Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:KŽ-607/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i doc.dr.sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KO-DO-286/2024. od 28. lipnja 2024. i okrivljenog D. M. podnesenoj po branitelju odvjetniku F. Ć., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-479/2024 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10.rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog D. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni D. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude. Temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11 okrivljeni D. M. osuđen je na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 57. stavak 1. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen iznosi 1 (jednu) godinu, i ima se izvršiti, dok uvjetovani dio kazne iznosi 1(jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci i neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem članka 54. KZ/11 okrivljenom D. M. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. veljače 2024., pa nadalje.
3. Temeljem članka 556. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenom D. M. vraća se:
- mobitel marke „I.“ IMEI1 broja: 359862148162621 i IMEI2 broja: 359862148014673 s umetnutom SIM karticom srpskog operatera T. pozivnog broja +381 62 1624912, - mobitel marke „R.“ IMEI1 broja: 869244052219924/01 i IMEI2 broja: 869244052219932/01 s umetnutom SIM karticom srpskog operatera "mts" nepoznatog pozivnog broja, privremeno oduzeti od okrivljenika po djelatnicima PUSD, PGP Trilj, potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta br. 01454333 i br. 01454334 od 28. veljače 2024. (list 12. i 13 spisa), koji uređaji su pohranjeni kod suda u KOP pod poslovnom oznakom Kop-19/2024, te će se po pravomoćnosti ove presude vratiti okrivljeniku ili osobi koju ovaj opunomoći.
4. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljeni D. M. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 600,00 EUR-a (šesto eura), koji iznos predstavlja paušalnu svotu, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
5. Protiv pobijane presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da se okrivljeniku izrekne sporedna novčana kazna.
6. Također je protiv pobijane presude žalbu podnio i okrivljeni D. M. po branitelju F. Ć., odvjetniku u S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik po branitelju F. Ć., u kojem je predloženo da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
8. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.
9. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog D. M. nisu osnovane.
10. U odnosu na žalbu okrivljenog D. M., osim zbog odluke o kazni
10.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama o tome na temelju kojih utvrđenja prvostupanjski sud nalazi da je okrivljenik u konkretnom slučaju postupao protivno članku 26. stavak 1. Zakona o nadzoru državne granice. Prvostupanjski je sud, imajući u vidu članak 26. stavak 1. Zakona o nadzoru državne granice, a posebno činjenični opis kaznenog djela u odnosu na nesporno utvrđene protupravne radnje okrivljenika, i zakonski opis kaznenog djela, kako je to opisano u članku 326. stavak 1. KZ/11, ocijenio dokaznu građu i iznio jasne i potpune razloge o utvrđenju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika i to za počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Iz ovih razloga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
10.2. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo i to upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.
10.3. Naime, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka A. M., dokumentacije koja prileži spisu te djelomično i na temelju iskaza okrivljenika, pravilno utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana upravljalo kombi vozilom, da je koristeći se GPS koordinatama koje su mu na mobitel dale neidentificirane osobe s kojima je prethodno dogovorio da za neutvrđenu novčanu naknadu preko teritorija Republike Hrvatske do nepoznatog mjesta u drugoj državi članici Europske unije preveze 17 stranih državljana koji su ilegalno iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku, izbjegavajući graničnu kontrolu preuzeo 300,13 eura, s tim vozilom se dovezao u mjesto K., zaseok B., i zaustavio se na makadamskom putu u šumovitom predjelu, a zatim je u tovarni prostor navedenog vozila ukrcao 17 osoba koje su ga ondje čekale, i to 6 državljana Republike Turske, 9 državljana Sirije, 1. državljanina Iraka i 1. državljanina Somalije. no u daljnjem ilegalnom prijevozu stranih državljana spriječila ga je policija koja ga je zaustavila u D..
10.4. Prvostupanjski je sud savjesno i kritički analizirao obranu okrivljenika te ju je pravilno ocijenio nevjerodostojnom u dijelu kada tvrdi da je bio prisiljen počiniti ovo kazneno djelo i da je "bio nasamaren od strane S. B.", s kojom je dogovarao posao kuhara u Republici Hrvatskoj te da nije postupao iz koristoljublja. Za takvo utvrđenje prvostupanjski je sud dao jasne, određene i argumentirane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.
10.5. U navodima žalbe žalitelj posebno ističe da u konkretnom slučaju ovo kazneno djelo nije počinio iz koristoljublja. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik kazneno djelo počinio iz koristoljublja jer je prvotno u Zadru preuzeo 300,13 eura, dok je po dogovorenom završenom poslu trebao dobiti neutvrđenu novčanu naknadu. Za takvo utvrđenje prvostupanjski je sud dao dostatno argumentirane razloge.
11. Dakle, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, jer je iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj. Okrivljenik je svjestan protupravnosti svog postupanja jer je znao da prevozi čak 17 stranih državljana koji su ilegalno iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku izbjegavajući graničnu kontrolu, a što je iskazao u svojoj obrani. Svakako pri tome ne treba zanemariti ni činjenicu da je okrivljenik student prava i da je s obzirom na to svakako svjestan, kako svojih postupaka, tako i posljedica.
12. U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika zbog odluke o kazni
12.1. Okrivljenik smatra da mu je izrečena prestroga kazna i da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i znatno blažom kaznom.
12.2. Suprotno takvoj tvrdnji žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, tj. pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kada je okrivljenika temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a temeljem članka 57. stavak 1. KZ/11 izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne koji se ima izvršiti je 1 (jedna) godina, a uvjetovani dio kazne je 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci, te se neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo po pravomoćnosti presude. Naime, na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima prvostupanjski sud je cijenio njegove osobne prilike tj. da je student, trenutno nezaposlen i da do sada nije osuđivan, dok posebno otegotnih okolnosti nije našao. Imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom, a posebno posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama i da shvati svu nedopustivost takovog svog protupravnog ponašanja. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna po prvostupanjskom sudu adekvatna je stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
12.3. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud propustio okrivljeniku izreći sporednu novčanu kaznu jer da je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja. Člankom 40. stavak 5. KZ/11, propisano je da se za kaznena djela počinjena iz koristoljublja može izreći novčana kazna kao sporedna.
12.4. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da se ne radi o propustu prvostupanjskog suda da okrivljeniku izrekne sporednu novčanu kaznu, već o pravilnoj ocjeni da u konkretnom slučaju nije potrebno izricanje sporedne novčane kazne jer će se i izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu postići svrha kažnjavanja.
13. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbi nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je po članku 482. ZKP/08, odbiti žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika kao neosnovane te potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 10. rujna 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević, v. r.
