Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1005/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetma, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja G G, iz Z, OIB:… i II-tužiteljice M K, iz Z, OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku J Č, odvjetniku iz Z, protiv I- tuženika D L, iz Z, OIB: …, II-tuženice A L, iz Z, OIB:…, III-tuženice Z P, iz Z, OIB: …, IV-tuženice A E, iz S, OIB:… i V-tuženika D E, iz S, OIB:…, svi zastupani po odvjetniku L V, iz Odvjetničkog društva J, V&H, iz Z, radi uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5941/2018-38 od 21. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5941/2018-38 od 21. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'I Utvrđuje se da su tuženici D L iz Z, A L iz Z, (OIB:…), Z P iz Z, (OIB:…), A E iz S, (OIB:…) i D E iz S, (OIB:…) uznemiravali tužitelje G G iz Z, (OIB:…) i M K iz Z, (OIB:…) u njihovom pravu suvlasništva stana koji se nalazi na drugom katu zgrade u Z, a koja zgrada zajedno sa zemljištem dolazi upisana u z.k.ul.br. k.o. na način što je D L osobno i kao predstavnik ostalih tuženika kao suvlasnika cijele nekretnine dana 07.07.2108. osobno i kao predstavnik ostalih tuženika kao suvlasnika nekretnine nasilno odgurnuvši I-vo tužitelja ušao u stan tužitelja i fotografirao po stanu, dana 25.09.2018. I-vo tuženik D L osobno i kao predstavnik ostalih tuženika kao suvlasnika nekretnine odbio pustiti u zgradu djelatnike Gradske plinare iz Zagreba radi izvođenja nužno potrebnih radova za spajanje, dana 28.09.2018. I-vo tuženik D L osobno i kao predstavnik ostalih tuženika pokušao potjerati djelatnike koji su došli postavljati knauf u stan zapriječivši im fizički svojim tijelom ulazak u zgradu i vičući da ne mogu unutra jer da je to njegova zgrada, dana 29.09.2018. I-vo tuženik D L

Poslovni broj: Gž1005/2020-2

osobno i kao predstavnik ostalih tuženika tjerao djelatnike izvođača radova koji su došli kamionom s potrebnim alatom i materijalom da maknu svoj kamion sa javnog prostora ispred zgrade Medvedgradska 36a navodeći da nemaju pravo tu parkirati, dana 15.10.2018. I-vo tuženik osobno i kao predstavnik ostalih tuženika pokušao neovlašteno ući u stan tužitelja na drugom katu zgrade u Z s tabletom radi slikanja stana, dana 16.10,2018. I-vo tuženik osobno i kao predstavnik ostalih tuženika slikao radnike izvođača tužitelja dok krpaju "šliceve" na zidu iza sanacije kanalizacijske instalacije stvarajući neugodnu i prijeteću atmosferu radnicima izvođača, dana 05.11.2018. I-vo tuženik osobno i kao predstavnik ostalih tuženika zvao J M kao vlasnika i direktora d.o.o. koja izvodi u stanu tužitelja elektroinstalaterske radove i prijetio mu tužbom zbog izvođenja radova u stanu i na zajedničkom dijelu objekta (hodniku), dana 05.11.2018. I-vo tuženik osobno i kao predstavnik ostalih tuženika došao u poslovne prostorije obrtnika B Š ("I Š") koji je izvođač vodovoda, kanalizacije i grijanja u stanu tužitelja i prijetio mu tužbom radi izvođenja radova kod tužitelja, tijekom rujna 2018. I-vo tuženik osobno i kao predstavnik ostalih tuženika izradio i postavio plakatnu obavijest kod ulaza u zgradu u kojoj traži "Stop bespravnoj gradnji" te određuje da za "bilo kakve eventualne građevinske radove "svaki suvlasnik "treba dogovoriti sa predstavnikom suvlasnika vrstu radova, način izvođenja, dinamiku te izvođača samih radova u stambenoj zgradi." te što su tuženici A L, Z P, A E i D E dana 09. ožujka 2018.podnijeli Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije prijavu protiv ing. geodezije I B kojeg je angažiralo trg. društvo S O d.o.o. čiji su osnivači i udjeličari tužitelji da ih je pokušavao obmanuti, da bi antidatirao geodetski elaborat te da "nije na pošten i korektan način omogućio suvlasnicima uvid u geodetski elaborat", te je protiv navedenog geodete slijedom takve prijave pokrenut kod Komore geodeta stegovni postupka, ali je nakon utvrđenja na stegovnoj raspravi relevantnih činjenica istog dana donesena stegovana presuda kojom se optužba odbija te im se zabranjuje u buduće takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužitelja pod prijetnjom novčane kazne od 50.000,00 svakom pojedinačno.

II. Tuženici D L iz Z, A L iz Z, (OIB:..), Z P iz Z, (OIB:..), A E iz S, (OIB:…) i D E iz S, (OIB:..) dužni su u roku 15 dana tužiteljima G G iz Z, (OIB:..) i M K iz Z, (OIB:…) isplatiti na ime naknade štete radi angažiranja sigurnosne službe 15. listopada 2018. iznos od 650,00 kn zajedno da zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15. listopada 2018. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a koju referentnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.

III. Tuženici D L iz Z, A L iz Z, (OIB:…), Z P iz Z, (OIB:…), A E iz S, (OIB:…) i D E iz S, (OIB:…) dužni su tužiteljima G iz Z, (OIB:…) i M K iz Z, (OIB:…) solidarno nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka, a sve to u roku od 5 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na troškove postupka tekuće na troškove od presuđenja do isplate po stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a koju referentnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.'

II. Nalaže se I-tužitelju G G iz Z, i II-tužiteljici M K iz Z, naknaditi I-tuženiku D L, iz Z, , II-tuženici A L, iz Z, III-tuženici Z P, iz Z, IV-tuženici A E, iz S, i V-tuženiku D E, iz S, parnični trošak u iznosu od 15.475,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2020. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

Poslovni broj: Gž1005/2020-2

izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tužitelji su pravodobno podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj predlažu drugostupanjskom sudu preinačiti probijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženicima naložiti platiti im parnične troškove, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženici su se u odgovoru na žalbu usprotivili svim žalbenim navodima te predložili istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je vlasnički zahtjev u smislu članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV) u vezi s člancima 30. i 38. ZV-a radi zaštite od uznemiravanja od strane tuženika koje se dogodilo za vrijeme adaptacije stana u vlasništvu tužitelja te zahtjev za naknadu štete zbog angažiranja sigurnosne službe 15. listopada 2018.

6. Tužitelji tvrde da ih je tuženik pod 1. osobno i kao predstavnik suvlasnika stambene zgrade (ostali tuženici) uznemiravao u izvršavanju njihovih ovlasti kao vlasnika stana na drugom katu zgrade u Z na adresi a u tijeku adaptacije stana.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelji izvodili radove na adaptaciji stana na prije navedenoj adresi te da ih je prema njihovim tvrdnjama tuženik pod 1. osobno i kao predstavnik suvlasnika stambene zgrade uznemiravao na sljedeći način da je:

- onemogućavao izvođačima radova iz Gradske plinare Zagreb pristup objektu vikanjem da je to njegova zgrada te ih je fotografirao

- nasilno i neovlašteno ulazio u stan tužitelja i fotografirao izvođenje radova

- onemogućavao parkiranja kamiona izvođača radova koje su tužitelji angažirali na javnoj površini ispred zgrade

- prijetio tužbama izvođačima radova d.o.o., obrtu I Š, a kako bi izvođači odustali od izvođenja radova kod tužitelja

- podnio prijavu Komori geodeta protiv geodeta I B da je nepošteno radio za trgovačko društvo S O d.o.o. Z, čiji su osnivači tužitelji

- na različite načine otežavao adaptaciju stana tužitelja tako da su tužitelji kod adaptacije stana angažirali zaštitare iz tvrtke K s d.o.o.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je za stan tužitelja na drugom katu izgrađen još jedan ulaz na podestu drugog kata, lijevo od postojećih ulaznih vrata i da su druga ulazna vrata izvedena probijanjem zajedničkog pregradnog zida zgrade. Prema iskazu tužitelja pod 1. stan tužitelja je prilikom adaptacije podijeljen na dva dijela, oba

Poslovni broj: Gž1005/2020-2

s posebnim ulazima, jedan predstavlja poslovni prostor, a drugi je uređen za stanovanje, a te dvije cjeline da su povezane malim hodnikom.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je očevidom na licu mjesta i na temelju nalaza i mišljenja vještaka i dopunskog očitovanja vještaka, iskaza tuženika pod 1. i svjedoka B Š utvrdio da su tužitelji izgradili novu vodovodnu vertikalu, jer su od svog stana učinili dvije zasebne stambene cjeline, poslovnu i stambenu. Jedna se sastoji od malog ulaznog dijela, kupaonice, sobe i kuhinje, a druga od kuhinje s dnevnim boravkom, spavaće sobe i kupaonice.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim navode tužitelja (koji su suvlasnici stana na drugom katu i tavanskog prostora) da probijanje zajedničkog pregradnog zida i izvođenje još jednih ulaznih vrata ne ometa druge suvlasnike, koji nemaju što tražiti na drugom katu i tavanu. Ovo stoga što pregradni zid na stubištu spada u zajedničke dijelove zgrade, pa da je za njegovo probijanje bila potrebna suglasnost ostalih suvlasnika, u ovom sporu tuženika.

11. Prvostupanjski sud je također utvrdio da prema iskazu tužitelja pod 1. proizlazi da su tužitelji nakon što su snimili vertikalu vodovodne instalacije do svog stana utvrdili da je ona u lošem stanju i da bi je trebalo sanirati, ali kako im nije bilo dozvoljeno ući u svaki stan kroz koji prolazi vertikala, da su napravili alternativno rješenje tako što su na samo metar udaljenosti od postojeće vertikale izgradili novu paralelnu vertikalu i na nju spojili svoje instalacije. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da su pročelje i stubišni dio zgrade gdje je ugrađena nova vertikala, kao i druga ulazna vrata na stanu tužitelja zajednički dijelovi zgrade te da tužitelji nisu u smislu članka 221.a ZPP-a dokazali svoju tvrdnju da je postojeća vertikala bila u lošem stanju, da ju je trebalo sanirati i da su poduzimali radove koji predstavljaju poboljšice za cijelu stambenu zgradu niti su dokazali da su iz drugog dijela stana koji koriste za stanovanje svoje instalacije spojili na novu vertikalu i da u tom dijelu više nisu više spojeni na postojeću vertikalu.

12. Iz isprava priloženih spisu prvostupanjski sud je nadalje utvrdio:

- da iz dopisa Gradske plinare Zagreb d.o.o. Zagreb od 3. listopada 2018. te uvidom u spis i rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-7022/18 od 30. listopada 2018. proizlazi da tuženik pod 1. kao predstavnik suvlasnika zgrade nije dozvolio izvođenje radova zatvaranja plina, pa da je sud izdao privremenu mjeru kojom je ovdje tuženicima kao protivnicima osiguranja zabranio takvo ponašanje

- da iz dopisa tužitelja pod 1. od 9. srpnja 2018. proizlazi da je tužitelj pod 1. podnio prijavu protiv tuženika pod 1. zbog nasilničkog ponašanja, jer da je isti ulazio u njegov stan bez dopuštenja i fotografirao radove koji su se izvodili u stanu, dok iz dopisa I policijske postaje Zagreb od 11. siječnja 2019. proizlazi da policijski službenici tijekom postupanja nisu utvrdili elemente prekršaja niti kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti

- da iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 18. prosinca 2018. proizlazi da je građevinska inspekcija utvrdila da su tužitelji radili adaptaciju svog stana na način da su ga razdvojili na dva manja stana, što je potvrdio i investitor navodeći da je radove radi razdvajanja stana u dvije cjeline započeo u lipnju 2018., a kako investitori (tužitelji) nisu imali potrebne dozvole za te radove gradilište je zatvoreno

Poslovni broj: Gž1005/2020-2

- da su tužitelji kao investitori izjavili da razdvajaju stan na dvije manje cjeline, ali ne kao samostalne stambene cjeline koje bi bile odvojene, već da iste ostaju povezane i imaju jedinstvene instalacije, pa je rješenjem od 14. siječnja 2019. obustavljen postupak, jer je utvrđeno da za izvođenje predmetnih radova tužiteljima građevinska dozvola nije potrebna s obzirom da dvije stambene cjeline ostaju povezane

13. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka zaključio:

- da su tužitelji angažirali zaštitarsku tvrtku K o d.o.o. Z nakon što je tuženik pod 1. prijavio inspekciji rada da radnici kod tužitelja rade "na crno", a ne radi izvođenja radova na šahtu u dvorištu kako to navodi tužitelj pod 1. u svom iskazu

- da samo prijavljivanje građana zbog obavljanja poslova "na crno" ne predstavlja čin uznemiravanje vlasništva tužitelja, kao ni podnošenje prijava da se izvode radovi bez potrebnih dozvola nadležnih tijela uprave, te da tužitelji, na kojima je teret dokaza, nisu dokazali da bi tuženik pod 1. postavljao natpis sadržaja kojim se upućivalo na nelegalne radove

- da podnošenje prijave od strane tuženika pod 1. Komori geodeta protiv geodeta I B da je on nepošteno radio za trgovačko društvo S O d.o.o. Z, čiji su tužitelji osnivači (za koju prijavu se utvrdilo da je neosnovana), ne predstavlja čin bespravnog uznemiravanja prava vlasništva u smislu članka 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV)

- da traženje projektne dokumentacije za predmetnu adaptaciju od strane tuženika pod 1. i njegovo podnošenje prijava građevinskoj inspekciji, inspekciji rada i Zavodu za zaštitu kulture također ne predstavlja bespravno uznemiravanje prava vlasništva tužitelja, tim više što su tužitelji građevinske radove prilikom adaptacije stana izvodili na zajedničkim dijelovima zgrade bez suglasnosti ostalih suvlasnika, u ovom sporu tuženika od 2. do 5. te da ni ulazak tuženika pod 1. u stan tužitelja za vrijeme izvođenja radova adaptacije i fotografiranje izvedenih radova, kao i fotografiranje izvedenih radova na zajedničkim dijelovima zgrade (pregradni zid, izgradnja nove vertikale) također ne predstavlja bespravno uznemiravanje prava vlasništva tužitelja

- da tužitelji nisu dokazali ni svoje tvrdnje da je tuženik pod 1. sprječavao parkiranje kamiona kojima je tužiteljima dovožen građevinski materijal za predmetnu adaptaciju na javnoj površini i da je fotografirao registracije tih kamiona

14. Utvrdivši da su tužitelji postupali protivno članku 39. stavku 2. ZV-a, jer su bez suglasnosti svih ostalih suvlasnika poduzeli građevinske radove koji spadaju u poslove izvanredne uprave u smislu članka 41. ZV-a, a odnose se na gradnju nove vertikale i probijanje zajedničkog pregradnog zida radi izgradnje još jednih ulaznih vrata u svoj stan, te da je tuženik pod 1. poduzimao radnje radi sprečavanja tih radova, to je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji neosnovano traže da sud utvrdi da ih je tuženik pod 1. osobno i kao predstavnik zgrade uznemiravao u njihovom vlasništvu. Štoviše, prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelji uslijed adaptacije svog stana uznemiravali ostale suvlasnike na zajedničkim dijelovima predmetne stambene zgrade, a da je tuženik pod 1. poduzimao radnje kako bi te radove poduzete bez suglasnosti svih suvlasnika spriječio. Također, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali ni da bi tuženici od 2. do 5. uznemiravali tužitelje u njihovom pravu vlasništva, kako se to navodi i opisuje u činjeničnim navodima tužbe, jer da

Poslovni broj: Gž1005/2020-2

sama činjenica da oni nisu ništa poduzeli u sprečavanju tuženika pod 1. da uznemiruje tužitelje za trajanja radova adaptacije stana, kako to tvrde tužitelji, ne ukazuje da su isti počinili bilo kakvo uznemiravanje u pravima tužitelja kao vlasnika stana niti da je obveza suvlasnika kontrolirati ponašanje predstavnika stambene zgrade. Pored toga prvostupanjski sud iz iskaza tuženika pod 1. utvrđuje da tuženici od 2. do 5. nisu ni ovlastili tuženika pod 1. da u njihovo ime poduzima radnje koje se opisuju u tužbenog zahtjevu i navode kao uznemiravanje prava vlasništva tužitelja niti da su tužitelji takvu činjenicu dokazali. Ocijenivši da uznemiravanje vlasništva tužitelja nije bilo odnosno da ga tužitelji nisu dokazali, prvostupanjski sud je slijedom svega navedenog odbio u cijelosti tužbeni zahtjev.

15. Ovaj sud prihvaća gornja činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne, kao i primjenu materijalnog prava, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

16. Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i u granicama žalbenih navoda ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su upravo tužitelji pojedinim radnjama poduzetim u adaptaciji svog stana uznemiravali ostale suvlasnike na zajedničkim dijelovima stambene zgrade te da je tuženik pod 1. kao predstavnik stanara poduzimao radnje kako bi spriječio takve radnje bez suglasnosti svih suvlasnika. U tom smislu je za ovaj sud prihvatljiva tvrdnja tuženika da se tuženik pod 1. usprotivio radnicima Gradske plinare Zagreb da poduzimaju radove u stanu tužitelja na izvođenju još jednog plinskog priključka (a ne na premještanju postojećeg plinskog brojila u sklopu adaptacije stana kako tužitelji tvrde) s obzirom da su ih tužitelji neistinitim prikazivanjem odlučnih činjenica doveli u zabludu da se ti radovi mogu i trebaju izvesti i da za njih postoje sve suglasnosti i dozvole. To proizlazi iz „Izjave” S G od 10. srpnja 2018. (sina tužitelja pod 1. i tadašnjeg vlasnika prijepornog stana na 2. katu zgrade u ) podnesene Gradskoj plinari Zagreb (list spisa 99) u kojoj se navodi da na 2. katu predmetne zgrade postoje 2 stana, S1 površine 59,2 m2 i S2 površine 35,10 m2, iako u zemljišnim knjigama, a ni u stvarnosti dotad nisu postojala 2 stana, pa je utoliko neuvjerljiva tvrdnja tužitelja da je kod ispunjavanja obrasca "netočno i nespretno navedeno" da je riječ o dva stana umjesto jednog stana s dva funkcionalna dijela, stambenom i poslovnom. I iz očitovanja Gradske plinare Zagreb stambenoj zgradi od 24. rujna 2018. (priloženi predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 7022/2018, list spisa 56) proizlazi da se zahvat Gradske plinare Zagreb na predmetnoj adresi odnosi na dijeljenje postojećeg mjernog mjesta u stanu na drugom katu na dva. Također iz dostavljene „Suglasnosti suvlasnika objekta na lokaciji” (list spisa 101) proizlazi da su suglasnost za plinofikaciju stana dali samo S G i tvrtka S O, a ne i ostali suvlasnici predmetne zgrade.

18. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao jasne, logične i prihvatljive razloge zašto neke radnje tuženika pod 1. koje se navode u tužbenom zahtjevu ne predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva tužitelja, a da druge radnje navedene u tužbenom zahtjevu tužitelji nisu dokazali.

Poslovni broj: Gž1005/2020-2

19. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je poklonio vjeru iskazima saslušanih tuženika pod 1. i 2. Dokaz saslušanja parničnih stranaka je supsidijaran dokaz, a prvostupanjski sud je i bez saslušanja tuženika pod 3, 4. i 5. pravilno odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Neosnovano je pozivanje žalitelja na članak 82. ZV-a pri čemu samo djelomično citiraju stavak 1., ne spominjući preostali dio te odredbe koji određuje ponašanje suvlasnika posebnog djela nekretnine prilikom prepravke ili promjene namjene svoga posebnog djela. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako između ostalog ta promjena ne uzrokuje oštećenje zgrade, a probijanje novih vrata u zajedničkom zidu zgrade to jest. Prvostupanjski sud također pravilno zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je postavljanje nove vodovodne vertikale bilo potrebno i da je postojeća vodovodna vertikala u stanu tužitelja bila dotrajala, pa da tužiteljima za tu radnju nije bilo potrebno odobrenje ostalih suvlasnika.

21. I odluka o troškovima je u svemu pravilna i zakonita.

22. Budući žalba nema opravdanja odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 11. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović v.r.