Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-67/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: … , A., … , kojeg zastupa punomoćnica K. B., odvjetnica iz S., protiv tuženika S. P., OIB … , L., … , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-39/2019-25 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj dana 11. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P- 39/2019-25 od 28. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-39/2019-25 od 28. listopada 2022., suđeno je:
" I Nalaže se tuženiku S. P., OIB … , isplatiti tužitelju M. Š., OIB … , iznos od 82.833,50
kuna/10.993,89
EUR1,
(slovima:
osamdesetdvijetisućeosamstotinatridesettrikunepedesetlipa/desettisućadevetstotinad evedesettrieura i osamdesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:
- 27.833,50 kuna od 15. listopada 2014. do isplate
- 20.000,00 kuna od 5. prosinca 2014. do isplate
- 15.000,00 kuna od 4. travnja 2016. do isplate
- 20.000,00 kuna od 25. kolovoza 2016. do isplate,
obračunate od prvog dana iza dana dospijeća navedenih iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku S. P., OIB … , naknaditi tužitelju M. Š., OIB … , parnični trošak u iznosu 8.267,00 kuna/1.097,22 EUR1 (slovima: osam tisuća dvije stotine šezdeset sedam kuna /jednu tisuću devedeset sedam eura i dvadeset dva centa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 82.833,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj tvrdi da se tuženik nije pridržavao ugovornih obveza zbog čega je bio prisiljen raskinuti zaključen ugovor o izvođenju građevinskih obrtničkih radova, dok tuženik tvrdi da do raskida ugovora nije došlo njegovom krivnjom, jer je ugovorne radove bio spreman izvesti u ostavljenom roku.
6. U postupku je utvrđeno:
- da su tužitelj i tuženik … zaključili Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova kojim se tuženik kao izvođač obvezao izvesti građevinske obrtničke radove u svrhu izgradnje drvene kuće na parceli u A. u svemu prema ponudi broj: … od … , a prema projektu izrađen od strane tvrtke A. inženjering. Člankom 7. Ugovora, ugovorena je cijena radova u iznosu 175.000,00 kuna koja je u ukupnom iznosu fiksna i nepromjenjiva, člankom 9. Ugovora naručitelj se obvezuje izvesti ugovorene radove u roku 6 mjeseci od dana uvođenja u posao, a dan uvođenja u posao se smatra dan kada je izvođač primio od naručitelja projekat. Člankom 12. je propisano da u slučaju da izvođač ne izvede ugovorene radove u roku članka 9. mora platiti naručitelju ugovornu kaznu u visini od 0,5 % vrijednosti ugovora dnevno,
- da se izjavom od … i tog dana zaprimljene dokumentacije tuženik obvezao temeljem ugovora o izvođenju radova izgraditi kuću u roku od šest mjeseci od tog dana, te se obvezao s radovima započeti … ,
- da je tužitelj … uputio tuženiku obavijest o raskidu predmetnog ugovora jer tuženik nije ispunio ugovorom preuzete obveze,
- da je između stranaka nesporno da je tužitelj do raskida ugovora isplatio tuženiku na ime ugovorene cijene ukupno iznos od 115.000,00 kn,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka u postupku osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-357/2017, nakon provedenog očevida na licu mjesta … , proizlazi da je vrijednost izvedenih radova u iznosu od 30.166,50 kn, te je procijenjen i stupanj izgrađenosti objekta 20,28 % od ukupno ugovorenih radova. Vještak je naveo da je evidentno izveden samo manji dio radova, tj. da je ostalo još izvesti cca 4/5 od ukupnih radova.
7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev navodeći u obrazloženju da ugovoreni radovi nisu bili izvršeni u roku zbog čega je ugovor bio raskinut po zakonu, nakon čega je tužitelj produljivši rok za izgradnju, ugovor držao na snazi ali da tuženik nije niti nakon produljenja roka za postupanje po ugovoru poduzeo radnje radi nastavka s radovima, pa je tužitelj osnovano jednostranom izjavom raskinuo ugovor, dok ne nalazi utvrđenim da je tuženik iz opravdanih razloga bio spriječen u razumnom roku nastaviti s radovima. Ugovor između stranaka je raskinut i to krivnjom tuženika, pa je isti u obvezi vratiti razliku između isplaćenog iznosa (113.000,00 kn) i vrijednost izvedenih radova (30.166,50 kn) iznos od 82.833,50 kn, a temeljem članka 368. stavak 2. i 368. stavak 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).
7.1. Ispitujući pobijanu presudu temeljem razloga iz članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP
8. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika na isplatu razlike između nesporno isplaćenog iznosa i vrijednosti izvedenih radova. Međutim razlozi navedeni u obrazloženju odluke ne mogu se prihvatiti, jer rok za izvođenje radova nije bitan dio ugovora, pa da je tužitelj zbog toga što tuženik nije u predviđenom roku izvršio ugovorene radove osnovano jednostrano raskinuo ugovor i osnovano tražit povrat plaćenog.
9. Naime, prema odredbi članka 360. ZOO kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
10. Također iz odredaba članka 361. i 362. ZOO proizlazi da rok predstavlja bitan sastojak ugovora (fiksni rok) u slučaju kada su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim, ako ne bude ispunjen u određenom roku i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.
11. Nije dakle dovoljno samo ugovoriti određeni rok za ispunjenje obveze već ugovorne strane moraju ugovoriti da je rok za ispunjenje obveze bitan sastojak ugovora, a da li je rok bitan sastojak ugovora po prirodi samog posla procjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja. U konkretnom slučaju radi se o izgradnji drvene kuće, pa rok za ispunjenje takve obveze ne može imati značaj fiksnog roka po prirodi samog posla.
12. Dakle tužitelj nije bio ovlašten raskinuti ugovor kad rok ispunjenja obveze nije bitan sastojak ugovora, ukoliko je, a u konkretnom slučaju jest ostavio tuženiku naknadan primjeren rok za ispunjenje obveze. Stoga polazeći u konkretnom slučaju od utvrđenja da su stranke sporazumno izjavom od 18. veljače 2017., prolongirale rok za ispunjenje ugovorom preuzete obveze za daljnjih 6 mjeseci, a tužitelj je za vrijeme dok naknadno ostavljeni rok još nije bio istekao već … , uputio obavijest o raskidu ugovora a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik nakon tužiteljeve obavijesti o raskidu ugovora poduzimao bilo kakve radnje kako bi mu se omogućilo ispunjenje ugovorne obveze ,zbog čega se iz takvog ponašanja zaključiti da je između stranaka došlo do sporazumnog raskida ugovora o izvođenju građevinsko obrtničkih radova .
13. Kako je tužitelj tuženiku isplatio do trenutka raskida ugovora iznos od 113.000,00 kuna, a procijenjena vrijednost izvedenih radova je 30.166,50 kuna to osnovano tužitelj potražuje utuženi iznos od 82.833,50 kuna jer se na učinke tako raskinutog ugovora ima primijeniti članak 368. stavak 2. ZOO prema kojem ugovorna strana koja je potpuno ili djelomično ispunila ugovor ima pravo na povrat onog što je dala, kao i pravo na zateznu kamatu a temeljem članka 368. stavak 2. ZOO.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
U Dubrovniku 11. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi,v.r.
