Poslovni broj: Usž-608/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UĐ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GT TRADE d.o.o. Split, Spinčićeva 2D, kojeg zastupa opunomoćenik Boran Gošek, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 100, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1147/2022-28 od 29. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1147/2022-28 od 29. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-03/22- 01/379, urbroj: 338-01-06-05-22-02 od 13. rujna 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe u Slavonski Brod, klasa: UP/I-502-03/20-02/94, urbroj: 338-12-02-22-40 od 25. ožujka 2022. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke tužitelju, zaposlenom kod poslodavca GT TRADE d.o.o. Split, dijagnoza šifre prema MKB-10: S 62.5, priznata je ozljeda na radu zadobivena u događaju od 28. veljače 2020., te su mu u vezi navedene dijagnoze priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Točkom IV. izreke presude tuženiku i zainteresiranoj osobi naloženo je solidarno naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.330,00 eura/32.624,38 kn u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen. Ujedno je odlučeno da, ako u navedenom roku tuženik i zainteresirana osoba ne nadoknade troškove spora, da tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate pobliže navedene na način u toj točki presude. Točkom V. izreke presude odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod od 25. ožujka 2022. kojim tužitelju ozljeda nastala 28. veljače 2020. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca GT TRADE d.o.o. Split, šifra prema MKB10: S 62.5 nije priznata kao ozljeda na radu, te mu u vezi navedene ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv točaka I. do III., te dijela točke IV. izreke presude kojom je naloženo da on i zainteresirana osoba solidarno nadoknade tužitelju trošak upravnog spora. Citira odredbe članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje: Zakon), članke 36., 37.i 39. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj: 75/14. – 2/22.), i članke 25., 27., 44. stavak 1., te 68. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/14. – 96/18.), te smatra da je pogrešno u sporu utvrđeno da se kod tužitelja radi o ozljedi na radu. Ističe da je tužitelj, koji je osposobljen za rad na siguran način na ručnom mješaču betona, unatoč tome što ručni mješač nije imao jednu ručku, primio okretni dio /radni dio stroja (uključen ručni mješač), te ozlijedio palac lijeve ruke. Navodi da na taj način nije obavljao poslove s dužnom pažnjom, te je postupio protivno članku 68. Zakona o zaštiti na radu. Ističe da ne spori okolnost koja se odnosi na nedostatak ručke na mješalici, no smatra da sama ta činjenica nije dostatna da bi time bili ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu. S obzirom da je tužitelj duže vrijeme radio na predmetnom stroju i bio upoznat s okolnostima vezanim za radni proces, nakon što je obavijestio neposrednog rukovoditelja, nastavio je s radom, te zaključuje da je morao biti svjestan da se izlaže mogućnosti nastanka štetnog događaja. Smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 67. stavka 1. Zakona, te da se radi o skrivljenom, nesavjesnom odnosno neodgovornom ponašanju tužitelja na radnom mjestu. Drži da određeni propusti poslodavca nisu dovoljni za priznanje ozljede na radu. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu u odnosu na točke I. do III. izreke i dijela točke IV. izreke kojom mu je zajedno sa zainteresiranom osobom naloženo solidarno plaćanje troška, te da Sud riješi predmetnu upravnu stvar na način da odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba, poslodavac tužitelja, podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud nije izveo dokaze sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91 do 80/22), iz kojeg razloga je presuda kontradiktorna i nerazumljiva, te protivna sadržaju izjava i navodima zapisnika koji prileži spisu. Ističe da je sud poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te da je pritom potpuno zanemario, tj. propustio ocijeniti ostale dokaze koji prileže spisu. Navodi da se ručka koja je bila sastavni dio alata, nalazila na gradilištu i bila raspoloživa, te da ju je tužitelj bio dužan i ovlašten montirati. Ističe da je tužitelj bio upoznat da ni u kojim okolnostima ne smije držati ili pridržavati se za pokretni dio stroja, te postupanje protivno tome da dokazuje da je do ozljede došlo uslijed vlastite nepažnje tužitelja, odnosno skrivljenim, nesavjesnim ili njegovim neodgovornim ponašanjem na radnom mjestu. Ističe da je tužitelj naknadnom izjavom obavijestio nadređenog da je ručni mješač neispravan, ali je unatoč tome nastavio s radom. Prigovara i da je neosnovano naloženo plaćanje troškova upravnog spora, jer on ne može biti stranka koja je izgubila spor u smislu članka 79. stavka 4. ZUS-a. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška, uvećano za trošak sastava žalbe za koji potražuje iznos od 1.562,50 eura.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Člankom 67. točkom 1. Zakona propisano je, između ostalog, da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu.

8. Člankom 68. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti u radu.

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 28. veljače 2020. ozlijedio palac lijeve ruke prilikom obavljanja poslova pomoćnog radnika u građevini, kada je ručnim mješačem betona BOSH GRW 11 E izrađivao betonsku masu.

10. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u postupku nakon presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-525/2021-11 od 29. prosinca 2021. kojom je poništeno ranije rješenja tuženika od 23. ožujka 2021. i prvostupanjskog tijela od 23. listopada 2020., te je predmet vraćen radi upotpunjavanja dokaznog postupka, jer činjenično stanje nije bilo u postupnosti i pravilno utvrđeno U ponovnom postupku trebalo je utvrditi ispravnost ručnog mješača betona, te pravilnost korištenja tog alata i eventualno provesti vještačenje po vještaku zaštite na radu, imajući u vidu da nije dokazano da je tužitelj izvodio radnu operaciju na način protivan pravilima zaštite na radu.

11. U postupku nakon navedene presude pribavljeno je očitovanje zainteresirane osobe od 21. veljače 2022. iz kojeg proizlazi da je stroj bio ispravan, te da je tužitelj, koji je bio osposobljen za rad na siguran način, umjesto za prihvatno mjesto lijevom rukom primio okretni dio alata. Imajući u vidu navedeno očitovanje, te ostale dokaze, tuženik je zaključio da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 68. Zakona o zaštiti na radu, jer poslove nije obavljao s dužnom pažnjom te nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, s obzirom da je alat držao za okretni dio, a ne za stabilni dio ručnog mješača betona koji se ne rotira.

12. Imajući u vidu kontradiktorne izjave zainteresirane osobe i tužitelja, te ostalih svjedoka saslušanih u upravnom postupku, te da je ostalo sporno je li postupanje tužitelja, koji je postupao po nalogu poslodavca, bilo u skladu s pravilima zaštite na radu, sud je odredio provođenje dokaza sudskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. Mariu Bošnjaku, dipl. ing. sig. za područje zaštite na radu.

13. Sudski vještak je konstatirao da se tužitelj koji je bio zaposlen na poslovima pomoćnog radnika u građevini kod zainteresirane osobe ozlijedio prilikom izrade betonske mase ručnim mješačem betona BOSH GRW 11E, koji u trenutku nastanka ozljede nije imao pomoćnu ručku. Naglasio je da je pomoćna ručka (drška) sastavni dio stroja i njezina primjena je obvezna, što proizlazi iz originalnih uputa proizvođača. Pritom je upravo pomoćna ručka od posebnog značaja da se spriječi gubitak kontrole nad radom uređaja, te je dostavljen i slikovni prikaz i pozicije uređaja, s uputom za rukovanje. Navodi da navedena električna miješalica spada u kategoriju ručnih mehaniziranih alata koje nije potrebno pregledavati u skladu s člankom 3. stavkom 2. Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme ("Narodne novine", broj: 16/16., 120/22.), pa da poslodavac nije dužan imati zapisnik o pregledavanju te miješalice. Ističe da je tužitelj osposobljen za radove pomoćnog radnika u građevini – sklapanje, montaža i demontaža skele, pomoćni poslovi tesarima i armiračima, pomoćni poslovi, utovara i istovara strojeva i alata, razvlačenje folije i geotekstilne membrane, no da nije osposobljen za poslove rukovanja ručnim mehaniziranim alatima, kao ni za poslove za koje je potrebno upotrebljavati električnu ručnu miješalicu. Naveo je da je prema uputama proizvođača obvezna uporaba pomoćne ručke (drške) te da je poslodavac prema članku 41. stavku 3. Zakona o zaštiti na radu, bio obvezan osigurati da sredstvo rada (električna ručna mješalica) koje je u uporabi u svakom trenutku bude sigurno, prilagođeno za rad i ispravnom stanju te da se koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da za vrijeme rada ne ugrožava radnika. Zaključio je da je osnovni razlog ozljeđivanja tužitelja neispravnost električnog ručnog miksera (u smislu nedostatka ručke).

14. Prvostupanjski je sud poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, za kojeg je ocijenio da je potpun i uvjerljiv, te utemeljen na raspoloživoj dokumentaciji i prema stručnom znanju u domeni zaštite na radu, te da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno u upravnom postupku. Stoga je poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje tuženika, te tužitelju priznao ozljedu na radu u skladu s odredbom članka 66. Zakona utvrdivši da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 67. točke 1. Zakona jer se ne radi o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju tužitelja na radnom mjestu.

15. Naime, s obzirom da tužitelj nije bio osposobljen za rad na električnoj ručnoj mješalici, kao i da poslodavac nije osigurao sigurno sredstvo rada u skladu s člankom 41. stavkom 3. Zakona o zaštiti na radu, ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud poklonio vjeru nalazu sudskog vještaka, te je sam riješio upravnu stvar na način da je tužitelju priznao ozljedu na radu.

16. S obzirom na navedeno, te kako prema članku 33. stavku 3. ZUS-a žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari, sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka.

17. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio obvezu tuženiku i zainteresiranoj osobi da tužitelju solidarno naknadi troškove upravnog spora sukladno odredbama ZUS-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Zainteresirana osoba, poslodavac tužitelja, u predmetnoj stvari priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, ima pravni interes sudjelovati u predmetnom upravnom sporu a kako je kao i tuženik izgubio spor, osnovano je prvostupanjski sud odredio da solidarno s tuženikom naknadi opravdane troškove upravnog spora tužitelju.

18. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska