REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5354/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. G. D., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. G. D. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 13. veljače 2023., broj: 17. Pp- 3431/2022, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba okr. G. D., preinačuje se prvostupanjska presuda na načina da se izriče:
Na temelju članka 182. t 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 18/118. i 114/22.) okr. G. D. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi :
29. lipnja 2021. u 8:00 sati u Z., V. cesta kbr.xx, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu bivše supruge I. D. D. jer joj nije vratio na njenu kućnu adresu njihove kćerke mlt. L. D. (rođ. 2009.) i mlt L. D. (rođ.2012.), koje su kod njega provele vikend, a što je bio dužan učiniti prema odluci Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 145-P-Ob-719/20, već ih je ostavio kod sebe navodeći da im je liječnik odredio samoizolaciju, a čime je uznemirio i povrijedio dostojanstvo bivše supruge I. D. D.,
- dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu bivše supruge
- čime bi počinio nasilje u obitelji iz čl. 10. t. 3. i prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
II. Na temelju čl. 140. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 13. veljače 2023., broj: 17. Pp-3431/2022 proglašen je krivim okr. G. D. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna 300,00 eura/2.260,35 kuna, koju je dužan platiti u roku jednog mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 60,00 eura/452,07 kuna.
2. Protiv te presude okr. G. D. je po braniteljici odvjetnici E. K. podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi optužbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je okr. G. D. proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude (a jednako i u optužbi), po propisu nije prekršaj.
5. Žalbom se, u bitnom, ističe da sud u obrazloženju presude navodi kako je okrivljenik počinio psihičko nasilje prema bivšoj supruzi iz razloga što je odluku da djeca ostanu kod njega donio samostalno, bez prethodnog dogovora sa bivšom suprugom. Po mišljenju žalbe ovo obrazloženje suda pogrešno je i u suprotnosti samo sebi, budući da sud istovremeno navodi da se okrivljenik i bivša supruga ne mogu sami, bez upiranja državnog sustava, dogovoriti oko skrbi nad djecom. Žalbom okrivljenik ističe da je dostavio dokumentaciju iz koje jasno proizlazi da je u konkretnoj situaciji postupao prema tada važećim propisima za ponašanje i postupanje u slučaju kontakta s osobom oboljelom od COVID-a, a u spisu je i dokumentacija koju je uputio oštećenici, kojom ju je obavijestio o svim relevantnim činjenicama, dakle i u tom pogledu postupao je ispravno. Nadalje, okrivljenik smatra da ničim nije dokazano da je ostvareno biće prekršaja koji mu se stavlja na teret, odnosno da je svojim postupanjem „uznemirio i povrijedio dostojanstvo bivše supruge“, budući da iz iskaza same svjedokinje proizlazi da se u vrijeme kada su djeca bila u samoizolaciji kod oca čula s djecom telefonom, potvrdile su da su dobro, a preko curica se nije raspitivala je li uistinu sadašnja okrivljenikova supruga bila u to vrijeme bolesna, nije provjerila da li se okrivljenik povinuje uputama Stožera zdravstvene zaštite. Okrivljenik smatra da svjedokinja nije bila uznemirena niti joj je bilo povrijeđeno dostojanstvo, nego je jednostavno smatrala da je ona kao majka značajnija u svojoj roditeljskoj ulozi od okrivljenika kao oca. Iz svega navedenog okrivljenik smatra da nije ostvario biće prekršaja koje mu se stavlja na teret.
6. U pravu je okrivljenik da djelo za koje je proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.
7. Okrivljenik je proglašen krivim da nije postupio prema odluci Općinskog prekršajnog suda i vratio na kućnu adresu bivše supruge mlt. kćeri, već ih je ostavio kod sebe navodeći da im je liječnik odredio samoizolaciju, čime je uznemirio i povrijedio dostojanstvo bivše supruge.
8. Čl. 207. Prekršajnog zakona je propisano:
„Drugostupanjski će sud, prihvaćajući žalbu presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako utvrđeno činjenično stanje iz izreke prvostupanjske presude prihvati pravilnim i potpuno utvrđenim i da se s obzirom na to utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda......“
8.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je nesporno da okrivljenik nije postupio sukladno sudskoj odluci, odnosno djecu nije vratio u određeno vrijeme majci iz razloga što je njegova tadašnja supruga imala simptome COVID-a, pa je po preporuci liječnika odlučio da djeca ostanu kod njega u samoizolaciji do testiranja njegove supruge i dobivanja rezultata, a takvo činjenično stanje proizlazi iz obrane okrivljenika, iskaza I. D. D. i izvedenih materijalnih dokaza.
8.2. Spisu predmeta prileži ispis e-maila G. D. od 28. lipnja 2021. kojim obavještava bivšu suprugu da su svi u samoizolaciji jer njegova supruga ima simptome COVID-a te je u prilogu proslijedio liječničku potvrdu prema kojoj je kod supruge okrivljenika vidljiva aktivna bolest zbog koje se nalaže mjera samoizolacije do 3. srpnja 2021. ili do rezultata PCR testa na koji se pacijentica upućuje te se nalaže samoizolacija, između ostalih i za mlt. L. i L. D. (sve detaljno navedeno u t. 9. obrazloženja pobijane presude). Iz preporuka HZJZ-a od 25. lipnja 2021. (list 92 spisa) proizlazi da se svi bliski kontakti oboljelog od bolesti COVID-19 upućuju u samoizolaciju u trajanju 10 dana od zadnjeg bliskog kontakta sa zaraženom osobom.
8.3. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski je sud, u smislu čl. 207. Prekršajnog zakona činjenično stanje utvrđeno izrekom prvostupanjske presude „nije vratio njihove kćeri……….a što je bio dužan učiniti prema odluci……..navodeći da im je liječnik odredio samoizolaciju“ prihvatio pravilnim i potpuno utvrđenim.
9. Čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji, te je u smislu t. 3. navedenog članka nasilje u obitelji „psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost“. U smislu navedene zakonske odredbe psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom.
9.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu gornje obrazloženje, okrivljenik svojim postupanjem nije ostvario psihičko nasilje u smislu čl.
10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Imajući u vidu da je u vrijeme počinjenja prekršaja vladala pandemija izazvana COVID-om 19, da je na snazi bila preporuka HZJZ-a od 25. lipnja 2021. o postupanju s oboljelima, bliskim kontaktima oboljelih i prekid izolacije i karantene, ovaj drugostupanjski sud smatra da je u nastaloj situaciji, kada je supruga okrivljenika imala simptome COVID-a, birajući između obveze postupanja po pravomoćnoj sudskoj odluci o vraćanju djece i ne postupanja po toj odluci, ostavljajući djecu u izolaciji kod sebe po preporuci liječnika, takvo postupanje okrivljenika bilo opravdano. Pri tome svakako treba imati u vidu da je okrivljenik bivšu suprugu o svemu pravovremeno obavijestio i za svoje navode dostavio joj dokaz, te je i naknadno obavijestio o razvoju bolesti njegove supruge.
9.2. Iz navedenih razloga i po ocjeni ovog suda, svojim postupanjem okrivljenik nije ostvario postupanje opisano u čl.10. t. 3. Prekršajnog zakona kažnjivo kao prekršaj čl. 22. st. 1. istog Zakona, odnosno psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, budući da je njegovo ne postupanje po pravomoćnoj sudskoj odluci u nastaloj situaciji pandemije bilo opravdano.
10. Kako dakle, okrivljenik svojim postupanjem nije počinio psihičko nasilje u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj te je ovaj drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe okrivljenika preinačio pobijanu presudu i izrekao presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, dok je o troškovima prekršajnog postupka odlučeno sukladno odredbi čl. 140. Prekršajnog zakona.
11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. rujna 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.
