REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6826/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D. B. i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. D. B., podnijetoj po branitelju P. C., odvjetniku iz Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebi, poslovni broj: 84. Pp -13101/2021 od 19. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2024.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D. B. i prvostupanjska presuda se potvrđuje u odnosu na žalitelja.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 , 118/18 i 114/22 ) okr. D. B. se obvezuje naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. D. B. i okr. D. K. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci presude, te im je temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 eura (sto eura), svakom okrivljeniku.
2. Okr. su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura, svaki okrivljenik.
3. Protiv te presude okr. D. B. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da nisu počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka koji se ističu u žalbi i da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.
8. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnost u presudi i nedostatku razloga za odluku, te razloga koji se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno čl. 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njezino obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.
9. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja u kojem on ističe da se u pobijanoj presudi ne navodi i ne obrazlaže subjektivan odnos okrivljenika prema djelu, odnosno oblik krivnje, budući je odredbom čl. 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme prekršaja bio ubrojiv, koji je postupio iz nehaja, a bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što u konkretnom slučaju nije slučaj. Dakle, za prekršaj je dovoljan nehaj počinitelja i u tom dijelu nije nužno posebno obrazlagati odluku.
10. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
11. Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, valjano cijenio obrane okrivljenika, te iskaze saslušanih svjedoka N. G. i svjedoka H. K.. Jednako tako valjano su cijenjeni materijalni dokazi u predmetu spisa. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Mišljenje je i ovog Suda kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika prihvaća i ovaj Sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193.stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim. Dakle, prvostupanjski sud je na jasan, logičan i prihvatljiv način dao razloge zbog čega smatra da je žalitelj remetio javni red i mir na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, te je stoga neosnovan žalbeni navod žalitelja kako u presudi nisu dani razlozi na koji način je remećen javni red i mir, odnosno nije obrazlagana javnost mjesta. Isto nije bilo niti potrebno obrazlagati jer se događaj zbio na neograničenom otvorenom javnom mjestu (ulici), kod takvih javnih mjesta nije potrebno obrazlagati prisutnost javnosti jer se to samo po sebi podrazumijeva. Nadalje, netočno žalitelj ističe kako prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio razloge zbog kojih je odbio izvesti dokaz saslušanjem policijskih službenika, koji su proveli izvide. U presudi u t. 14. dani su jasni razlozi zbog čega se smatra da nije potrebno saslušati predložene policijske službenike, s kojim razlozima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
12. Nadalje, neosnovano je pozivanje okr. na institut nužne obrane. Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad (članka 18. stavak 2. Prekršajnog zakona). Nužnost obrane ocjenjuje se objektivno tako da se postavi pitanje kako bi postupila svaka razborita osoba u položaju napadnutog u vrijeme poduzimanja obrambene radnje. U konkretnom slučaju, okrivljenik je svojim ponašanjem jasno manifestirao volju za sukobom, u kojoj situaciji se ne može pozivati na nužnu obranu. Osim, toga jasne i valjane razloge zbog čega smatra da se ne radi o nužnoj obrani žalitelja dao je i prvostupanjski sud (str. 8. t. 18.) pobijane presude.
13. Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu.
14. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu ispod minimalno propisane za ovo djelo prekršaja, koja je i po ocjeni ovog Suda, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti, te svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i 32. Prekršajnog zakona.
15. Odluka o troškovima postupka valjano je odmjerena sukladno zakonu i trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika.
16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, te je stoga okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, uzimajući u obzir trajanje i duljinu postupka.
17. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 11. rujna 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.
