Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1200/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB: …, iz P., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d., S., protiv tuženika K. d.d., OIB: …, K., kojeg zastupa član uprave D. G., a on po D. F. M., dipl.iur., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-402/2020-52 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-402/2020-52 od 28. rujna 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako je nedopuštena odluka tuženika br. … od 16. siječnja 2019. o otkazu ugovora o radu kojeg su stranke sklopile dana 22. siječnja 2012. godine, te radni odnos nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužitelja na rad na isto radno mjesto skladištara u jedinici, odjel, predstavništvo S., i da mu istom roku isplati naknade plaća koje bi tužitelj primao za rad na radnom mjestu skladištar za razdoblje od 17.4.2020. pa do vraćanja na posao, sa zatezno kamatom koja teče na svaku neisplaćenu plaću od 18.4.2020. pa do isplate i to za 4. mjesec 2020. godine naknadu plaće u iznosu od bruto 938,11 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 20.05.2020. godine pa do isplate, te iznos od 6.879,49 kune bruto za svaki mjesec rada koji je trebao biti ostvaren kod tuženika počevši od 5. mjeseca 2020. godine pa sve do dana ponovnog vraćanja na posao kod tuženika, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 20-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, sve u roku od 15 dana" Pod točkom II izreke nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.192,32 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa navodima žalbe. Traži trošak žalbe.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da odluka tuženika od 16. siječnja 2019. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja nije dopuštena i da mu radni odnos nije prestao te zahtjev tužitelja za vraćanje na posao i isplatu naknade plaće od prestanka radnog odnosa do vraćanja na posao.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenja i zaključke:

-da iz Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu proizlazi da je tužitelj koji je radio na radnom mjestu skladištar dobio otkaz zbog toga što je 10. prosinca 2019. izvanrednom inventurom u skladištu T..S.. gotovih proizvoda S. (30513) utvrđeno da je tužitelj neprimjerenim ponašanjem otežavao rad komisije za popis robe, napustio mjesto rada bez da je o tome obavijestio neposredno nadređenu osobu i pri tome zaključao prostorije skladišta i na taj način onemogućio rad skladišta i daljnju isporuku roba te da je odgovoran za manjak u vinu u ukupnom maloprodajnom iznosu od 8.835,12 kn i višak paleta drvenih euro u količini od 241 komad,

-da u obrazloženju odluke o otkazu pod neprimjerenim ponašanjem kojim je radnik otežao rad komisije za popis robe navodi se da je tužitelj skladišni prostor držao neurednim, da je roba bila razbacana po podu i prljava i da je prisilio članove komisije da napuste skladište ili će ih u protivnom zaključati u skladište,

-da tuženik u obrazloženju odluke o otkazu napominje da je tužitelj već bio pismeno i usmeno upozoravan od strane tuženika da je dužan postupiti u skladu s odredbama Ugovora o radu, uz prijetnju otkazivanjem u slučaju ponavljanja povreda obveza iz radnog odnosa

-da se u odluci ističe da se Radničko vijeće o namjeravanoj odluci o otkazu pozitivno očitovalo u korist poslodavca i da poslodavac više nema povjerenja u daljnji rad tužitelja pa da nema uvjeta da se radni odnos dalje nastavi,

-da iz Odluke o imenovanju Komisije za popis robe u Predstavništvu S. T.. S.. gotovih proizvoda S. (30531) (skladište u kojem je tužitelj radio kao skladištar) od 9. prosinca 2019. (list 91 spisa) proizlazi da je određena provedba izvanrednog popisa robe za dan 10. prosinca 2019. s početkom u 8,00 sati te da je kao član Komisije za popis robe imenovan D. G., kao predsjednik, E. J. i J. Š., kao članovi,

-da iz spisu priloženog Zapisnika o radu komisije za popis robe od 10. prosinca 2019. (list 32 do 33 spisa) potpisanog od svih članova komisije (D. G.-predsjednik, E. J. i J. Š.-članovi) proizlazi da je tužitelj prilikom dolaska u skladište i predstavljanja komisije skladištaru uz predočenje mjerodavnih isprava, istima rekao:"Tko ste vi i tko vas je poslao?", da je nakon toga predsjednik komisije kontaktirao knjigovodstvo i molio ih da se omogući pristup provedbi inventure, da je nakon toga skladištar (tužitelj) po odobrenju knjigovodstva utovario robu u Peugeot Boxer, da je međutim, tužitelj pored toga utovario dvije palete robe kojoj nije dozvolio pristup i da je zaključao kombi, da je komisija nakon toga započela inventuru u skladištu, ali se za tužitelja navodi da nije bio kooperativan jer im je prilikom postavljanja pitanja gdje ima još robe odgovorio da neka im potraži onaj tko ih je poslao, da je skladište poprilično neuredno, da je dio robe bio na podu, da su poklon paketi za poslovne partnere bili prljavi, da je komisija po završetku brojanja htjela napraviti kontrolu izbrojane robe i da je ponudila skladištaru da pročita i potpiše zapisnik i da ukoliko ima što dodati da to upiše, ali da je skladištar zaprijetio komisiji da će ih zaključati ako ne napuste skladište i da je napustio skladište u navedenom službenom vozilu, da je komisija u službenom vozilu-kombiju na utovarene dvije palete robe koja nije bila popraćena službenom dokumentacijom, uspjela prebrojati 55 kartona K. Vrhunske graševine 0,75 l te da je komisija završila s radom oko 11,30 sati,

-da je spisu priložena kopija iz Pravilnika o unutarnjoj organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta i to, opis poslova za radno mjesto skladištar prema kojem je skladištar, među ostalim, dužan osigurati i održavati čistoću, higijenu i urednost skladišta,

-da je tužitelj tijekom trajanja radnog odnosa više puta bio pisano upozoren od strane poslodavca na obveze iz radnog odnosa, da mu je više puta bilo pisano ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede radnih obveza i da je na neka od tih upozorenja imao mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka, a kojom mogućnošću tužitelj tijekom postupka ne navodi da se koristio,

-da u okolnostima kada tužitelj unatoč višestrukim upozorenjima poslodavca i dalje nastavlja s kršenjem obveza iz radnog odnosa, nije bilo za očekivati od poslodavca da u postupku prije otkazivanja ugovora o radu ponovno upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa te nije od utjecaja na ispravnost provedenog postupka prije otkazivanja to što tužitelju nije uredno dostavljen Poziv na očitovanje,

-da se prije donošenja odluke o otkazu tuženik u skladu s odredbom čl. 150. st.1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) savjetovao s radničkim vijećem, a kako to proizlazi iz dopisa radničkog vijeća od 15.1.2020. (list 41 spisa), a koje se nije protivilo namjeravanoj odluci poslodavca za otkazivanja ugovora o radu tužitelju,

-da su na okolnost postojanja opravdanog razloga za otkaz saslušani tužitelj u svojstvu parnične stranke te svjedoci T. L., M. B. i E. J.,

-da je svjedoka M. S. sud zvao trinaest puta, da je tužitelj iskazao "da je na čovjeku da odluči hoće li doći ili ne", a kako su u među vremenu izvedeni drugi predloženi dokazi dostatni za utvrđenje spornih činjenica iz tužbe, prvostupanjski sud je na ročištu od 22. kolovoza 2023. odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka M. S.,

-da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik imao opravdan razlog da tužitelju otkaže ugovor o radu jer je dokaznim postupkom utvrđeno da tužitelj prilikom provođenja izvanredne inventure nije blisko surađivao s inventurnom komisijom, da im je govorio: "Tko ste vi, tko vas je poslao?" te im nije pomagao da pronađu artikle s popisnih lista već im je govorio da ih sami nađu ili da im pomogne onaj tko ih je poslao, da im nije osigurao preglednost i pristup artiklima jer tužitelj inventurnoj komisiji nije dozvolio pristup dvjema paletama robe utovarene u službeno vozilo, a koja roba nije bila popraćena skladišnom dokumentacijom, da je tužitelj na kraju provedbe izvanredne inventure požurivao komisiju da napuste skladište, govoreći im da će ih u protivnom zaključati,

-da je takvim neprimjerenim ponašanjem tužitelj otežao rad inventurne komisije jer nije postupio u skladu s radnim uputama poslodavca u dijelu radnih obveza skladištara kao odgovorne osobe za vrijeme provođenja izvanredne inventure,

-da je tužitelj napustio mjesto rada (skladište) nakon što je inventura završena, a što iz Zapisnika o radu komisije proizlazi da je bilo u 11,30 sati, te da se do kraja radnog vremena nije vratio pa je time onemogućio daljnji rad skladišta te je utvrđeno da o tome nije obavijestio nadređenu osobu, a što je prema rezultatima dokaznog postupka, prema pravilima struke bio dužan učiniti,

-da su navedena ponašanja kojima je tužitelj kršio radne obveze, uzevši u obzir da je tužitelj i prije višekratno kršio radne obveze, a na što ga je poslodavac upozoravao uz prijetnju otkazom, već sama po sebi dovoljan da sud, bez utvrđivanja daljnjih povreda radnih obveza, ocjeni da je poslodavac u konkretnom slučaju imao opravdan razlog tužitelju kao raniku dati otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu i da radni odnos tužitelja nije prestao kao i vraćanje tužitelja na rad i isplata naknade plaće koju bi tužitelj primao da nije bilo otkaza.

9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja neosnovan, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Žalbeni navodi tužitelja svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja i o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već preocjenjuje ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

11. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

12. Žalbeni navodi tužitelja da se točka 3. st.1. čl. 115. ZR odnosi na radnika koji krši obveze iz radnog odnosa, tj. na radnika koji u nekoliko navrata „krši“ obveze iz radnog odnosa, ali ne i na radnika koji prekrši obvezu iz radnog odnosa (dakle jednokratno, a tužitelju se stavlja na teret da je dana 10. studenoga 2019. „prekršio“ neke obveze iz radnog odnosa), nisu od značaja za odlučivanje jer je u postupku utvrđeno da je tužitelj tijekom trajanja radnog odnosa više puta bio pisano upozoren od strane poslodavca na obveze iz radnog odnosa, da mu je više puta bilo pisano ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede radnih obveze, koja utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelj nije osporio. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u okolnostima kada tužitelj unatoč višestrukim upozorenjima poslodavca i dalje nastavlja s kršenjem obveza iz radnog odnosa, nije bilo za očekivati od poslodavca da u postupku prije otkazivanja ugovora o radu ponovno upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa te da nije od utjecaja na ispravnost provedenog postupka prije otkazivanja to što tužitelju nije dostavljen pismeni poziv na očitovanje.

13. Naime, odredbom čl. 119. st. 1. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a prema stavku 2. prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14. U situaciji kada je tužitelj bio pisano upozoren na cijeli niz kršenja obveza iz radnog odnosa pa potom svega 3 mjeseca nakon zadnjeg kršenja (rujan 2019.) počini povrede koje su predmet spornog otkaza, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da više nije bilo opravdano od poslodavca očekivati niti da ponovno opomene tužitelja na obveze iz radnog odnosa niti da mu omogući iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu (u tom smislu i Vrhovni sud republike Hrvatske u odluci broj Rev 42/2023-2 od 11. srpnja 2023.). Pri čemu je u odluci o otkazu navedeno da je tužitelj usmeno pozvan da da obranu, što je tužitelj u svom iskazu potvrdio (list 76 spisa).

15. Žalbeni tužitelja da prvostupanjski sud nije saslušao i trećeg svjedoka (M. S.) koji je, prema tvrdnjama tužitelja, bio član inventurne komisije koja je utvrdila stvarno stanje, a to je da nije bilo manjka, o čemu da postoje i dokazi kod tužitelja te da to ukazuje na činjenicu da je rad tužitelja bio u okviru propisa, da je uredno radio i obavljao svoj posao, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. I to prvenstveno imajući u vidu da na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a prvostupanjski sud je saslušao svjedoke predložene u tužbi upravo na okolnost da su proveli inventuru nakon predmetne inventure koja je bila povod otkaza i to T. L. (list 112 spisa) i M. B. (list 119 spisa) te je iste iskaze ocijenio u obrazloženju pobijane presude. Pri tome valja reći da je tužitelju u odluci o otkazu stavljeno na teret više povreda obveza iz radnog odnosa, a u slučaju kad se otkaz ugovora o radu temelji na više povreda radnih obveza - kao ovdje, za opravdanost takvog otkaza dovoljno je da i samo jedna od tih povreda daje osnovu za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 928/2022-2 od 21. studenoga 2023.).

16. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da se utvrdi da je odluka o otkazu nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao kao i zahtjev tužitelja za vraćanje tužitelja na rad i za isplatu naknade plaće.

17. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, pri čemu drugostupanjski sud ne ispituje prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

19. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 10. rujna 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj, v.r.