku (samo) prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji nije sadržavao potvrdu da je taj podnesak predan (ovršnom) sudu na rješavanje. Nesporno je i da uz navedeni prijedlog tužitelj nije dostavio prijedlog za upis s propisanim sadržajem, slijedom čega je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku, pravilno ocijenivši da nije ovlašten postupati po takvom dostavljenom prijedlogu, predmet dostavio Ovršnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku.

18. Nadalje, nije bilo nezakonitog i nepravilnog postupanja ni ovršnog odjela koji je, utvrdivši da prijedlog nije uredan u smislu odredbe čl. 39. st. 1. OZ-a jer ne sadrži osobne identifikacijske brojeve stranaka, ponajprije dopisom zahtijevao dostavu tih podataka od Porezne uprave u smislu odredbe čl. 39. st. 4. OZ-a. Nakon što su ti podaci dostavljeni, 17. ožujka 2015. doneseno je rješenje o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koje je dostavljeno zemljišnoknjižnom odjelu 24. ožujka 2015. koji je upisao plombu Z-1604/2015. Iz ovakvog slijeda radnji proizlazi da je i ovršni odjel postupao pravilno, odnosno u vremenski razumnim rokovima poduzimao radnje u postupku, pa je neosnovan žalbeni navod tužitelja kojim upire da se ovršni sud nije pridržavao načela hitnosti u postupanju propisanim odredbom čl. 13. OZ-a.

19. Sagledavajući cjelokupno postupanje Općinskog suda u Dubrovniku (ovršnog i zemljišnoknjižnog odjela), ocjena je ovog suda da u njemu nije bilo nezakonitog ni nepravilnog postupanja, odnosno Općinski sud u Dubrovniku je u cijelosti postupao sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama zemljišnoknjižnog i ovršnog prava i to u prihvatljivom vremenskom razdoblju. Upravo zbog navedenog, u postupanju Općinskog suda u Dubrovniku nema štetne radnje kao jedne od pretpostavki koje kumulativno moraju biti ispunjene, posljedično čemu ne postoji ni odgovornost tuženika za naknadu štete sukladno odredbi čl. 105. ZS-a.

20. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

21. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.

Zagreb, 11. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić

Broj zapisa: 9-30867-79ca4

Kontrolni broj: 0751f-7ec02-c2fdd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mario Vukelić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.