Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-226/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EC zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 29. ožujka 2024., broj K-11/2023., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se, na temelju članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152708., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/13., 154/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), prijašnja pravomoćna presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-34/13 od 23. listopada 2013., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-759/13. od 14. rujna 2016., kojom se optuženi EC zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, stavlja izvan snage.

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., optuženi EC zbog oslobođen je od optužbe za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1.KZ/11.

1.1. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08., odbijen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u iznosu do 2.4000,00 kuna/318,53 eura.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeni je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prije nego se iznesu razlozi u odnosu na izjavljenu žalbu, uvodno treba navesti, kako je to i konstatirano u izreci pod točkom I, da je optuženi EC, ranijom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-34/2013., od 23. listopada 2013., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-759/13. od 14. rujna 2016., za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., bio pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

7. Optuženi EC, nakon toga je podnio prijedlog za obnovu kaznenog postupka koji je Županijski sud u Osijeku, rješenjem od 27. prosinca 2018., broj Kv I-37/2018., prihvatio i dopustio obnovu kaznenog postupka, te je u ponovljenom postupku, presudom od 23. studenog 2020. broj K-16/2019., ostavio u cijelosti na snazi raniju pravomoćnu presudu od 23. listopada 2013. broj K-34/13. Na tu presudu optuženik je izjavio žalbu koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio i presudom od 12. svibnja 2022. broj I Kž-97/2021. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom postupku Županijski sud u Osijeku, presudom od 12. listopada 2022., broj K-20/2022., ostavio je u cijelosti na snazi raniju pravomoćnu presudu tog suda broj K-34/13 od 23. listopada 2013., međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, rješenjem broj I Kž-14/2023. od 21. ožujka 2023. tu je presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje i odluku, pa je Županijski sud u Osijeku, nakon toga u ponovljenom postupku, presudom broj K-11/2023. od 29. ožujka 2024., na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., optuženog EC oslobodio od optužbe za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11. Na tu presudu, kako je to i navedeno pod točkom 2., državni odvjetnik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude u novom postupku nije pravilno primijenio zakonske odredbe o obnovi postupka, odnosno odredbu članka 508. stavka 5. ZKP/08., koja sudu nalaže, kad u novom postupku donese presudu, da prijašnju presudu u cijelosti ili djelomično stavlja izvan snage ili da se ostavlja na snazi. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te je ispravio navedeni propust prvostupanjskog suda, na način da je preinačio pobijanu presudu i prijašnju pravomoćnu presudu Županijskog suda u Osijeku (K-34/2013.), kojom je optuženi EC za inkriminirano kazneno djelo bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, kako je to i odlučeno pod točkom I u izreci, stavio u cijelosti izvan snage.

9. Međutim, nije u prvu državni odvjetnik kad u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, i to onu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer, kako tvrdi, u presudi postoji potpuno proturječje o razlozima o odlučnim činjenicama vezanim uz utvrđenje identiteta počinitelja djela. Naime, po mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud nije mogao istovremeno kao vjerodostojan cijeniti nalaz i mišljenje vještaka Centra za forenzička vještačenja „KC“ Marija Mikulića, koji je na temelju provedenog biometrijskog vještačenja zaključio da se optuženik ne može isključiti kao mogući počinitelj djela, i nalaz i mišljenje vještaka BC, koji je proveo 3D forenzičku rekonstrukciju te je u svom nalazu i mišljenju isključio mogućnost da bi optuženik mogao biti počinitelj inkriminiranog kaznenog djela, s obzirom na to da je između stvarne visina NN počinitelja u intervalu od 1,89 do 1,91 m i stvarne visine obuvenog optuženika u intervalu od 1,97 do 2,00 m, razlika u visini koja iznosi od 6-11 cm.

9.1. Naime, u konkretnom slučaju se radi o dvije različite vrste vještačenja vezane uz utvrđenje identiteta počinitelja na temelju usporedbe tjelesnih karakteristika NN počinitelja snimljenog kritične zgode kamerom video nadzora u prostoru trgovine „Konzum“ u Osijeku, i optuženika, od koji je vještak Mario Mikulić, na temelju video snimki glave počinitelja, izvršio biometrijsku identifikaciju lica i utvrdio sličnosti NN počinitelja i optuženika, za koje utvrđenje, zbog kvalitete snimke, je naveo da se radi o nižem stupnju vjerojatnosti, dok je vještak BC, primjenom 3D forenzičke rekonstrukcije, utvrdio visinu NN počinitelja prema video snimci na kojoj je isti registriran, koju je visinu komparirao sa stvarnom visinom optuženika i zbog utvrđene razlike, a s obzirom na mogućnost pogreške mjerenja od najviše 2 cm, isključio je optuženika kao počinitelja djela.

9.2. U kontekstu naprijed iznesenog, nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da je nalaz i mišljenje vještaka Mikulića potpuno suprotno nalazu i mišljenju vještaka BC, jer, kako je to i navedeno u prethodnoj točki, predmeti njihova vještačenja su obuhvaćali različite dijelove tijela NN počinitelja i optuženika, za što su vještaci koristili različite forenzične alate (biometrijsko vještačenje i 3D rekonstrukcija). S obzirom na to da vještak za biometrijsko vještačenje, prema crtama lica, nije mogao decidirano potvrditi je li optuženik osoba koja je počinila inkriminirano kazneno djelo, pri čemu je naveo „da ga se ne može isključiti“, i to s nižim stupnjem vjerojatnosti, takav zaključak koji je prihvatio prvostupanjski sud, a koji dozvoljava da je optuženik mogući počinitelj djela, ne dovodi u pitanje utvrđenja do kojih je primjenom 3D metode došao vještak BC u pogledu utvrđene razlike u visini NN počinitelja i optuženika. Stoga je prvostupanjski sud glede identiteta počinitelja mogao uzeti u obzir i cijeniti dokaznu snagu oba vještačka nalaza i mišljenja.

9.3. Zbog svega naprijed iznesenog žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., nije osnovana.

10. Nije u pravu državni odvjetnik niti kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, koje razloge žalitelj ističe i u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a sastoje se u tome što je prvostupanjski sud nekritički kao vjerodostojan prihvatio nalaz i mišljenje vještaka BC čija 3D metoda, kako smatra, nije pouzdana ni znanstveno verificirana, a osim toga vještak ne posjeduje certifikat niti potvrdu o akreditaciji te metode, a ta metoda nije prihvaćena niti u Centru za forenzična ispitivanja „Ivan Vučetić“, niti od strane Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu.

10.1. Naprijed izneseni stav za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv jer žalitelj u žalbi nije naveo niti jedan argumentirani razlog kojim bi osporio stručnu utemeljenost izvršenog vještačenja od strane vještaka BC i vjerodostojnost njegova nalaza i mišljenja. Naime, iste prigovore na nalaz vještaka BC žalitelj je iznio i u raspravi, na ročištu od 26. ožujka 2024. te ih je prvostupanjski sud kao neosnovane pravilno otklonio, za što je u obrazloženju pobijane presude pod točkom 14.2. do 15.4. dao jasne i opravdane razloge zbog kojih je nalaz i mišljenje vještaka BC cijenio kao vjerodostojan. U pogledu prihvaćenosti vještačenja metodom 3D rekonstrukcije i navodne nepouzdanosti tog vještačenja, osim načelnih i vrlo uopćenih tvrdnji, žalitelj s tim u vezi nije naveo neki određeni suštinski protuargument kojim bi opovrgnuo metodu (rezultate izvršenih mjerenja NN počinitelja i stvari u prostoru gdje je djelo počinjeno i preciznost tih mjerenja) koju je koristio vještak BC te utvrđenja do kojih je došao u svom nalazu i mišljenju. Sama činjenica da Centar „Ivan Vučetić“ i Fakultet za organizaciju i informatiku u Varaždinu u vještačenjima ne koriste 3D rekonstrukciju, nije argument koji bi s uspjehom doveli u pitanje pouzdanost te metode, kao niti žalbeni navod da ta metoda nije znanstveno analizirana. S druge pak strane, kao odgovor na to, vještak je naveo da je njegova 3D rekonstrukcija prihvaćena od strane Europian of Forensis Science Institute kao krovne ustanove u Europskoj uniji za forenzična istraživanja. Osim toga, kako nije sporno da je vještak BC do sada u više kaznenih predmeta izvršio vještačenja primjenom 3D metodom, što ne osporava niti žalitelj, evidentno je da je u sudskoj praksi ta metoda prihvaćena i korištena, a u popisu stalnih sudskih vještaka, između ostalog, za vještaka BC se navodi da je ovlašten i za forenzičnu 3D rekonstrukciju.

10.2. Imajući u vidu sve naprijed izneseno, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod da je vještak Mario Mikulić, koji je proveo biometrijsko vještačenje, u odnosu na 3D forenzičnu rekonstrukciju, paušalno, bez da je to potkrijepio određenim dokazom, naveo da je nepouzdana, na što državni odvjetnik upire u žalbi.

10.3. Prema tome, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka BC cijenio kao vjerodostojan s obzirom da je dat u skladu s pravilima struke, te je vještak primjenom 3D metode, na precizan i vrlo egzaktan način utvrdio razliku u visini NN počinitelja i optuženika, pri čemu je moguću pogrešku sveo na minimum (do 2 cm).

10.4. Osim toga, pokušavajući osporiti utvrđenja vještaka BC, žalitelj se u žalbi pozvao i na iskaze svjedokinja MC i ČC, trgovkinja u prodavaonici "Konzum", koje su optuženika sa 100% sigurnošću prepoznale kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud u odnosu na osobu počinitelja ispravno kao mjerodavan cijenio nalaz i mišljenje vještaka BC, s obzirom na utvrđenu znatnu razliku u visini na NN osobe počinitelja snimljenog u prostoru trgovine i optuženika, kojeg je vještak, zbog toga, isključio kao počinitelja djela. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, sud nije zapao u proturječje kad je u presudi naveo da iskaze navedenih svjedoka cijeni kao vjerodostojne, jer su, subjektivno gledajući, svjedoci doista mogli smatrati da je optuženik osoba koja je počinila inkriminirano kazneno djelo, što ne znači da u tome nisu mogli pogriješiti i zamijeniti ga sa nekom drugom sličnom osobom, posebno imajući u vidu da iz podneska KBC Osijek od 24. listopada 2019. proizlazi da se optuženik, prema evidenciji rada, 27. lipnja 2013. od 7 do 14 sati nalazio na radnom mjestu u navedenoj bolnici. U tom kontekstu prvostupanjski sud je iskaze navedenih svjedokinja ispravno doveo u vezu s utvrđenjima vještaka BC.

10.5. Dakle, kako državni odvjetnik svojom žalbom nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica na koje upire u žalbi, njegova je žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

11. Slijedom svega iznesenog, s obzirom na to da prvostupanjski sud nije imao razloga posumnjati u objektivnost nalaza i mišljenja vještaka Bojana Maštruka koji je optuženika isključio kao počinitelja djela, te dovodeći u vezu taj dokaz kao i naprijed navedeni dopis KBC Osijek s drugim dokazima, odnosno iskazima naprijed navedenih svjedokinja i nalazom i mišljenjem vještaka Marija Mikulića, iz kojih bi proizlazilo da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, odnosno da bi bio mogući počinitelj, u toj situaciji sud je ispravno primijenio pravno pravilo „in dubio pro reo“ tako da je dvojbu u pogledu identiteta počinitelja, kao odlučne činjenice, riješio na način koji je za optuženika povoljniji, utvrdivši da nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, pa ga je, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., ispravno oslobodio od optužbe.

12. Zbog svega naprijed navedenog, a kako je ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. i 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. rujan 2024.

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović