Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-262/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih E. Š. i S. G., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama obojice optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K- 635/2015 od 14. lipnja 2023., u sjednici održanoj 10. rujna 2024., u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Nataše Kramarić Tot i zamjenika branitelja optuženog E. Š., K. G., odvjetnika,

r i j e š i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe optuženih E. Š. i S. G. te se stoga, ali i po službenoj dužnosti, pobijana presuda ukida i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod točkom I žalba ODO-a je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja su na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) optuženi E. Š. i S. G. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97 (ispravno bi trebalo stajati: čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. i čl. 61. KZ/97) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te su na temelju istog zakonskog propisa (ispravno bi trebalo stajati: čl. 224. st. 4. KZ/97) osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine svaki, s time da je na temelju čl. 67. KZ/97 prema obojici optuženika primijenjena uvjetna osuda tako da se kazne zatvora koje su im izrečene neće izvršiti ako optuženi E. Š. i S. G. u roku od pet godina ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 68. KZ/97 je optuženom E. Š. određena obveza naknade štete oštećenim K. M., I. Č., S. M., V. Š., D. H. i I. N. u iznosima koji su precizirani u točki II izreke pobijane presude, te mu je naloženo da iste plati u roku od jedne godine i šest mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 68. KZ/97 je optuženom S. G. određena obveza naknade štete oštećenim K. M., I. Č., S. M., V. Š., D. H. i I. N. u iznosima koji su precizirani u točki III izreke pobijane presude, te mu je naloženo da iste plati u roku od jedne godine i šest mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 69. st. 5. KZ/97 optuženi E. Š. i S. G. upozoreni su da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako tijekom provjeravanja ne izvrše obveze koje su im određene, a mogli su ih izvršiti, no ako se utvrdi nemogućnost izvršenja obveze da sud može iste zamijeniti drugima ili ih osloboditi tih obveza.

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 prihvaćeni su imovinskopravni zahtjevi oštećenih K. M., I. Č., S. M., V. Š., D. H. i I. N. u iznosima preciziranim u točki V izreke pobijane presude, te je naloženo optuženima E. Š. i S. G. da oštećenicima isplate svaki po polovicu navedenih iznosa po pravomoćnosti presude, dok su oštećenici u dijelovima imovinskopravnih zahtjeva preko tih iznosa upućeni u parnicu.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je optuženima E. Š. i S. G. plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100 eura / 753,45 kn svaki i iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 u visini od 398,31 euro / 3.001,07 kn svaki, odnosno sveukupno 498,31 euro / 3.754,52 kn svaki, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te je ujedno odlučeno da će se o troškovima koji su nastali, a za čiju će se visinu eventualno naknadno saznati, odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude su optuženi E. Š. putem branitelja A. G., odvjetnika, optuženi S. G. putem branitelja Š. L., odvjetnika, i ODO pravovremeno podnijeli žalbe, a optuženi S. G. i dopunu žalbe.

2.1. Optuženik E. Š. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene materijalnog prava“, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Optuženi S. G. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji i posebnim obvezama te odluke o troškovima kaznenog postupka, predlažući ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje „pred potpuno izmijenjenim vijećem“.

2.3. ODO se žali zbog odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi) i predlaže županijskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da optuženicima izrekne bezuvjetne kazne zatvora.

3. Optuženi E. Š. i ODO nisu podnijeli odgovore na žalbe, dok je optuženi S. G. osobno i putem branitelja Š. L., odvjetnika, podnio odgovore na žalbu ODO-a u kojima osporava žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-293/2024 od 16. travnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP/08-24 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Nataše Kramarić Tot i zamjenika branitelja optuženog E. Š., K. G., odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08-24 provedena u odsutnosti optuženog E. Š., budući da je uredno izviješten o njenom održavanju.

5.1. Optuženi S. G. je naknadno također zatražio da bude izvješten o sjednici vijeća ovog drugostupanjskog suda, ali izvan roka propisanog čl. 475. st. 1. ZKP/08- 24, a ovaj žalbeni sud nije našao da bi njegova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalbe obojice optuženika su osnovane, dok je žalba ODO-a bespredmetna.

7. Ovaj će se drugostupanjski sud ponajprije osvrnuti na one prigovore obojice optuženika u sklopu žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka koji nisu prihvaćeni.

7.1. Premda je osporena presuda objavljena 14. lipnja 2023., a pisano izrađena i otpremljena 22. siječnja 2024. (razvidno iz prvostupanjskog spisa), što znači da je između ove dvije sudske radnje proteklo više od sedam mjeseci (u žalbi optuženog E. Š. se upozorava na protek vremena dulji od šest mjeseci), unatoč tome što nije došlo do primjene odredbi čl. 458. st. 1. i 3. ZKP/08, ovim probijanjem instruktivnog roka za izradu i dostavu presude, prema ocjeni ovoga žalbenog suda, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 na koju očito upire optuženi E. Š., mada se izrijekom ne poziva niti na jednu zakonsku odredbu. Ovo poradi toga što naznačena bitna proceduralna povreda postoji pod uvjetom da je utjecala ili mogla utjecati na presudu, a to konkretno nije slučaj. Imenovani optuženik se u žalbi poziva na povredu načela neposrednosti sudske ocjene dokaza, no riječ je o proizvoljnoj, neargumentiranoj i nekonkretiziranoj tvrdnji koja kao takva nije dostatna da bi se uvažila.

7.2. Obojica optuženika prigovaraju da je prvostupanjski sud pogriješio kada je usprkos njihovom protivljenju pročitao ranije raspravne iskaze svjedoka – oštećenika, budući da se u međuvremenu izmijenio raspravni sudac pojedinac, čime također de facto ukazuju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 iako se niti ovdje izričito ne pozivaju na tu zakonsku normu. Međutim, suprotno tome, ovaj žalbeni sud ne nalazi ovu bitnu postupovnu povredu. Naime, rasprava s promijenjenim sucem pojedincem započela je 20. travnja 2022. kada je na snazi već bila Novela ZKP/08 objavljena u „Narodnim novinama“ broj 126/19, što znači da je novi sudac pojedinac mogao postupiti u skladu s odredbom čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08, koja je propisana upravo spomenutom Novelom, a prema kojoj se zapisnici o iskazima svjedoka mogu pročitati i bez suglasnosti stranaka ako su oni ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka. Naime, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je bio ovlašten primijeniti nova postupovna pravila, budući da se izmjene i dopune ZKP/08 primjenjuju od njihova stupanja na snagu, a naprijed spomenuta Novela je počela važiti 1. siječnja 2020. (čl. 54. Novele).

7.3. Suprotno uopćenoj tvrdnji optuženog E. Š. da je prvostupanjski sud propustio savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana, čime ovaj žalitelj tek reproducira zakonski tekst i očito još jednom sugerira postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud postupio u skladu s obvezama iz čl. 450. st. 2. i čl. 459. st. 5. ZKP/08, a to što je pri tome izveo pojedine pogrešne činjenične zaključke, o čemu će više riječi biti u nastavku ovog obrazloženja, spada u domenu druge žalbene osnove – pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.4. Ovaj se žalbeni sud ne slaže s optuženim S. G. da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 vezano za izrečene obveze iz čl. 68. KZ/97. Naime, obveze iz čl. 68. KZ/97, koje su obojici optuženika određene uz uvjetne osude, jasno su precizirane u točkama II i III izreke pobijane presude te je posve razumljivo i jasno da se upozorenje na opoziv uvjetnih osuda iz točke IV dispozitiva osporene presude odnosi na obveze optuženika specificirane u spomenutim točkama II i III. Nadalje, ovaj žalitelj brka rok za ispunjenje obveze propisan u čl. 68. st. 2. KZ/97 s vremenom provjeravanja iz čl. 67. st. 5. KZ/97 koje se određuje u sklopu primijenjene uvjetne osude, pri čemu rok za ispunjenje obveze iz čl. 68. st. 2. KZ/97 mora biti određen unutar odmjerenog vremena provjeravanja. Prema tome izreka pobijane presude je u tim dijelovima posve jasna, određena i razumljiva, tako da u izloženom kontekstu nema govora o postojanju bitne proceduralne povrede iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

7.5. Isto tako nije u pravu optuženi S. G. kada u žalbi upozorava na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 9. ZKP/08. Ova bitna postupovna povreda postoji kada sud povrijedi objektivni ili subjektivni identitet optužbe, što konkretno nije slučaj. Obojica optuženika su osuđeni za kazneno djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj i na raspravi izmijenjenoj optužnici, a riječ je o produljenom kaznenom djelu prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. i čl. 61. KZ/97. Točno je da je sud prvog stupnja u izreci osporene presude propustio naznačiti čl. 61. KZ/97, no to ne znači da je počinio ovu bitnu postupovnu povredu, kako pogrešno smatra optuženi S. G.. Kada se koncipirani činjenični supstrat predmetnog djela sagleda u svojoj ukupnosti i cjelini, tada nema nikakve dvojbe da se ovdje radi o produljenom kaznenom djelu prijevare, neovisno o tome što je u dispozitivu osporene presude izostala naznaka čl. 61. KZ/97.

8. Iako ne spada u žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka na ovome mjestu treba, a nastavno na razloge iznijete u prethodnoj točki ovog obrazloženja, demantirati optuženog S. G. da je u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona. Naime, s obzirom da se obojica optuženika terete za kvalificirani oblik produljenog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. i čl. 61. KZ/97, zastara kaznenog progona, u skladu s odredbom čl. 81. st. 1. al. 4. i st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.), nastupa protekom ukupno 17 godina, računajući od počinjenja djela, a to vrijeme u ovom času još nije proteklo.

9. Međutim u pravu su optuženici kada žalbama upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, koju nalaze u proturječnosti izreke pobijane presude vezano za iznos kojim su se protupravno okoristili. Radi se o tome da je prvostupanjski sud u točki I izreke svoje presude naznačio da su se obojica optuženika „na štetu oštećenih K. M., S. M., I. Č., I. N., V. Š. i D. H. okoristili za iznos od 52.000,00 eura“, dok im je u točkama II i III dispozitiva odredio obveze naknade štete imenovanim oštećenicima u ukupnom iznosu od 62.000,00 eura, odnosno preciznije u iznosu od 31.000,00 eura svakom od optuženika, a ujedno je i u točki V izreke dosudio spomenutim oštećenicima imovinskopravne zahtjeve u ukupnoj svoti od 62.000,00 eura, očito izgubivši iz vida utvrđenu činjenicu da je iznos od 10.000,00 eura proslijeđen M. O. (točka 128. obrazloženja osporene presude), što bi značilo da potonja novčana svota ne ulazi u protupravnu imovinsku korist optuženika, barem ne prema onome kako je ovlašteni tužitelj koncipirao predmetnu optužbu, a sud se dužan držati optuženog činjeničnog supstrata. Upravo zbog ove diskrepancije izreka pobijane presude je uistinu proturječna sama sebi i razlozima presude u pogledu odlučne činjenice, čime je ostvarena bitna postupovna povreda iz naprijed navedene zakonske odredbe.

10. Također je u pravu optuženi E. Š. kada u žalbi ukazuje da nakon izmjene optužnice glede činjeničnog opisa djela, optuženici nisu pozvani da se očituju o njezinoj osnovanosti prema čl. 415. st. 3. ZKP/08, a što je protivno odredbi čl. 441. st. 6. istog Zakona. ODO je na raspravi od 28. travnja 2023. uredio činjenični opis djela na način da je u 8. retku nakon riječi „cjelokupnog zemljišta“ dodao: „pri čemu su lažno navodili da je M. O. jedina vlasnica opisanog zemljišta“. Riječ je, dakle, o dopuni koja se odnosi na bitno obilježje optuženog delikta – sadržaj zablude, što se ne može tretirati minornom intervencijom, već zadiranjem u odlučnu činjenicu, o čemu je obojici optuženika uskraćeno da se očituju, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi. Sud prvog stupnja je bio u obvezi optuženicima omogućiti očitovanje o osnovanosti dopune optužbe, odnosno izjašnjavanje o predmetu optužbe koji je dopunjen bitnom činjenicom, jer to predstavlja osnovno sredstvo optuženikove obrane kojim izražava svoje stajalište o, u ovom slučaju, dopunjenoj inkriminaciji odlučnim elementom. Ovim propustom je sud prvog stupnja, prema uvjerenju ovoga žalbenog suda, ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

11. Iz razloga preciziranih u prethodne dvije točke ovog obrazloženja ovaj je sud drugog stupnja u tim dijelovima prihvatio žalbe obojice optuženika iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

12. Ispitujući pak osporenu presudu u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08-24, ovaj je žalbeni sud uočio i dodatne bitne postupovne povrede na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

12.1. Ponajprije treba upozoriti na određene nejasnoće izreke i njene proturječnosti s razlozima presude, koje se oslanjaju na od strane prvostupanjskog suda utvrđeno činjenično stanje.

Tako se u točki I alineja 2. činjeničnog opisa djela, koji se odnosi na oštećenog I. Č., kao vrijeme počinjenja djela spominje „u kolovozu 2008.“ premda se u točki 32. obrazloženja osporene presude navodi da je ugovor sa spomenutim oštećenikom sklopljen 12. rujna 2008., kojim je ugovorena kupoprodaja predmetne zemljišne čestice s naznačenom kupoprodajnom cijenom i potpisanom potvrdom o njenoj isplati.

Također se u točki I alineja 5. činjeničnog opisa djela, koji se odnosi na oštećenog D. H., kao vrijeme počinjenja djela navodi „u periodu od rujna 2008. do ožujka 2009.“ iako se u točki 36. obrazloženja pobijane presude utvrđuje da je ugovor sa spomenutim oštećenikom sklopljen 5. ožujka 2009., kojim je ugovorena kupoprodaja predmetne zemljišne čestice s naznačenom kupoprodajnom cijenom i potpisanom potvrdom o njenoj isplati.

Nadalje, u točki I alineja 1. činjeničnog opisa djela, koji se odnosi na oštećenu S. M., naznačeno je vrijeme počinjenja djela – kolovoz 2008. mada je iz ugovora o kupoprodaji nekretnine, koji je sklopljen s imenovanom oštećenicom, vidljivo da je taj ugovor s listova 12-14 spisa zaključen, potpisan i ovjeren 12. rujna 2008.

I konačno, u točki I alineja 6. činjeničnog opisa djela, koji se odnosi na oštećenog I. N., nije uopće konkretizirana zemljišna čestica, pa stoga nije uopće jasno na koju se to točno zemljišnu površinu odnosi predmetni dio inkriminacije.

13. Nejasnoće i proturječja precizirana u prethodnoj točki takvog su značaja i kvalitete da se moraju podvesti pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, budući da se zbog njih osporena presuda ne može meritorno ispitati.

14. No oficijelnim ispitivanjem pobijane presude, u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08-24, ovaj je sud drugog stupnja našao još jednu bitnu proceduralnu povredu iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Riječ je o tome da prvostupanjski sud de facto nije iznio razloge o subjektivnom obilježju bića kaznenog djela za koje je obojicu optuženika proglasio krivima. U točkama 128. i 129. obrazloženja osporene presude sud prvog stupnja, doduše, piše o tome da su optuženici oštećenike svjesno dovodili u zabludu i da su postupali s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, međutim ne konkretizira taj specijalni dolus, odnosno ne obrazlaže u čemu se in concreto sastojalo dovođenje drugoga u zabludu u smislu zakonskog bića djela prijevare iz čl. 224. KZ/97. Drugim riječima, prvostupanjski sud nije precizno pojasnio za svakog optuženika ponaosob utvrđeni konkretni modus obmane oštećenika u kontekstu predmetne inkriminacije za koju ih je proglasio krivima. Uopćeno, generalizirano pozivanje na optuženikovo dovođenje nekoga u zabludu nije dostatno za meritorno ispitivanje presude u pogledu subjektivnog obilježja djela za koje je proglašen kazneno odgovornim, a pogotovo ne u situaciji kada je više optuženih osoba koje se u sklopu ukupnog predmeta optužbe terete za različite pojedinačne radnje.

15. Slijedom iznijetih razloga u prethodnim točkama 9., 10. i 12.-14. ovaj je sud drugog stupnja, našavši izložene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08-24 donio odluku kao pod točkom I izreke ovog rješenja. S obzirom pak da je žalba ODO-a zbog niže žalbene osnove (odluka o uvjetnim osudama), valjalo je u odnosu na nju odlučiti kao u točki II dispozitiva, jer je ona za sada bespredmetna.

16. U skladu s čl. 487. st. 4. ZKP/08-24 kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u obrazloženju treba navesti ocjenu svih žalbenih navoda sukladno stavku 3. ovog članka te uputu prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.

17. U smislu naprijed navedene zakonske obveze ovaj će se žalbeni sud osvrnuti na određene nedostatke koje je uočio u utvrđenom pravno relevantnom činjeničnom stanju od strana prvostupanjskog suda.

17.1. Kada se pomno analizira činjenični supstrat optuženog kaznenog djela, tada se, prema ocjeni ovoga žalbenog suda, može zaključiti da se obojica optuženika ustvari terete samo za dovođenje u zabludu oštećenike (kupce predmetnog poljoprivrednog zemljišta) vezano za lažno predočavanje da optuženi E. Š. ima punomoć M. O. za prodaju cjelokupnog predmetnog zemljišta, budući da su bili svjesni da to nije istina. Doduše, u činjeničnom opisu djela se spominje i lažno predočavanje da je optuženi S. G. posrednik u prodaji u ime M. O., da je ona jedina vlasnica predmetnog zemljišta i da će optuženi E. Š. osigurati svjedoke koji će na sudu posvjedočiti o stjecanju prava vlasništva M. O., međutim za te je radnje izostao opis subjektivnog elementa, tj. da su obojica optuženika znali da je M. O. jedina vlasnica zemljišta i da spomenuti svjedoci ne postoje, dok je, s druge strane, sud prvog stupnja utvrdio da je optuženi S. G. doista bio posrednik u optuženim kupoprodajama zemljišta, u kom slučaju pak nema dovođenja u zabludu oko te činjenice. Nadalje, iako se prvostupanjski sud bavi i tim pitanjem, valja primijetiti da onemogućavanje oštećenika da se upišu u zemljišne knjige nije dio predmetne inkriminacije.

17.2. Neupitna je činjenica da je optuženi E. Š. bio opunomoćen od strane M. O. da u njeno ime raspolaže nekretninama „za ½ (jednu polovinu) koju ima u svom knjižnom i vanknjižnom vlasništvu, a koje su označene na P.L. kao čest. zem. K.O. Z.: čest. zem.: ... m2, čest. zem.: ... m2, čest. zem.: ... m2, čest. zem.: ... m2.“ Na ovome mjestu valja konstatirati da sud prvog stupnja u pobijanoj presudi s pravom nalazi da je tako sročenom i ovjerenom punomoći (list 10 spisa predmeta) optuženi E. Š. bio de facto opunomoćen raspolagati (što uključuje i kupoprodaju) s ¼ predmetnih nekretnina, što bi konkretno značilo da je on bio ovlašten prodati ¼ svake od naprijed naznačenih zemljišnih čestica. Preciznije rečeno on je bio opunomoćen za prodaju 2150 m2 (kada je u pitanju čest. br. ... m2), 150 m2 (kada je u pitanju čest. br. ... m2), 238,25 m2 (kada je riječ o čest. br. ... m2) i 341,75 m2 (kada je riječ o čest. br. ... m2), odnosno sveukupno 2880 m2, kako se i spominje u činjeničnom opisu djela.

Nastavno na to žalitelji u pravnim lijekovima s pravom ukazuju da je u konkretnom slučaju pogrešna zaključak suda prvog stupnja da se svi predmetni kupci (S. M., I. Č., K. M., V. Š., D. H. i I. N.) imaju smatrati oštećenima inkriminiranim kaznenim djelom prijevare. Prvostupanjskom kaznenom spisu priloženo je kao dokaz pet ugovora o kupoprodaji nekretnina (s oštećenim I. N. nije sklopljen pisani ugovor), od čega su čak četiri zaključena istog dana – 12. rujna 2008., dok je jedan, onaj s oštećenim D. H., sklopljen 5. ožujka 2009. Svi ti ugovori odnose se na određene zemljišne čestice i označene površine tih čestica koji su predmet kupoprodaje. Imajući u vidu nespornu naprijed navedenu punomoć, ovaj žalbeni sud nalazi da je za pravilno utvrđenje pravno relevantnog činjeničnog stanja u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi redoslijed sklapanja ugovora od 12. rujna 2008. jer od te činjenice ovisi i tko je od predmetnih kupaca eventualno bio doveden u zabludu u smislu konkretne optužbe i oštećen inkriminiranim kaznenim djelom. To poradi toga što je optuženi E. Š. uistinu bio opunomoćen za raspolaganje ¼ konkretnih zemljišnih čestica u knjižnom i vanknjižnom vlasništvu M. O., što bi upućivalo da onaj kupac (ili više njih), koji je prvi zaključio ugovor u odnosu na pojedine određene zemljišne čestice i njihove površine, koje su naznačene u tom ugovoru, ne bi mogao imati svojstvo oštećenika u onom smislu kako je činjenično koncipirana konkretna optužba.

17.3. Isto tako bit će potrebno na određen i nedvosmislen način odgovoriti na pitanje je li optuženi S. G. znao ili ne za stvarni opseg predmetne punomoći, odnosno da li je imao jasnu predodžbu o tome u kojem je omjeru M. O. naslijedila nekretnine koje se spominju u punomoći, ili nije, te za to pružiti odgovarajuću uvjerljivu argumentaciju.

18. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će izvesti sve do sada provedene dokaze, opetovano će ispitati oštećene S. M., I. Č., K. M. i V. Š. radi razjašnjenja pitanja istaknutog u točki 17.2. ovog obrazloženja, a provest će i druge dokaze radi rasprave spornih pitanja na koje je upozorio ovaj drugostupanjski sud, te će na temelju sveobuhvatne, savjesne i brižljive ocjene cjelokupne dokazne građe, u skladu s obvezom iz čl. 450. st. 2. ZKP/08-24, pravilno i potpuno utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i zatim donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, za koju će iznijeti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge, u skladu s obvezom iz čl. 459. st. 5. ZKP/08-24, pazeći naročito da ne ponovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, s time da se prvostupanjski sud ujedno za slučaj potrebe, odnosno opreza radi upozorava na načelo iz čl. 13. ZKP/08-24.

U Varaždinu 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić