Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-85/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja, te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. K., OIB: ..., upravitelj stambene zgrade u 5, K., u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade u ulici..., zastupanog po punomoćnici A. J. Z., odvjetnici u R., protiv tuženika T. F. iz K., ..., OIB: 71707882389, zastupanog po punomoćniku R. P., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-188/2022-5 od 23. rujna 2022., 11. rujna 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-188/2022-5 od 23. rujna 2022. u točki I izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Ž. K. iz R., posl.br. Ovrv-480/2019 od 3. prosinca 2019., a kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 8.817,15 kn/ 1.170,24 EUR[1] , zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena isplate, na iznose kako slijedi:

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 22. prosinca 2016. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 22. siječnja 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 22. veljače 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. ožujka 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. travnja 2017. do isplate, 1 Fiksni trošak konverzije 7,53450

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 22. svibnja 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. lipnja 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 22. srpnja 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. kolovoza 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. rujna 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. listopada 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. studeni 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 22. prosinca 2017. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. siječnja 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. veljače 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. ožujka 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. travnja 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. svibnja 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. lipnja 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. srpnja 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. rujna 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. listopada 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. studeni 2018. do isplate,

- 241,05 kn / 31,99 eur počevši od 11. prosinca 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. listopada 2017. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 22. studeni 2017. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. prosinca 2017. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. siječnja 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. veljače 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. ožujka 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. travnja 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. svibnja 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. lipnja 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. srpnja 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. rujna 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. listopada 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. studeni 2018. do isplate,

- 25,00 kn / 3,32 eur počevši od 11. prosinca 2018. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 22. siječnja 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. veljače 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. ožujka 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. travnja 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. svibnja 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. lipnja 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. srpnja 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. kolovoza 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. rujna 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. listopada 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. studeni 2019. do isplate,

- 246,90 kn / 32,77 eur počevši od 21. prosinca 2019. do isplate,

i u dijelu točke II. izreke, u odluci o parničnom trošku, za iznos od 6.611,25 kn / 877,46 EUR.

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se citirana presuda u točki I izreke, u dijelu u kojem je održan na snazi citirani platni nalog, a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.928,40 kn/ 255,94 EUR (preko iznosa od 8.817,15 kn/ 1.170,24 EUR do iznosa od 10.745,55 kn/1.426,18 EUR), s pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak ovršnog postupka, i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Ž. K. iz R., posl.br. Ovrv-480/2019 od 3. prosinca 2019. za iznos od 1.928,40 kn/ 255,94 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od po 241,05 kn/ 31,99 EUR s dospijećem za razdoblje od 22. travnja 2016. po mjesecima do zaključno 22. studenog 2016. do isplate, i u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.412,50 kn / 187,47 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do namirenja, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se citirana presuda u dijelu točke II. izreke te sudi:

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 6.611,25 kn/ 877,46 EUR do iznosa od 8.062,50 kn/ 1.070,08 EUR, odnosno za iznos od 1.451,25 kn/ 192,61 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.''

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Ž. K. iz R., poslovni broj Ovrv- 480/2019 od 3. prosinca 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.745,55 kn/1.426,18 EUR i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.412,50 kn/ 187,47 EUR, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose na način i po stopi pobliže opisanoj u točki I izreke pobijane presude. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.650,00 kn/ 882,61 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. ; dalje u tekstu: ZPP).

3. U žalbi, u bitnome, navodi da tužitelj nije imao aktivnu legitimaciju za vođenje parničnog postupka budući je aktualni upravitelj zgrade trgovačko društvo R.d.o.o. Ističe da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem tuženika na okolnost zaključenja ugovora s drugim upraviteljem te je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Također, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio istaknuti prigovor zastare. Osporava odluku o parničnom trošku, navodeći da je sud raspravljao o meritumu stvari samo na jednom ročištu. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja obveže na snošenje parničnog troška, odnosno podredno, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.745,55 kn/1.426,18 EUR na ime zajedničke pričuve za stan u K. na adresi ..., za razdoblje od travnja 2016. do studenog 2019., te troškova čišćenja, za razdoblje od listopada 2017 do prosinca 2018.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa u bitnome proizlazi:

- da je tužitelj, kao upravitelj stambene zgrade u ulici ..., K., u ime i za račun suvlasnika zgrade, 3. prosinca 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika, kao ovršenika, posljedično čemu je istoga dana doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-480/2019 kojim je tuženiku naložena isplata utuženog iznosa, kao i troškova ovršnog postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom,

- da je tuženik podnio prigovor na navedeno rješenje, slijedom čega je rješenjem suda od 28. veljače 2020. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je točkom 7. Međuvlasničkog ugovora od 25. travnja 2007. (dalje Međuvlasnički ugovor/07) ugovoreno da su suvlasnici stambene zgrade na adresi ..., K., suglasni da se upravljene zgradom na temelju posebnog ugovora povjeri upravitelju K. d.o.o., K.,

- da je temeljem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1. siječnja 2010. tužitelj određen kao upravitelj zgrade na adresi ..., K.,

- da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćenu uslugu zajedničke pričuve za stan tuženika u K. na adresi ..., ukupne neto površine 121,03 m[2] , za razdoblje od travnja 2016. do prosinca 2018. u iznosu od po 241,05 kn/ 31,99 EUR, te od siječnja 2019 do studenog 2019 u iznosu od po 246,90 kn/ 32,77 EUR mjesečno, i troškova čišćenja u iznosu od po 25,00 kn/ 3,32 EUR mjesečno, za razdoblje od listopada 2017. do prosinca 2018.,

- da je točkom 6. Međuvlasničkog ugovora/07 određeno da suvlasnici izdvajaju sredstva zajedničke pričuve u iznosu od 1,53 kn/0,2 EUR po m[2] , a od 1. siječnja 2013., sukladno Odluci o povećanju pričuve od 26. rujna 2012., iznos od 2,04 kn/ 0,27 EUR po m[2] ,

- da je tužitelj obračunavao pričuvu tuženiku za stan površine 118,16 m[2] , kako je to sam tuženik prilikom sklapanja Međuvlasničkog ugovora/07 iskazao u Popisu posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade (koji je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora/07), slijedom čega je iznos pričuve iznosio 241,05 kn/31,99 EUR (118,16 m[2] x 2,04 kn/0,27 EUR),

- da je temeljem Ugovora o čišćenju zajedničkog prostora-stubišta od 31. prosinca 2014. određena cijena usluge čišćenja u iznosu od 22,00 kn/ 2,92 EUR po stanu (primjena od 1. veljače 2015.), a Aneksom predmetnog ugovora od 19. lipnja 2017. cijena je povećana na 25,00 kn/ 3,32 EUR mjesečno (primjena od 1. srpnja 2017.),

- da iz zemljišnih knjiga proizlazi da neto korisna površina stana tuženika iznosi 121,03 m[2] te je tužitelj uskladio površinu stambenog prostora u popisu posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade, pa je tuženik od 1. siječnja 2019. u obvezi mjesečno plaćati 246,90 kn/ 32,77 EUR (121,03 m[2] x 2,04 kn/0,27 EUR).

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik, kao sudionik u obveznom odnosu, te vlasnik nekretnine u odnosu na koju postoji obveza plaćanja zajedničke pričuve (i troškova čišćenja), dužan ispuniti tražbinu i odgovoran za njezino ispunjenje, te je pozivom na odredbu čl. 84. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.) u svezi s čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, odlučio kao u izreci pobijane presude. Odluku o parničnom trošku donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

9. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Tuženik neosnovno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da je došlo do promjene upravitelja zgrade. Naime, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije pružio niti jedan materijalni dokaz kojim bi potkrijepio iznesenu tvrdnju, već je na navedenu okolnost predložio svoje saslušanje. Iskaz tuženika, kao stranke u postupku koja je samim time i nedvojbeno zainteresirana za njegov ishod, ne može biti dovoljan da bi sud uvjerio u postojanje navedene okolnosti, već se isto mora dokazati dostavom pisane materijalne dokumentacije kako bi sud mogao utvrditi da je doista većinom suvlasnika zgrade došlo do promjene na strani upravitelja i to upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno ovim postupkom.

11. Obzirom da tuženik do zaključenja prethodnog postupka, odnosno do zaključenja glavne rasprave u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP-a, nije dostavio relevantnu dokumentaciju, pravilno je prvostupanjski sud odbio izvođenje dokaza saslušanjem tuženika i otklonio prigovor promašene aktivne legitimacije.

12. Tuženik je uz žalbu dostavio Međuvlasnički ugovor suvlasnika stambene zgrade na adresi ..., K., od 18. srpnja 2022. (dalje - Međuvlasnički ugovor/22) te Ugovor o upravljanju stambenom zgradom sklopljen između suvlasnika stambene zgrade na adresi ..., K. i R. d.o.o., od 1. listopada 2022.

13. Prvenstveno valja naglasiti da je Međuvlasnički ugovor/22 potpisan i od strane ovdje tuženika, kao i da je sklopljen 18. srpnja 2022., dakle gotovo dva mjeseca prije održanog pripremnog ročišta 15. rujna 2022. Obzirom da isti nije predan sudu tijekom prvostupanjskog postupka, niti je tuženik iznio okolnosti zbog kojih bez svoje krivnje predmetni ugovor nije mogao ranije dostaviti, ovaj sud, uz odgovarajuću primjenu čl. 299. st. 3. ZPP-a, njegov sadržaj nije razmatrao, a niti je R. d.o.o. bio upravitelj zgrade u relevantnom razdoblju.

14. U pogledu dostavljenog Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 1. listopada 2022. ističe se da je isti sklopljen nakon donošenja prvostupanjske presude pa se kao takav nije niti mogao uzeti u obzir, niti je od utjecaja na predmetni postupak.

15. Pritom valja naglasiti da je tužitelj, kao legitimni upravitelj stambene zgrade, pokrenuo spor u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade te je platnim nalogom sadržanim u rješenju u ovrsi, a u kojem dijelu je isti održan na snazi, naloženo tuženiku ispatiti navedeni iznos upravo na žiro račun stambene zgrade, a ne na račun upravitelja.

16. Naime, upravitelj zgrade ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaća, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije što drugo određeno.

17. Točkom 18. Međuvlasničkog ugovora/07 propisano je da će se na odnose koji nisu uređeni predmetnim ugovorom primjenjivati odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok je točkom 9. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1. siječnja 2010. propisana ovlast upravitelja zgrade da zastupa suvlasnike pred pravosudnim i upravnim tijelima u postupcima u svezi upravljanja zgradom.

18. Odredbom čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06. – dalje: ZVDSP/06), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Međuvlasničkog ugovora /07, propisano je da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

19. Nadalje, čl. 378. ZVDSP/06 propisane su ovlasti upravitelja prema kojima upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, pa osim što raspolaže zajedničkom pričuvom, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drukčije određeno.

20. Smislenim tumačenjem svih gore navedenih odredbi ZVDSP/06 pod pojmom zastupanja iz čl. 378. st. 5. ZVDSP/06 ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku tuži nekog od suvlasnika radi naplate neplaćene pričuve, koja se sredstva polažu na poseban račun, koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade. (Tako u odlukama VSRH posl. br. Rev-x 325/10-2 od 3. ožujka 2011., Rev 101/2012 od 23. srpnja 2013., Rev 154/12 od 13. siječnja 2016., Rev 735/2022-2 od 5. travnja 2023. te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3695/10 od 10. studenog 2011.)

21. Dakle, u konkretnome slučaju aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz sklopljenog Međuvlasničkog ugovor/07, odnosno odredbi ZVDSP//06, kao i iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 1. siječnja 2010.

22. Slijedom svega prethodnog navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te, suprotno žalbenim navodima, nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka.

23. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio istaknuti prigovor zastare.

24. Čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.-dalje: ZOO) propisano je da tražbine povremenih davanja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Također, sukladno zaključku usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022., broj: Su-IV-87/2022, potraživanja s osnova zajedničke pričuve zastarijevaju u roku od tri godine.

25. Obzirom da je tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 3. prosinca 2019., te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od travnja 2016. do studenog 2019., razvidno je da je u odnosu na tražbine dospjele od 22. travnja 2016. do 22. studenog 2016., protekao trogodišnji zastarni rok, slijedom čega tuženik osnovano ističe da je u odnosu na iste nastupila zastara potraživanja.

26. Zaključno, tuženik u žalbi pobija odluku o parničnom trošku.

27. Tužitelju je dosuđen ovršni trošak u iznosu od 1.412,50 kn / 187,47 EUR te, primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, parnični trošak u iznosu od 6.650,00 kn / 882,61 EUR.

28. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka. Slijedom navedenog, točka I izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen ovršeni trošak je preinačena, te je ovom presudom o trošku postupka odlučeno u jedinstvenom iznosu.

29. Trošak ovršnog postupka, dosuđen prvostupanjskom presudom, odnosi se na trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 1.000,00 kn / 132,72 EUR, sukladno Tbr. 11. u svezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.- dalje: Tarifa) te na javnobilježničku nagradu u iznosu od 330,00 kn / 43,80 EUR, uvećanu za PDV 25% (82,50 kn / 10,95 eur), sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11., 112/12., 114/12. – dalje: Pravilnik).

30. Trošak parničnog postupka, dosuđen prvostupanjskom presudom, odnosi se na trošak pristupa na ročište 28. listopada 2020. u iznosu od 500,00 kn / 66,36 EUR sukladno Tbr. 9. t. 2 Tarife, trošak pristupa na ročišta 27. studenog 2020., 7. srpnja 2021., 15. rujna 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn / 132,72 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak pristupa na ročište 7. srpnja 2022. u iznosu od 250,00 kn / 33,18 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, trošak sastava podneska od 12. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kn / 132,72 EUR, sukladno Tbr. 8 t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 2. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn / 33,18 EUR, sukladno Tbr. 8 t. 3. Tarife, uvećano za PDV (1.250,00 kn / 165,90 EUR) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn / 53,09 EUR.

31. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se samo na jednom ročištu tijekom postupka raspravljalo o meritumu stvari.

32. Naime, iz stanja spisa i sadržaja zapisnika s ročišta održanih 27. studenog 2020., 7. srpnja 2021. i 15. rujna 2022. razvidno je da se na istima raspravljalo o glavnoj stvari, stranke su se očitovale o osnovanosti tužbenog zahtjeva te su se izvodili dokazi čitanjem dokumentacije, radi čega je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tbr. 9. točku 1. Tarife.

33. Pripremna ročišta održana 28. listopada 2020. te 7. srpnja 2022., raspravnim rješenjem suda, a sukladno prijedlogu tuženika, su bila odgođena.

34. U odnosu na podneske tužitelja, iz stanja spisa razvidno je da je isti tijekom postupka podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, zatim da je 12. listopada 2020. dostavio obrazloženi podnesak kojim se očitovao na navode prigovora tuženika od 18. prosinca 2019., te 2. veljače 2022. podnesak kojim predlaže da sud donese rješenje o nastavku postupka budući da stranke nisu postigle sporazumno rješenje u vezi s predmetom spora. Također, pristojba na prvostupanjsku presudu naplaćena je od tužitelja (list 90 spisa) u iznosu od 400,00 kn/ 53,09 EUR.

35. Dakle, i u odnosu na preostale radnje tužitelja, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i sadržaj istih, prvostupanjski je sud pravilno primijenio citirane odredbe Tarife i Pravilnika, no međutim, obzirom na djelomično prihvaćanje prigovora zastare, valjalo je izmijeniti prvostupanjsku presudu u odluci o trošku, a obzirom na postotak uspjeha stranka u sporu.

36. Analizirajući kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu ovaj sud je utvrdio da je ukupan uspjeh tužitelja po visini 82,05% (1.928,40 kn/ 255,94 EUR od 10.745,55 kn/ 1.426,18 EUR), a po osnovu 100 %, što bi predstavljalo konačni uspjeh od 91% (82,05% + 100% = 182,05% : 2 = 91 %) dok je ukupni uspjeh tuženika po visini 17,95%, a po osnovu 0%, a što bi predstavljalo konačni uspjeh od 9% (17,95% + 0% = 17,95% : 2 = 9%).

37. U konkretnom slučaju tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 82% (91%-9%) pa pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, istom pripada naknada u visini 82% njegovog ukupnog opravdanog troška, što konkretno iznosi 6.611,25 kn/ 877,46 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

38. Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom priznat trošak postupka (ovršnog i parničnog) u ukupnom iznosu od 8.062,50 kn/ 1.070,08 EUR, valjalo je po žalbi tuženika presudu preinačiti i odbiti dio zatraženog parničnog troška u visini od 1.451,25 kn/ 192,61 EUR, kao neosnovan.

39. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 11. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec, v.r.