Poslovni broj: 8 Kž-334/2023-4

 

Poslovni broj: 8 Kž-334/2023-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene I. D., zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 4 K-334/21-50 od 31. ožujka 2023., na sjednici 13. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Povodom žalbe optužene I. D., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da je optužena I. D., radnjama zbog kojih je proglašena krivom pod toč. 1) i 2) izreke te presude počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine, prijevarom iz čl. 236. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11.

 

II              Uslijed odluke pod I, preinačuje se presuda suda prvog stupnja, te se optužena I. D., za jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, na temelju iste zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 /jedanaest/ mjeseci, a koja kazna zatvora se na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada.

 

III              Na temelju čl. 55. st. 5. i 6. KZ/11 određuje se  da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optuženice, koja se treba u roku od osam dana od kada bude pozvana od strane nadležnog tijela za probaciju javiti tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo za probaciju će nakon dobivanja pristanka optuženice odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

 

IV              Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ukoliko se optuženica ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvana ili joj se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dala sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno će tijelo za probaciju o tome obavijestiti suca izvršenja.

 

V              Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 u slučaju da optuženica svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako optužena ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno će tijelo za probaciju produžiti rok za izvršavanje rada za opće dobro.

 

VI              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj I. D. se u izrečenu kaznu zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 1. ožujka 2023. do 31. ožujka 2023.

 

VII               Žalba optužene I. D. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: 4 K-334/21-50 od 31. ožujka 2023., proglasio je krivim optuženicu I. D., zbog dvaju kaznenih djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja je pogrešno naveo broj Narodnih novina jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu važile u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za počinitelja) u vezi s čl. 51. KZ/11,  te je potom optuženoj I. D., na temelju čl.  236. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo opisano pod točkom 1. utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju čl. temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 se za kazneno djelo opisano pod točkom 2. utvrđena također kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, te je potom na temelju čl. 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a koja kazna zatvora je na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

1.1.              Na temelju čl. 55. st. 5. i 6. KZ/11 određeno je da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optužene, koja se treba u roku od osam dana od kada bude pozvana od strane nadležnog tijela za probaciju javiti tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo za probaciju će nakon dobivanja pristanka optužene odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

 

1.2.              Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ukoliko se optužena ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvana ili joj se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dala sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno će tijelo za probaciju o tome obavijestiti suca izvršenja.

 

1.3.              Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 u slučaju da optužena svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako optužena ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno će tijelo za probaciju produžiti rok za izvršavanje rada za opće dobro.

 

1.4.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj se u izrečenu kaznu zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 1. ožujka 2023. do 31. ožujka 2023.

 

1.5.              Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22, dalje: ZKP/08 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti i brojeve "Narodnih novina" u kojima su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje su važile u vrijeme donošenja pobijane presude), oštećenom trgovačkom društvu E. O. d.o.o., OIB ... se dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.365,56 € (tisuću tristo šesdeset pet eura i pedeset šest centi) / 10.288,86 kn (deset tisuća dvjesto osamdeset osam kuna i osamdeset šest lipa) te se nalaže optuženoj I. D. iznos od 1.365,56 € (tisuću tristo šesdeset pet eura i pedeset šest centi) / 10,288,86 kn (deset tisuća dvjesto osamdeset osam kuna i osamdeset šest lipa) naknaditi oštećeniku u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude dok se s ostatkom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u odnosu na kamatu oštećenik upućuje u parnicu.

 

1.5.              Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da je optužena I. D. kaznenim djelom prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 opisanim pod točkom 2. ostvarila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 344,98 € (tristo četrdeset četiri eura i devedeset osam centi)  /2.599,17 kn (dvije tisuće petsto devedeset devet kuna i sedamnaest lipa) te se utvrđuje da taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženoj I. D. iznos od 344,98 € (tristo četrdeset četiri eura i devedeset osam centi) / 2.599,17 kn (dvije tisuće petsto devedeset devet kuna i sedamnaest lipa) uplatiti u Državni proračun u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

1.6.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se optuženoj I. D. naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 132,72 € (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna i nula lipa) u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude te naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka postavljenog joj branitelja u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv te presude žali se optužena I. D. po branitelju E. V., odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-398/2023-3 od 23. svibnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.              Prije svega, ovaj žalbeni sud je povodom žalbe optuženice, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

6.              Optuženica nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1.              Argumentirajući ostvarenje te žalbene osnove, optuženica u suštini ponavlja svoju obranu u kojoj poriče postojanje subjektivnog elementa (prijevarne namjere) kaznenih djela  prijevare za koje se tereti, pa tako u odnosu na djelo činjenično opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude u žalbi ponavlja da od TD E. O. d.o.o. nikada nije dobila račun na inkriminirani iznos, a što potvrđuje i svjedok I. K., dok u odnosu na djelo opisano pod toč. 2) izreke presude ponavlja da je u tom slučaju od strane oštećenog TD I. R. d.o.o. dobila račun za usluge smještaja u H. J., koji je i namjeravala platiti karticom, međutim, zbog greške uređaja za naplatu ili pogrešno ukucanog PIN-a to nije mogla učiniti, a o čemu je obavijestila djelatnicu hotela.

 

6.2.               Suprotno žaliteljici, na temelju pažljive i savjesne analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, prvostupanjski sud je takvu obranu optuženice u kojoj poriče postojanje prijevarne namjere s pravom ocijenio kao nevjerodostojnu i u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka.

 

6.3.              Tako sud prvog stupnja, pravilno uočava da obranu optuženice glede kaznenog djela počinjenog na štetu TD E. O. d.o.o. (opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude) opovrgava iskaz svjedoka I. K., direktora hotela E., a koji dokaz, prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu (na ovom mjestu valja primijetiti da optuženica u žalbi ne osporava pravilnost takve ocjene suda prvog stupnja).

 

Prije svega, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je optuženica usluge smještaja u hotelu, kao i usluge mini bara i restorana, koristila u razdoblju od 23. prosinca 2019. do 30. prosinca iste godina kada je napustila hotel a da prethodno nije platila učinjene troškove. Nadalje, svjedok ima saznanja i o tome da su djelatnici hotela, a nakon što je optuženica na opisani način napustila hotel, istu i telefonski kontaktirali, kojom prilikom im je dala obećanje da će podmiriti troškove, što, međutim, nije učinila.

 

Što se pak tiče žalbenih tvrdnji optuženice da joj od strane oštećenog trgovačkog društva nikada nije bio izdan račun, tako da isti nije niti mogla podmiriti, prvostupanjski sud pravilno uočava da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da se računi u pravilu izdaju i plaćaju prilikom odjave gosta iz hotela, s time da je upravo takav način plaćanja bio dogovoren s optuženicom prilikom rezervacije smještaja, a kakav način plaćanja logikom stvari  podrazumijeva da se žaliteljica prilikom odlaska iz hotela mora javiti na recepciju istog radi izdavanja i plaćanja računa, što ona, međutim, nije učinila,  a slijedom čega se njezino prethodno izložene žalbene tvrdnje ukazuju kao potpuno promašene i suprotno opisanim rezultatima dokaznog postupka.

 

S time u svezi valja dodatno primijetiti da iz iskaza svjedoka I. K. dodatno proizlazi da se računi ne dostavljaju na adresu gostiju, koje u pravilu niti ne znaju, budući da im isti to nisu dužni prijaviti.

 

Imajući uz sve to u vidu i iskaz navedenog svjedoka iz kojeg proizlazi da je optuženica prilikom rezervacije smještaja u hotelu kao garanciju plaćanja dala i neki broj kreditne kartice, međutim, ni na taj način se nisu uspjeli naplatiti budući da je kartica odbijena, prvostupanjski sud je, a suprotno žaliteljici, povezujući međusobno  sve prethodno navedene okolnosti te ih sagledavajući u svojoj ukupnosti s pravom zaključio da rezultati dokaznog postupka u konkretnom slučaju upućuju na pouzdano i izvjesno utvrđenje da je žaliteljica već prilikom sklapanja inkriminiranog pravnog posla postupala s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da neće platiti troškove korištenih usluga u navedenom hotelu.

 

6.4.              Isto tako, prvostupanjski sud pravilno uočava da rezultati dokaznog postupka opovrgavaju i obranu optuženice u kojoj poriče da bi postupala s unaprijed stvorenom namjerom prilikom počinjenja kaznenog djela opisanog pod toč. 2) izreke pobijane presude.

 

Tako je optuženica u svojoj obrani, a koju u bitnome ponavlja u žalbi,  tvrdila da je usluge smještaja u H. J. namjeravala platiti karticom, međutim, zbog greške uređaja za naplatu ili pogrešno ukucanog PIN-a to nije mogla učiniti na taj način, pa je predložila djelatnici hotela da će kod recepcije ostaviti stvari i  otići podignuti gotovinu te tako podmiriti račun, što joj, međutim, djelatnici hotela nisu omogućili, a kako je pritom došlo do verbalnog sukoba sa direktorom hotela, to se udaljila iz hotela ne podmirivši usluge smještaja.

 

Suprotno optuženici, sud prvog stupanja je takvu njezinu obranu s pravom ocijenio kao

ocijenio kao nevjerodostojnu i u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka.

 

Tako prvostupanjski sud pravilno uočava da obranu optuženice glede kaznenog djela počinjenog na štetu TD I. R. d.o.o. (opisanog pod toč. 2) izreke pobijane presude) opovrgava iskaz svjedokinje I. H., djelatnice hotela J., a koji dokaz, prvostupanjski sud s pravom ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu (na ovom mjestu valja primijetiti da optuženica u žalbi ne osporava pravilnost takve ocjene suda prvog stupnja).

 

Iz iskaza navedene svjedokinje, prije svega, proizlazi kako je doduše točno da je optuženica račun za usluge smještaja u hotelu pokušala platiti karticom, međutim, po mišljenju te svjedokinje je svjesno u dva navrata unijela pogrešan PIN, tvrdeći da je isti zaboravila, pa je predložila da će otići u banku i tamo podići novac, na što je svjedokinja pristala, ali je od nje zatražila da joj kao jamstvo da će se vrati preda neki relevantni dokument. Međutim, optuženica joj je predočila neku staru, oštećenu iskaznicu, tvrdeći da joj je osobna iskaznica u izradi a da joj putovnica treba za banku. Nakon toga joj je od strane direktora hotela bilo predloženo da ostavi neke svoje stvari (konkretno laptope), što ona, međutim, nije željela učiniti tvrdeći da se na istima nalaze dokumenti koji su joj potrebni za firmu i u odnosu na koje ima obvezu čuvanja poslovne tajne.

 

Imajući uz to dodatno u vidu i iskaz navedene svjedokinje iz kojeg proizlazi da je optuženica, pošto joj je svjedokinja predočila da će morati pozvati policiju, napustila hotel prije dolaska policijskih službenika,  prvostupanjski sud je, a suprotno žaliteljici, povezujući međusobno  se sve prethodno navedene činjenice te ih sagledavajući u svojoj ukupnosti s pravom zaključio da rezultati dokaznog postupka u konkretnom slučaju upućuju na pouzdano i izvjesno utvrđenje da je žaliteljica već prilikom sklapanja inkriminiranog pravnog posla postupala s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da neće platiti korištene usluge smještaja u navedenom hotelu.

 

6.5.              Slijedom svega navedenog, žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

 

7.              Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon.

 

7.1.              Tako iz utvrđenih činjenica proizlazi da je optuženica inkriminiranim radnjama u vrlo kratkom razdoblju  u dva navrata s namjerom ostvarila zakonsko biće istog kaznenog djela (riječ je o kaznenom djelu prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11), pa je tako kazneno djelo prijetnje opisano u toč. 1) izreke pobijane presude počinila u razdoblju od 23. prosinca 2019. do 30. prosinca iste godine, a djelo opisano pod toč. 2) u razdoblju od 18. siječanja 2020. do 23. siječnja iste godine.

 

Imajući uz to dodatno u vidu da je u oba slučaj postupala na suštinski istovjetan način (tako da je lažno predočavala kako će platiti troškove smještaja u hotelu čije usluge je koristila, s time da se u oba slučaja radilo o hotelima u Z.), tada po stavu ovog žalbenog sudu u ovom slučaju između inkriminiranih radnji s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost te suštinski istovjetan način počinjenja postoji takva povezanost da one čine jednu jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, te da je stoga riječ o jednom produljenom  kaznenom djelu (čl. 52. st. 1. KZ/11) prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

 

7.2.              Shodno prethodno navedenom, a po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, na način kao pod toč. I izreke ove odluke.

 

8.              Uslijed takve odluke, te sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 (naime, optuženica se nije žalila zbog odluke o kaznenoj sankciji, međutim, budući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to njezina žalba u smislu citirane odredba u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji), ovaj žalbeni sud je ispitao i odluku prvostupanjskog suda o kaznenoj sankciji.

 

8.1.              Prije svega, prvostupanjski sud je po stavu ovog žalbenog suda pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.

 

Imajući u vidu da je optuženica predmetno kazneno djelo počinila s najvišim stupnjem krivnje (izravna namjera prvog stupnja), u povezanosti sa olakotnim i otegotnim okolnostima koje je prvostupanjski sud utvrdio na njezinoj strani, posebice činjenicu da je do sada već bila pravomoćno osuđivana zbog počinjenja različitih kaznenih djela, između ostalo i zbog kaznenih djela prijevare, tako da je riječ o višestrukoj specijalnoj povratnici, ovaj žalbeni sud, a u izostanku žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji, zaključuje da se u ovom slučaju ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja nipošto ne može očekivati blažom kaznenom sankcijom od one koja joj je izrečena prvostupanjskom presudom.

 

8.2.              Slijedom toga, te uslijed odluke ovog žalbenog suda kojom je pobijana presuda preinačena u pravnoj oznaci djela, optuženica je za jedno produljeno kazneno djelo  prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, na temelju iste zakonske odredbe osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 11 /jedanaest/  mjeseci, a koja kazna zatvora joj je na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro, na način  pobliže naveden pod toč. II do VI izreke ove presude.

 

8.3.              Na kraju valja navesti da je ovaj žalbeni sud sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 razmotrio i pravilnost odluke prvostupanjskog suda kojom je od optuženica oduzeta imovinska korist ostvarena radnjom počinjenja predmetnog produljenog kaznenog djela prijevare na štetu TD I. R. d.o.o. Z..

 

Imajući u vidu da navedeno trgovačko društvo u ovom postupku nije postavilo imovinsko pravni zahtjev, prvostupanjski sud je na temelju izvjesnog utvrđenja visine imovinske koristi koju je optuženica pritom ostvarila, pravilno i zakonito postupio kada je od iste oduzeo imovinsku korist ostvarenu radnjom počinjenja predmetnog produljenog kaznenog djela prijevare na štetu TD I. R. d.o.o..

 

9.              Kako žalba optuženice nije osnovana, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu te u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je to i odlučeno pod toč. VII izreke ove odluke.

 

U Varaždinu 13. prosinca 2023.