Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-396/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Antuna Dominka, kao predsjednika vijeća, suca mr. sc. Alena Goluba, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Vesne Šuflaj Šestak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZMO, Z., OIB …, protiv I. tuženika H. I. d.o.o., Z., OIB …, II. tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB …, i III. tuženika H. P. p. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8595/2021-19 od 5. travnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8595/2021-19 od 5. travnja 2024.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom, presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženicima I. H. I. d.o.o., Z., OIB …, II. H. C. d.o.o., Z., OIB…, i III. HŽ P. p. d.o.o., Z., da solidarno plate tužitelju HZMO, Z., iznos od 9.198,66 eur uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.”

II. Nalaže se tužitelju HZMO, OIB …, da II. tuženiku HŽ C. d.o.o., OIB …, naknadi parnični trošak u iznosu od 400,00 eur sa zateznom kamatom od 5. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2.Protiv ove presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači "u korist tužitelja", a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Suprotno žalbenim navodima, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud izložio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno zbog kojih je utvrđeno da regresni zahtjev tužitelja prema tuženicima s osnova isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, nije osnovan.

7. Naime, prema razlozima pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je 29. listopada 2006., osiguranik tužitelja I. K. doživio ozljedu na radu kao radnik pravnog prednika tuženika H.-H. ž. d.o.o., na radnom mjestu KV manevriste tijekom redovitog rada na pripremi vlakova kada se je prilikom ulaska u prostor između vagona poskliznuo i pao, uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljeda te je ostvario prvo na invalidsku mirovinu prema rješenju tužitelja od 20. listopada 2008.

8. Osim toga, iz iskaza ovdje svjedoka I. K. također proizlazi kako je do štetnog događaja, odnosno ozljeđivanja na radnom mjestu, došlo kada je radio kod pravnog prednika tuženika na radnom mjestu manevriste te se je uslijed mraza i skliskih željezničkih pragova i šina poskliznuo i pao, a u trenutku pada nosio je zaštitnu odjeću i obuću, odnosno radničke cipele, kacigu i rukavice, dok iz prijave o ozljedi na radu koja je priložena prvostupanjskom spisu predmeta također proizlazi kako je osiguranik tužitelja I. K. 29. listopada 2006. pretrpio ozljedu na radu kada je kao KV manevrista za vrijeme redovitog rada na kolosijeku prijemne skupine pao u istoj ravnini zbog klizavog željezničkog praga.

9. Ovako utvrđeno činjenično stanje, kako je prethodno u bitnom izloženo prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer isto proizlazi iz iskaza svjedoka I. K. te rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 20. listopada 2008., kao i iz naznačene prijave o ozljedi na radu koji su priloženi prvostupanjskom spisu predmeta.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka, u svrhu dokaza izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sigurnosti i zaštite na radu dipl. ing. M. S. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-855/2019, koji je vođen između istih stranaka parničnog postupa te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je do ozljeđivanja tužiteljevog osiguranika I. K. došlo zbog parada u istoj ravnini prilikom obavljanja poslova i radnih zadataka KV manevrsita, ali da točan razlog, odnosno splet okolnosti koji je u kritičnom trenutku prouzročio pad i ozljeđivanje radnika, nije moguće odrediti.

11. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl.ing. M. S. predmetni štetni događaj, odnosno pad radnika nije se mogao izbjeći niti uz potpunu primjenu pravila i mjera zaštite na radu, a s obzirom da poslovi manevriste traže precizan i često zahtijevan rad u relativno skučenom prostoru između odbojnika ili ispod vagona, a osobito noću u uvjetima smanjenje vidljivosti vjerojatnost spoticanja i pada po inače neravnoj podlozi, kao što su pragovi, šine i ostali pružni elementi je vrlo velika.

12. S obzirom na iskaz svjedoka I. K. te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.ing. M. S., prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tužitelj primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu članka 7. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a, nije ničime dokazao uzročno-posljedičnu vezu između eventualno neprovedenih mjera zaštite na radu kod pravnog prednika tuženika i nastale štete, odnosno ozljede na radu. Stoga, u navedenom dijelu nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg tužitelj neosnovano ističe u podnesenoj žalbi, jer iz obrazloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. M. S. ne proizlazi koje bi to mjere zaštite na radu poslodavac osiguranika tužitelja I. K. propustio poduzeti, a koje bi bile u uzročno-posljedičnoj vezi s zadobivenom ozljedom na radu. U tom smislu, valja reći kako prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, poslodavac u provođenju mjera zaštite na radu nije dužan uklanjati led, mraz ili kišu sa željezničkih pragova ili šina prije početka rada manevriste na takvom prostoru, jer to ne proizlazi niti iz jednog propisa, a niti prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl.ing. M. S., ali niti iz izvedenih dokaza u granicama dokaznih prijedloga stranaka, ne proizlazi utvrđenje o tome je li poslodavac osiguranika tužitelja tretirao mraz ili poledicu na željezničkim pragovima i šinama solju za otapanje leda, pa niti u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi iz žalbe tuženika o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju da poslodavac osiguranika tuženika nije poduzeo mjere zaštite na radu koje se sastoje u uklanjanju leda ili tretiranja solju radnog prostora osiguranika tužitelja između odbojnika vagona.

13. S druge strane, teret dokaza da je za tužitelja šteta nastala upravo zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, je na tužitelju, u smislu članka 7. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a, ali niti iz iskaza svjedoka I. K., ni iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl.ing. M. S., ne proizlazi da poslodavac nije poduzeo propisane mjere zaštite na radu, ali tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanje je li poslodavac osiguranika tuženika propustio poduzeti određene mjere zaštite na radu prilikom ozljeđivanja osiguranika tužitelja. Stoga, suprotno žalbenim navodima iz žalbe tužitelja nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz prethodno izloženih razloga.

14. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz žalbe tužitelja nije osnovan jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 161. i članka 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93715, 120/16, 18/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO). Naime, prema odredbi članka 161. stavka 1. ZOMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

15. Prema odredbi članka 162. stavka 1. ZOMO, Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Za štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (članak 162. stavak 3. ZOMO).

16. Nadalje, sagledavajući obveze poslodavca u pogledu zaštite na radu prema odredbi članka 8. stavka 1. do 3. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09), ocjena je ovoga suda kako iz izvedenih dokaza primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu članka 7. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a, tužitelj nije ničime dokazao uzročno-posljedičnu vezu između eventualno neprovedenih mjera zaštite na radu kod pravnog prednika tuženika i nastale štete, odnosno ozljede na radu budući nije dokazao koja konkretno propisana, ugovorena ili priznata pravila zaštite na radu ili mjere i upute poslodavac osiguranika tužitelja je propustio primijeniti, a morao ih je primijeniti, a koja bi spriječila predmetnu ozljedu na radu osiguranika tužitelja.

17. Iz izloženih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su osnovani žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u žalbi, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

18. Pri tome, valja reći kako u konkretnom predmetu nema mjesta primjeni odredaba Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radnje opreme (Narodne novine br. 21/2008), jer navedeni Pravilnik nije bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, odnosno ozljeđivanja tužitelja I. K. do kojeg je došlo 29. listopada 2006.

19. Iz izloženih razloga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, kako je presuđeno u izreci.

20. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 11. rujna  2024.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko,v.r.