Poslovni broj: Usž-4266/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda, Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. P., iz S., koju zastupa Ž. L., odvjetnik S., protiv tuženika Državnoodvjedničkog vijeća Republike Hrvatske, Z., radi zahtjeva za obnovu stegovnog postupka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-956/2022-6 od 23. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužiteljice se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI- 956/2022-6 od 23. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenje Državnoodvjetničkog vijeća Republike Hrvatske, broj DOVO- 10/2001 od 22. ožujka 2022 godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika, broj DOVO-10/2001 od 22. ožujka 2022. odbačen je kao nedopušten zahtjev tužiteljice za obnovu stegovnog postupka.
3. Prvostupanjsku presudu tužiteljica pobija žalbom u cijelosti i predlaže Sudu da presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da presudu ukine. U žalbi navodi, u bitnom, da se sud pogrešno poziva na tada važeći zakon o Državnom odvjetništvu prema kojem je pravna zaštita bila omogućena samo u upravnom sporu, budući da je trebalo primijeniti Zakon o općem upravnom postupku. Smatra da je stegovni postupak protiv tužiteljice vođen odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku, pa je trebalo primijeniti tadašnji ZKP koji je u članku 422. stavku 1. točki 3. predviđao obnovu postupka. Smatra također da je stav suda vezan uz tumačenje članka 115. Zakona o državnom odvjetništvu protivan sam sebi i tom Zakonu, jer tim Zakonom nije određeno da se u stegovnom postupku ne primjenjuju odredbe ZKP-a o obnovi postupka. Predlaže Sudu da presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno da presudu ukine.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Prije svega valja napomenuti tužiteljici da se upravni spor vodi prema Zakonu o upravnim sporovima čije odredbe ne omogućuju sudu niti preinačenje niti ukidanje prvostupanjske presude.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
8. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
9. Tužiteljica je zahtjevom podnijetom Državnoodvjetničkom vijeću zatražila obnovu stegovnog postupka okončanog odlukom DOVO-10/01 od 9. prosinca 2002. godine kojom je proglašena krivom za stegovno djelo zlouporabe i prekoračenja službene ovlasti, te joj je izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti. Protiv te odluke tužiteljica je pokrenula upravni spor u kojem je donesena odbijajuća presuda broj: Us-7984/2004-3 od 3. studenog 2004. godine, a Ustavni sud je odbio tužiteljičinu ustavnu tužbu.
10. Zahtjev za obnovu stegovnog postupka tužiteljica je utemeljila na činjenici da je u kaznenom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku, broj:
K-60/03 od 28. studenog 2003., vođenom zbog kaznenog djela zloupotrebe položaja i ovlasti, oslobođena krivnje.
11. Tuženik je pozivom na članak 114. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" 51/2001.) odbacio tužiteljičin zahtjev kao nedopušten uz obrazloženje da obnova postupka kao izvanredni pravni lijek nije moguća u stegovnom postupku. Tuženik se u osporenom rješenju pozvao i na razlog na kojem je tužiteljica utemeljila svoj zahtjev, navodeći da je stegovna odgovornost bitno šira od kaznene odgovornosti, o čemu se odredio i Ustavni sud u odluci broj: U-III-2601/2004 od 23. studenog 2006. povodom tužiteljičine ustavne tužbe.
12. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika sud je na temelju dokumentacije u spisu predmeta i podnesaka/očitovanja stranaka utvrdio da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.
13. Sud je prihvatio stajalište tuženika te je "imajući u vidu citiranu odredbu članka 114. Zakona o državnom odvjetništvu, kojom je propisan put pravne zaštite protiv oduke o stegovnoj odgovornosti, a to je upravni spor, dok odredbama tada važećeg Zakona o državnom odvjetništvu nije bila propisana mogućnost podnošenja izvanrednog pravnog lijeka – obnove postupka, pravilno i zakonito odbacio zahtjev tužiteljice".
14. Odredbom članka 114. tada važećeg Zakona o državnom odvjetništvu protiv odluke o stegovnoj odgovornosti stranke može se pokrenuti upravni spor.
14.1. Prema članku 115. stavku 1. istog Zakona, stegovni postupak provodi se odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
15. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, prema ocjeni ovog Suda pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da odredba članka 115. Zakona o državnom odvjetništvu ne propisuje da se Zakon o kaznenom postupku primjenjuje i u odnosu na izvanredne pravne lijekove, kao što je obnova postupka, pa je pravilno utvrđeno da nema osnove za obnovu stegovnog postupka primjenom Zakona o kaznenom postupku.
16. Prema ocjeni ovoga Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede postupka jer je sud svoju presudu obrazložio na valjan i razložan način, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
17. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. rujna 2024.
Predsjednica vijeća
Lidija Rostaš, v.r.
