Poslovni broj: Usž-2916/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. R. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik K. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu „L. & partneri“ d.o.o., u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3267/2023-12 od 2. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3267/2023-12 od 2. svibnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/21-01/505, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., KLASA: UP/I-471-02/21-01/15, URBROJ: 513-07-19/21-11 od 12. listopada 2021. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., KLASA: UP/I-471-02/21-01/15, URBROJ: 513-07-19/21-11 od 12. listopada 2021. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 98.356,23 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom u žalbi navodi da je i glede nekretnine i glede plovila obavljao gospodarsku djelatnost. Glede nekretnine navodi da ju godinama iznajmljuje trećim osobama (svojim radnicima) i da fakturira sva noćenja, čime ostvaruje prihod i na njega plaća porez. Smatra da bi svako daljnje oglašavanje, dodatno ulaganje u promidžbu, zapošljavanje više ljudi koji bi se bavili administriranjem noćenja i gostiju imalo za cilj povećanje prihoda, ali ni na koji način nije presudno za dokazivanje obavljanja gospodarske djelatnosti. Ističe da se njegova namjera obavljanja gospodarske djelatnosti ogleda u činjenici da je vila registrirana kao ugostiteljski objekt. Glede plovila navodi da činjenica što isto nije prijavio u sustav eCrew i eVisitor nikako za posljedicu ne može imati odsutnost gospodarske djelatnosti, već eventualno njegovu odgovornost za propust u smislu propisa kojima je regulirana obveza takve prijave. Ističe da ako se vidi namjera ponavljanja djelatnosti tada već jednokratna radnja može značiti početak obavljanja gospodarske djelatnosti. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi upravnu stvar uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden postupak poreznog nadzora obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. Poreznim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio registriran za kupnju i prodaju vlastitih nekretnina, da nije imao zaposlenih radnika i da je odbio pretporez po ulaznim računima i primljenim isporukama dobara i usluga za radove na dogradnji, rekonstrukciji i održavanju stambene zgrade „V. T.“ te za nabavu i opremanje plovila marke Jeanneau. U odnosu na predmetnu nekretninu, uvidom u račune Č. d.o.o. za „V. T.“ utvrđeno je da se isti odnose na stambeni prostor, računi za struju da se odnose na kategoriju kućanstvo, a komunalna naknada da se plaća za stambeni prostor te da tužitelj ne oglašava pružanje usluga smještaja niti na neki drugi način vrši promidžbu svoje djelatnosti na tržištu. U odnosu na predmetno plovilo utvrđeno je da tužitelj ne oglašava pružanje usluga smještaja te da samo plovilo nije evidentirano niti u sustavu eCrew niti u sustavu eVistor.
8. Prvostupanjski sud održao je 24. travnja 2024. raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. – dalje: OPZ) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik.
10. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16. – dalje: ZPDV) propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.
11. Odredbom članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16.,
porezni obveznici koji
1/17., 41/17., 128/17. – dalje: Pravilnik o PDV) propisano je da obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti.
12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citirane odredbe, a uzimajući u obzir činjenice da je iz dostavljenih računa razvidno da se glede „V. T.“ radi o stambenom objektu, kojem je svrha stanovanje, a ne poduzetništvo, da tužitelj nema zaposlenih radnika i da nije oglašavao pružanje usluga smještaja niti na bilo koji drugi način vršio promidžbu predmetne nekretnine i predmetnog plovila, utvrdio da isporuke nisu obavljene, odnosno isporučene u cilju obavljanja gospodarske djelatnosti. Pravilno je prvostupanjski sud pritom ocijenio da nije životno niti logično da u nadziranom razdoblju tužitelj nije ostvario prihod po osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti od trećih (nepovezanih) osoba. Ovaj Sud ističe da za ostvarenje prava na odbitak pretporeza nije dovoljno samo to da porezni obveznik registrira društvo za obavljanje gospodarske djelatnosti, već je potrebno da vjerodostojnom dokumentacijom dokaže obavljanje gospodarske djelatnosti, što tužitelj nije dokazao.
13. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 11. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš, v.r.
