Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-740/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Đ. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Đ. P., odvjetniku iz R., protiv tuženika B. V. iz V., OIB: …, zastupanog po skrbnici R. V., a ona po punomoćniku F. L., odvjetniku iz O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 90/2024 od 8. srpnja 2024., u sjednici održanoj 11. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. Đ. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-90/2024 od 8. srpnja 2024. pod toč. II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku B. V. iz V., da tužitelju B. Đ. iz R., OIB: … isplati na ime naknade štete ukupni iznos od 8.003,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 6.888,31 eura teku od 03.08.2017. do 31.12.2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok na iznos od 1.114,87 eura teku od 08.07.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka

Error! No text of specified style in document. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do zatraženih 26.544,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.752,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 08. srpnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe), žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači.

2.1. U žalbi ističe da je u prethodnom postupku pod poslovnim brojem Pn-287/2017 presudom od 24. srpnja 2019., koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-194/2023 od 13. ožujka 2024., naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak obzirom na postotak uspjeha u sporu. Kako je u međuvremenu došlo do izmjene propisa glede troškova postupka, sud je u pobijanoj presudi dijametralno promijenio svoj stav tj. da je sada tužitelj taj koji razmjerno uspjehu mora naknaditi tuženiku trošak postupka pa je na taj način prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. U ovoj pravnoj stvari osnova nije bila sporna jer je sud vezan pravomoćnom kaznenom presudom. Tuženik je ipak istakao prigovor zastare te na taj način pokušao dokazati da je tužitelju prestalo pravo zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika za naknadom štete koja mu je prouzročena kaznenim djelom radi čega je bio prisiljen podnijeti izvanredni pravni lijek i tek je u revizijskom postupku taj prigovor utvrđen neutemeljenim. Ukazuje da je sud priznao tuženiku sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 1.872,00 eura i isto toliko za sastav odgovora na reviziju. Iako je u cijelosti uspio u revizijskom postupku to se radi o troškovima koji nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Stoga je sud propustio ocijeniti pravilan uspjeh tužitelja glede osnove i visine pa iz navedenog slijedi da je tužitelj uspio u sporu u postotku od 13 % i u tom postupku valja priznati parnični trošak, kao i trošak vještačenja koji se uvijek priznaje bez obzira na ishod spora. Radi toga da je tužitelju trebalo priznati sastav tužbe, zastupanja na tri ročišta, sve od po 1.872,00 eura, za jedno ročište u iznosu od 500,00 eura, za dva ročišta u iznosu od 936,00 eura svako i jedno ročište u iznosu od 468,00 eura, kao i sastav prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 1.872,00

Error! No text of specified style in document. eura i isto toliko za sastav revizije, što sveukupno iznosi 15.994,00 eura pa kad se uzme u obzir postotak uspjeha od 13 % tada se dobije iznos od 2.072,12 eura, kojem iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja od 398,16 eura koji se ima priznati u cijelosti tako da konačni zbroj iznosi 2.470,28 eura. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19 - dalje ZID ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud u tom dijelu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istog Zakona.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u štetnom događaju od 5. srpnja 2010. kada je tuženik ozlijedio tužitelja zadavši mu više reznih rana po rukama i glavi mačetom pa je zbog navedenog tuženik pravomoćno osuđen po presudi prvostupanjskog suda poslovni broj K-557/2010-129 od 17. prosinca 2015. zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona iz 1997. te je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

7. U odnosu na toč. II. izreke pobijane prvostupanjske presude kojom je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva prema podnesku od 8. svibnja 2024. (l. s. 269 i 270) preko dosuđenog iznosa od 8.003,18 eura do zatraženih 26.544,56 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama isti u žalbi navodi da mu je u tom dijelu dosuđen prenizak iznos imajući u vidu karakter tjelesnih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha te način stradavanja, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja, hospitalizacije, njegovu životnu dob i zanimanje, kao i da je u konkretnom slučaju stradao prilikom napada mačetom od strane pomahnitalog tuženika.

8. Suprotno takvim navodima tužitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u navedenom dijelu pravilno primijenio odredbe čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO)

9. Naime, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ž. C., kao i na temelju njegovog iskaza na ročištu od 11. travnja 2019. utvrdio da tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.871,39 eura jer je tužitelj imao bolove jakog intenziteta u

Error! No text of specified style in document. trajanju od 4 do 5 dana vezano za fazu višestrukih ozljeda te vremenski period iza teškog operativnog zahvata obavljenog isti dan kad se desila i predmetna nezgoda, kao i kraći period boravka u kućnoj njezi. Nadalje, bolovi srednjeg intenziteta da su mogli trajati ukupno 15 do 20 dana a vezani su sa ozljedama i operacijama, previjanjima i aktivnom mobilizacijom ozlijeđenih regija u sklopu kućnih vježbi te zbog funkcijskog opterećenja lijeve ruke. Bolovi slabog intenziteta da su se javljali unutar nešto dužeg vremenskog perioda vezano uz kasniju fazu te kućne vježbe i postupno progresivno opterećenje imobilizacije kod kontraktnog ramenog zgloba i šake, kao i zbog određenih neugodnosti tijekom liječenja (previjanje, skidanje šavova, injekcije, FTG obrada i slično) pa da su se isti mogli sumirati na vremenski period od cca 35 do 45 dana.

10. Što se tiče pretrpljenog straha prvostupanjski sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu do 1.990,84 eura jer je isti pretrpio primarni strah jačeg intenziteta s obzirom na specifične okolnosti nastanka ozljeda i spoznaju o istima što da je moglo trajati 1 sat dok je sekundarni strah jačeg intenziteta mogao potrajati 2-3 dana vezano uz spoznaju o težini ozljeda i potrebu izvođenja operativnog zahvata dok je sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao potrajati ukupno cca 10-12 dana kao neposredno produžena reakcija na traumu, doživljeni stres, zadobivene ozljede operativne zahvate i sl., a sekundarni strah slabijeg intenziteta (kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije) imao je prolongirani tijek trajanja vezan za način nastanka ozljede te je isti bio razlog traženja stručne pomoći tek 10 mjeseci po predmetnoj nezgodi i dodatnog liječenja za daljnja četiri mjeseca.

11. Glede povrede prava osobnosti po kriteriju smanjenja općih životnih aktivnosti za 16-18% (višestruke ozljede različitih lokacija primarno lokalizirane na lijevoj strani tijela) te uzimajući u obzir činjenicu da liječenje predmetnih ozljeda kod tužitelja u periodu od samo mjesec i po dana po štetnom događaju nije dostatno pa da se iskustveno i orijentacijski može govoriti o vjerojatno 30-40% manjim posljedicama prvostupanjski sud je tužitelju dosudio iznos pravične novčane nagrade u visini od 1.035,24 eura.

12. U odnosu na povredu prava osobnosti po kriteriju naruženja iz nalaza i mišljenja vještaka C. proizlazi da ožiljci predstavljaju osnovu za naruženje srednjeg stupnja uz napomenu da su promjene samo ponekad uočljive trećim osobama godišnje zbog odjeće pa je prvostupanjski sud uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja tužitelju dosudio pravičnu novčanu nagradu u iznosu od 1.990,84 eura.

13. S obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud, suprotno navodima tužitelja, uzeo u obzir sve pravno relevantne okolnosti to znači da je u navedenom dijelu pravilno primijenio odredbe čl. 1046. ZOO i čl. 1100. st. 1. i 2. istog Zakona kada je preko dosuđenog iznosa od 6.888,31 eura odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koja odluka prvostupanjskog suda je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-5.

Error! No text of specified style in document. 14. Konačno, tužitelj je na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege također zatražio naknadu štete te mu je prvostupanjski sud za istu dosudio iznos od 1.114,80 eura jer je iz nalaza i mišljenja vještaka C. utvrdio da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u periodu od prvih 4-5 tjedana i to nestručna pomoć kroz cca 2-3 sata dnevno za obuvanje, oblačenje, obavljanje toaleta, vožnju auta, određenih poslova u kućanstvu i sl., a nakon toga kroz period od 5-6 tjedana ta je pomoć reducirana na 1- 2 sata dnevno dok je povremena tuđa nestručna pomoć tužitelju bila potrebna kroz mjesec do mjesec i po dana i to 2 -3 sata tjedno za povremene teže i zahtjevnije aktivnosti u i oko kućanstva pa uzimajući u obzir prosječnu cijenu satnice osobe koje se bave pružanjem usluga pomoći u domaćinstvu u visini od 3,90 eura po satu prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio prethodno navedeni iznos.

15. Dakle, iz navedenog proizlazi da tužitelj svojih paušalnim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda u odnosu na odbijajući dio naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

16. Nadalje, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada ga je obvezao da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 25.752,44 eura.

17. Međutim, pritom tužitelji gubi iz vida činjenicu da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-287/2017-31 od 24. srpnja 2019., a koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-194/2023-7 od 13. ožujka 2024. (l. s. 262-267), tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa do 736.734,96 /97.781,53 eura, kao i da je pobijanom prvostupanjskom presudom u dijelu pod toč. II. izreke odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa od 8.003,18 eura do iznosa od 26.544,56 eura.

18. Dakle, prema toč. I. izreke prvostupanjske presude od 8. srpnja 2024. koja je u tom dijelu postala pravomoćna tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi iznos nastale štete u visini od 8.003,18 eura.

19. Ovaj postupak pokrenut je 3. kolovoza 2017.

20. Odredbom čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19) izmijenjena je u cijelosti odredba čl. 154. ZPP te je odredbom čl. 117. st. 3. ZID ZPP propisano da iznimno od odredbe st. 1. tog članka, odredbe čl. 28. do 31. te čl. 97. tog Zakona primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu tog Zakona nije donesena prvostupanjska odluka.

21. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju u pogledu odluke o troškovima postupka kod djelomičnog uspjeha u parnici primjenjuje odredba čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99,

Error! No text of specified style in document. 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP/19) koja glasi:

„Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenog zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.“

22. Kako u ovom parničnom postupku osnova nije bila sporna zbog postojanja pravomoćne kaznene presude kojom je tuženik oglašen krivim zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda tužitelju to znači da se omjer uspjeha u parnici ovdje ocjenjuje s obzirom na visinu končano postavljenog tužbenog zahtjeva pri čemu valja imati u vidu i prethodno navedenu činjenicu da je tužitelj u ranijem tijeku postupka pravomoćno odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete u visini od 736.734,96 kn/97.781,53 EUR.

23. Stoga, kraj takvog stanja stvari ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da je tužitelj uspio u sporu sa 6,5% dok je tuženik uspio sa 93,5% pa u tom slučaju primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP/19 (koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi) prvostupanjski sud je u pogledu odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo. Posljedično tome neosnovan je žalbeni navod tužitelja kako je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP/19.

24. Naime, budući da ni sam tužitelj ne osporava kako osnova nije bila prijeporna to znači da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak u visini od 25.752,44 eura radi čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je u konkretnom slučaju odluku valjalo utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP /19, kao i da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti uspjeh tužitelja glede osnove te da mu je valjalo naknaditi trošak vještačenja bez obzira na ishod spora.

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

26. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Error! No text of specified style in document. 27. Tužitelju nije priznat trošak na ime sastava žalbe jer isti nije uspio s istom (čl. 154. st. 1. ZPP).

Zadar, 11. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović, v. r.